Miladin Šobić :: Biografije izvodjaca i bendova

Miladin Šobić je akustičar i kantautor iz Nikšića, Crna Gora. U javnosti nikada nije iznijeto kada je on zapravo rođen. Međutim, pretpostavlja se da je to 1956. godina. U danima srednje škole Šobić je prvi put počeo da komponuje i da piše. Najviše su ga inspirisala djela grupe S vremena na vreme i Ibrice Jusića. Nakon srednje škole Šobić upisuje turizam u Dubrovniku. Taj period se smatra ključnim za njegovo stvaralaštvo. Pod utiskom studentskog života i velikih prijateljstava, on stvara svoje najveće pjesme. Iako autobiografske, pod lupom detaljnije analize, dolazi se do utiska da one predstavljaju sudbu i istoriju svih nas. Te 1975. godine objavljuje prvu pjesmu To sam ja. Elegična primorska ljubavna balada u kojoj dominira primarno a capella a kasnije i fantastično razlaganje, u to vrijeme u privatnim studentskim dubrovačkim krugovima dobija status studentske himne. Ona se našla na prvom singlu (zajedno sa pjesmom Zazvoni zvono) koji izlazi u produkciji PGP RTB-a. Godinu dana kasnije Šobić je imao drugi javni nastup. Desilo se to na muzičkom festivalu Omladina koji se tradicionalno održavao u Subotici. Osvojio je drugo mjesto sa pjesmom Daj nam neba. Na tom festivalu je nastupio i Đorđe Balašević sa grupom Suncokret gdje je osvojio treće mjesto.

U narednom periodu Šobić se isticao fantastičnim pjesmama koje su mnogi ljudi čuli. Preselio se u Sarajevo gdje je i briljirao. 1981. godine izdaje svoj prvi album Ožiljak za sarajevski Diskoton. Sa tog albuma se izdvajaju legendarna studentsko-socijalna tema Džemper za vinograd i najpoznatija Marija. Na tom LP-ju su se našle i pishološka Ne pokušavaj mijenjat me i klasično-optimistični naslov Vrijeme ide dalje. U tom trenutku Miladin Šobić je bio na vrhuncu svoje karijere. 1982. godine postavlja rekord kada za nevjerovatno kratko vrijeme završava svoj drugi (epopejski) album Umjesto gluposti. Album počinje da se radi u Studiju muzičkog ateljea u Subotici, u noći 21. februara a završava se 8. marta iste godine. Pored naslovne pjesme na fantastičan prijem nailazi genijalna pjesma Đon kao i Od druga do druga, Opet krivi tip, Svetozara Markovića 39... Tada i počinje sa koncertnim aktivnostima na kojima je mnogo puta okupio veliki broj ljudi. Uvijek se odazivao i na pozive studenata i ljudi iz manjih gradova. Pjesme sa ta dva albuma legendarnog plavokosog, razbarušenog i skromnog mladića sa gitarom godinama nisu silazile sa čuvenih Venovih top – lista. Oba albuma je snimio uz pomoć Gabora Lendjela i studijskih muzičara. Treći album - Barutane ljubavi je snimio, ali ga nikada nije izdao. U vrijeme najvećeg uspjeha Miladin Šobić doživljava porodičnu tragediju. Poslije teške bolesti (raka) umire njegova rođena sestra. Nakon svega Šobić se povukao. Od tada o njemu ne postoji nijedna zvanična informacija. Govorili su da je nestao bez traga, da se zamonašio... Neki su pričali da je mrtav, neki su govorili da se nastanio u Herceg Novom ili da živi u djedovoj kući u nekom selu nedaleko od Nikšića. Posljednji put su ga, kako kažu, vidjeli na Žabljaku krajem devedesetih. Pričalo se i da je samo ponekad umio da zasvira za svoju dušu i društvo.

Miljenko Jergović je za njega rekao: Ali najveći i najzanimljiviji kantautor u ovoj povijesti bio je Miladin Šobić. Iako je bio iz Crne Gore, bio je domaći. Za njega se nije znalo ni u Zagrebu ni u Beogradu, niti su u tim gradovima prodavane njegove ploče. A onda je kao najveći sarajevski kantautor morao biti i posljednji. Onog dana kada je Miladin Šobić zauvijek otišao iz našeg grada, ugašena je iluzija da bi čovjek sam s gitarom imao gradu i svijetu nešto reći i da bi to nešto moglo biti važno. S posljednjim kantautorom umrla je zapravo poezija naše povijesti, dani vjere u pjesme koje se mogu pjevati, a ipak su pjesme po pravilu i zakonu. 2002. godine Ibrica Jusić, njegov prijatelj, najavio je njegov povratak. Od tada se stalno u javnost puštaju priče o njegovom novom albumu. Međutim, postoji zvanična verzija koja je došla od izvora bliskim Miladinu Šobiću. Objavljeno je da on već duže vrijeme (u saradnji sa Vukićem Raspopovićem) priprema novi album u Trstu. Takođe, povremeno boravi u Beogradu, Budimpešti I Dubrovniku. Miladina Šobića takođe sve češće prepoznajemo u vokalnoj pojavi Vanje Radovanovića, njegovog sestrića. Naravno, ne možemo a da ne pomenemo mnoge objavljene i neobjavljene pjesme kao što su: Cipele nove, Nevjernice, Pokvaren telefon, Četa luđaka, Kad klonem snagom, Prođoh gradom, Bio sam jednom novembar, Bolesno ljeto, Kišobran na magistrali, Od majmuna mi nijesmo, Ašik Ajša, Svetionik, Zima u Sutomoru, Prvi jutarnj, Stare novine, Sunce tebi sunce meni, Željezničke tuge, Jelo, Pjesma za kraj, Puste ceste, Na ulazu jedne zgrade (Keka), Protiv svakog zla, Kako da ti kažem to, Izvini što te volim, Desetka iz drugarstva, Hram ljubavi, U nedjelju kod her Franca, Jutarnja kafa, Žana, Kriva si,Sve su teže tuge moje...

(Copyright by Nikola Zečević - ITD Magazin)