Motori na molekularnom nivou :: Nauka ~ Tehnika ~ Military

Jbt, kao u pasulj da sam gledao ... Smile

Znanstvenik stvorio žive stanice od metala!!!

Aktivirana stanica od metala??? Je li to znanstvena fantastika? Ne, to je znanstveno otkriće.

Znanstvenici koji pokušavaju stvoriti umjetni život općenito rade pod pretpostavkom da život mora biti baziran na ugljiku, ali što ako živo biće može biti napravljeno na drugačijim osnovama?

Jedan je britanski istraživač možda dokazao tu teoriju potencijalno ponovo pišući knjigu života. Lee Cronin sa Sveučilišta u Glasgowu je stvorio životolike stanice od metala– podvig za kojeg su neki vjerovali da nije moguć. Otkriće otvara vrata mogućnosti da u svemiru možda postoje oblici života koji se ne baziraju na ugljiku, izvještava New Scientist.

Još je i nevjerojatnija Croninova napomena da bi se stanice bazirane na metalu mogle same replicirati i napredovati.

„Ja sam sto posto siguran da možemo stvoriti evoluciju koja funkcionira van organske biologije,“ rekao je.

Visoko funkcionalne su „stanice“ koje je Cronin izgradio napravljene od velikih derivata polioksometalata iz domene atoma metala kao što je volfram. On ih tjera da se sastave u mjehuraste sfere mješajući ih u specijaliziranoj slanoj otopini i te posljedično nastale strukture koje liče na stanice naziva „anorganske kemijske stanice,“ („inorganic chemical cells“) ili iCHELLs.

Satnica metalnog oksida, koja mimicira unutrašnju strukturu biološke stanice.

Metalni mjehurići svakako liče na stanice, ali jesu li one zaista žive? Cronin je stvorio uvjerljiv slučaj za usporedbu konstruirajući iCHELLs sa brojnim značajkama koje čine da funkcioniraju na način kako to rade i prave stanice. Na primjer, prilagođavajući vanjsku oksidalnu strukturu mjehurića tako da postanu porozni, on je vremenom sagradio iCHELLs sa membranama koje selektivno dozvoljavaju ulaz i izlaz kemikalijama sukladno njihovoj veličini. Slično se dešava sa zidovima pravih stanica.

Coninov tim je također stvorio mjehuriće unutar mjehurića što otvara vrata mogućnosti razvijanja specijaliziranih „organela“. Još je uvjerljivije to što su neke od iCHELLs-a bile obdarene mogućnošću obavljanja fotosinteze. Proces je još rudimentaran, ali se povezivanjem nekih molekula oksida sa bojama osjetljivim na svijetlo konstruiralo membrane koje razdvajaju vodu u ione vodika, elektrona i kisika kada bivaju osvijetljeni. To je način na koji fotosinteza započinje u pravim stanicama.

Naravno da je do sada najuvjerljiviju kvalitetu životolikosti iCHELLs-a pružila njihova sposobnost evolucije. Iako nisu opremljene ičim ni izdaleka nalik na DNK pa se zbog toga ne mogu same replicirati na način kako to rade prave stanice, Cronin je ipak uspio stvoriti neke polioksometalate koji mogu koristiti jedan drugoga kao predložak za samoreplikaciju. On je trenutno krenuo sa sedmomjesečnim eksperimentom da vidi hoće li iCELLs evoluirati ako se nalaze u drugačijem okruženju.

Rani rezultati su ohrabrujući. „Mislim da smo upravo pokazali prve kapljice koje mogu evoluirati,“ Cronin je napomenuo.

Iako ideja o nepoznatim, novim oblicima života baziranim na metalu koji rapidno evoluiraju u laboratoriju negdje na Zemlji može zvučati prijeteće, nalazi mogu zauvijek promijeniti definiciju života. To također naveliko povećava mogućnost postojanja života negdje u svemiru s obzirom da se oblici života potencijalno mogu napraviti od bezbroj različitih elemenata.

Čak i ako Croninove iCELLs vremenom prestanu biti žive stanice koje bujaju, uzbudljivo je zamisliti potencijalne mogućnosti. Njegova su istraživanja već sada raznijela granice prethodnih paradigmi o uvjetima potrebnim da bi se stvorio život.

Na linku originalnog teksta je i video.

Preuzeto sa ...

======================================

Ah ta 2012-a Smiley

...