Zena se rano ujutro uz jutarnju kavicu pripremala za odlazak na posao, kada
je opazila neobičnu pogrebnu povorku koja se kretala prema obliznjem
groblju.

Jednom pogrebnom autu je u razmaku nekoliko metara slijedio jos jedan auto,
za drugim je autom hodala jedna zena - sama, s pitbulom na uzici.

Za njom je hodalo oko 200 zena, sve same.

Nije se mogla oduprijeti radoznalosti, pa je izasla van i prisla zeni sa
psom i rekla:

"Moja iskrena sućut za vas gubitak, znam da trenutak nije primjeren, da bih
vas smetala, ali jos nikada nisam vidjela ovakav pogreb. Čiji je uopće to
pogreb?"

"U prvom je autu moj pokojni muz."

"Pa, sto mu se desilo?"

"Napao ga je moj pas i izgrizao do smrti."

"A, tko je u drugom autu?"

"Moja svekrva. Pokusala je pomoći muzu, pa je pas napao i nju."

Zena je pogleda i nakon par trenutaka tisine zapita:

"Oprostite, ali, biste li mi mogli posuditi psa?"

Uslijedio je značajni trenutak tisine među dvjema zenama, a potom i odgovor:

"Stanite u red."