Monty Everest i Mount Python
 
Davne 1989. BBC je angažirao ex-Pythona Michaela Palina kao protagonista dokumentarne serije 'Put oko svijeta za 80 dana'. Bio je toliko uspješan da su uslijedile i serije od pola do pola, tragom Ernesta Hemingwaya, oko Pacifika, po Sahari i najnovija (koju i mi upravo možemo gledati na HRT-u) po 'krovu svijeta'.

Kako se može preći od komičarskog rada na domaćina putopisnih serija i dokumentaraca o umjetnosti?
(Smije se.) Pa, to je samo po sebi ustvari komična situacija. Jednostavno se dogodilo da besposleno visim okolo 1987. nakon što sam snimio "Ribu zvanu Wanda" i netko iz BBC-a mi je prišao s idejom da snimimo "Oko svijeta za 80 dana".

Ali niste bili prva osoba koju su htjeli angažirati.
Nisam. Bio sam četvrti. Ali nisu mi to rekli na početku; rekli su mi da sam jedina osoba koja bi uopće taj posao mogla raditi. Ja sam imao sve savršene kvalifikacije i nitko drugi to ne bi mogao. Tek nakon što smo zapali u debela g**na na pola snimanja, redatelj je pod utjecajem pozamašne količine alkohola priznao da ja nisam bio prvi izbor.

Ali, dobro je prošlo. Sad privlačite, koliko, 8 milijuna gledatelja po epizodi?
Jako je dobro prošlo na domaćem terenu. "Sahara" i "Himalaja", zadnje dvije koje smo snimili, imale su preko 8 milijuna, što je trećina ukupnog gledateljstva televizije nedjeljom navečer, i nije nimalo loše za putopisnu emisiju. I knjiga se dobro prodaje, pa je sve ispalo jako dobro. Ja sam to prihvatio samo zato jer me zanima putovati. Netko je rekao: "Želiš li ići oko svijeta?" a nakon te dvije riječi - "oko svijeta" - rekao sam: "Dogovoreno!"
A još ti i plate. Ali smo evoluirali do nekakvog načina putovanja koji je prilično spontan i neplaniran i ni na koji način ne predstavlja stručno objašnjavanje svijeta. Prije je to da vam netko otvori svijet i kaže: "Pogledajte ga i sami donesite svoj sud." I to izgleda funkcionira.

Mislim da je dio privlačnosti i u tome da vi unosite svoj osobni senzibilitet u te emisije.
Sad se osvrnem na to i shvatim da sam prije igrao neku vrstu lika. Napola sam glumio i pokušavao igrati pompeznog idiota u stilu Phileasa Fogga, zbilja. Ali sad nam nije potrebno ništa poput toga. Ne treba nam takva prezentacija. Izgleda da sam u stanju biti prirodan i ljudi skoro očekuju to, i sad se čini da je to najefektniji način da se predstavi taj materijal.

A i teško je nadmašiti Himalaje.
Da. (Smije se.) Naročito u trećoj epizodi kad sam kolabirao od visine i teške prehlade istodobno, osjećao sam se odvratno dok sam je radio. A onda pogledam snimke koje smo donijeli natrag i, naravno, ja možda kašljem i krkljam u prvom planu, ali iza mene su te fantastične planine. Moram se podsjetiti da je to vizualna gozba isto koliko i ljudska priča.

Negdje je objavljeno da vi o sebi govorite kao o sir Michaelu Zločestom.
Jesam li to tako rekao? Mislim da je to bio Eric Idle. Često nas brkaju: "O, moj bože, pa to je Eric Idle."

Kad spominjemo Idlea, jeste li pratili uspjeh 'Spamalota'? Upravo je osvojio nagradu Tony za najbolji mjuzikl.
Baš sam tu nedjelju slučajno bio u New Yorku. Baš sam večer prije stigao iz Engleske, pa sam u polu-komi od promjene vremenskih zona gledao prijenos dodjele Tonyja, i zadnje čega se sjećam prije nego što sam zaspao bio je Eric Idle na pozornici kako prima nagradu za najbolji mjuzikl. Tako, odlično. Sretno sam spavao.

Vi niste bili izravno upleteni u mjuzikl. Da li se ipak pomalo ponosite?
Pa da, mislim, to je naš materijal. Jako sam ponosan na moj opis finskog mjuzikla u programu. To je najblesavija stvar koju sam napisao nakon Pythona. Pa sam jako zadovoljan zbog toga. Zbilja mi je bilo drago zbog Erica, jer to nije bila baš najočitija ideja. Zahtjevala je mnogo strpljenja i predanog rada na toj ideji dugi niz godina i odabir apsolutno pravih ljudi da to učine. Sve je ispalo dobro, i to je sjajno.

Je li vam već dosadio Monty Python?
To je kao vjerni stari pas kojeg držite u vrtu. Većinu vremena je na lancu i ne radi baš mnogo toga. Tu i tamo zalaje, i zapitate se što se događa. Pa odete tamo dolje, a on je nešto uhvatio. (Smije se.) Ne osjećam se kao da smo mi vezani za Pythona, ali je s druge strane krasno da se to još događa. Ima ljudi koji će još uvijek platiti lijepe novce da vide kako netko kaže: "Ni!" To mi je zbunjujuće, ali i utješno u ovim teškim vremenima.

Imate li još dovoljno vremena za blesavost?
Da, trudim se. Svake večeri na oko tri minuta budem jako, jako blesav. Ustanovio sam da su smisao za humor i smisao za apsurd veoma, veoma bitni alati za putnike. Bio sam u mnogim situacijama kad su se stvari činile zbilja veoma čudnima. Morate biti u stanju smijati se, ili ćete se uspaničiti.

Sreli ste se s Dalaj Lamom i raspravljali o pražnjenju crijeva.
(Smije se.) On je sjajan tip - pričat će o bilo čemu. Malo smo razgovarali o politici. Onda sam ga ja pitao o njegovom životu. On voli putovati, a i ja volim putovati. Rekao sam mu: "Upravo ste se vratili iz Amerike, kako se snalazite s jet lagom?" A on mi je počeo pričati o tome, kako mu je s glavom sve u redu ali mu želudac zbilja pravi probleme i kako obično voli otići na zahod ujutro, ali kad osjeća jet lag mora ići na zahod navečer. Pomislio sam: "Da, da, hvala, to je malo predetaljna informacija." Ali on je bio tako divan i... jako je dobar komunikator. Samo što ima i nestašnu stranu. Vrlo je otvoren. Ako ga nešto upitate, on će vam odgovoriti.

Svaki intervju s vama i svaki portret u tisku ističu kako ste vi fin čovjek, da ste najfiniji živi Englez.
To je užasan teret koji moram nositi. (Smije se.)

Šuljate li se noću okolo i ključevima grebete ljudima aute?
Mogao bih biti i masovni ubojica i ljudi bi rekli: "Pa, oni su to zaslužili; svi ti ljudi koje je pobio bili su nepristojni prema njemu." Uvijek me iznenađuje kad ljudi to kažu. Ne znam zašto bih se baš ja isticao. Uživam u svom poslu; osjećam se veoma povlašteno i sretno što radim ono što radim. To nije nikakva kenjaža; to je potpuna istina. Od toga ste skloni biti manje gunđavi. Ali ako spomenete taj dio s finoćom, tužit ću vas sudu.


M.F.  27.06.2005.