Beži zeka kroz šumu i viče: • Pederi! Pederi!... Vidi to meda i upozori ga: • Stani zeko, nemoj tako, nije kulturno, ne viči toliko... Na to će zeka opet: • Pederi! Pederi! A meda: • Nemoj bre zeko, vidi koliki si, a takve reči od tebe. Pa još mleko imaš na bradi, a tako vičeš... Zeka: • Nije mleko! Pederi! Pederi!
Teško je kada živiš za dan koji ne znaš kada će doći, za dan kada ćeš je ponovo videti. Teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji. Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol prijatelji, nije za ljude...