To je narod koji nije kompatibilan ni sa kojim drugim narodom. Bar njegov veći deo.
Srbiju nisu hteli, a vole da se leče u Beogradu. Čudno - onda može ista država.
Po mom mišljenju, podela je jedino normalno i zdravo rešenje.

INTERVJU: OLIVER DULIĆ
Dulić: Ja sam Jugoslaven i Hrvat

Kako biste ocijenili status Hrvata trenutno u Srbiji? Jesu li njihova prava ugrožena?

Prava Hrvata su sada mnogo bolja nego nekada, naravno. Srbija ima jedan dobar i moderan zakon o manjinama i sada samo ostaje pitanje snage njegove implementacije, a taj se problem događa u svim zemljama u tranziciji. Mislim da postoje određeni problemi vezani za školovanje na jeziku manjina, ali mislim da boljom suradnjom nacionalnih vijeća i boljim odnosima unutar nacionalnih vijeća Hrvata kao i boljim odnosom sa hrvatskom državom, to se stanje može popraviti. To su problemi koje imaju i druga nacionalna vijeća.

Mi komuniciramo sa Hrvatima, obraćamo pažnju na svaki problem koji tu postoji i ne želimo da se itko ikada osjeti ugroženim ili da osjeća strah. Borim se za državu koja je demokratska i multietnička i koja poštuje prava svih svojih građana kao i prava nacionalnih manjina. Trenutno ne vidim neki veliki strah, ne vjerujem da i postoje razlozi za to. Razlozi bi možda postojali da je sve krenulo nekim pogrešnim tokom i da su se stvari vratile u period prije 2000. godine.

Koliko su Hrvati politički angažirani u Srbiji?

Postoje dva načina angažiranja, jedno je kroz nacionalne stranke. Mi imamo jednu snažnu, doduše, samo lokalnu nacionalnu stranku Hrvata, koja djeluje na teritoriju sjeverne Vojvodine, odakle ja i dolazim. Postoji i veliki angažman ljudi hrvatske nacionalnosti kroz građanske stranke te su oni potpuno implementirani u društveni život Srbije. Ja mislim da je onaj prvi način bolji. Puno je bolje da se ljudi bore za svoja prava kroz velike nacionalne stranke koje djeluju na teritoriju cijele zemlje, nego da se učlanjuju u male nacionalne stranke koje mogu djelovati na nivoima mjesnih zajednica ili općina.

Ali dobro, sve je to bilo posljedica straha koji je vladao u prošlosti i svih onih stvari koje želimo što prije zaboraviti. U ovome trenutku demokratska stranka, stranka kojoj ja pripadam, pružila je ruku suradnje Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini, a na našoj listi je Hrvat Petar Kuntić kao predstavnik Hrvatskog nacionalnog vijeća, te je kao predstavnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i izabran u Srpski parlament.

http://www.javno.com/

---

Eto a sad cu vise da vjerujem tigeru...

Ili zato sto smo mi normalna vecina.... 

Sada si mi pokazao ,bas...

@Anea ajde mi pokazi koliko je Srbabilo 91 a onda 95 u HR pa onda uzmi podatke od danas ,ja mislim da se podatci nece slagati sa danasnjim podatcima, jer su se ljudi i vratili u svoje kuce...

Ne govorimo mi sad o Srbima u Cro... ti si govorio o proteranim Hrvatima...
Nemoj da koristis te jeftine trikove na meni i da na odgovor odgovaras pitanjem... 
Da si pogledao stranicu koju sam postovala, video bi da se broj Hrvata u Srbiji konstantno smanjuje od 1971. godine na ovamo... Ta pojava se zove i visoka stopa mortaliteta...
Prema tome... ja sam ti vec jednom rekla (jednom  .... vise puta)... ako nesto ne znas, nemoj da se petljas u to... 

Хмм, зар није то насилно мењање националне структуре становништва како имају обичај да кажу неки војвођани. 

nije nasilno, imaš lovu ponudiš i kupiš

gdje ste većina normalni ste a gdje ste manjina nekako poludite...

Kod vas je posve obrnuto.

Prema podatcima Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade Republike Hrvatske iz lipnja 1997. godine, u Hrvatskoj se nalazilo 995 izbjeglica s područja Vojvodine, od kojih 914 ili 91,9% Hrvata. U isto je vrijeme u Hrvatskoj bilo naseljeno i 423 izbjeglica-useljenika iz Vojvodine, od kojih 406 ili 96,0% Hrvata. [9]  Drugim riječima, u izbjegličkom i izbjegličko-useljeničkom statusu se u Hrvatskoj 1997. godine nalazilo 1.418 izbjeglica iz Srijema, Bačke i Banata, od kojih 1.320 ili 93,1% pripadnika hrvatske etničke skupine. U to su vrijeme izbjeglice iz Vojvodine činile tek 1,0% ukupne izbjegličke populacije u Republici Hrvatskoj. Veličinu useljeničkog kontingenta Hrvata koji su se u Hrvatsku naselili putem razmjene imovine ili eventualno spajanja obitelji mnogo je teže egzaktno utvrditi. Tako, primjerice, u jednom od dokumenata Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade Republike Hrvatske stoji da je Hrvatska primila oko 30.000 izbjeglica iz tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, od kojih su tek neki bili s izbjegličkim statusom, dok su mnogi u Hrvatskoj boravili ili još uvijek borave bez izbjegličkog statusa. [10]  Prema evidenciji Fonda za humanitarno pravo, samo tijekom masovnih protjerivanja i preseljavanja u lipnju, srpnju i kolovozu 1992. godine, više od 10.000 vojvođanskih Hrvata je razmijenilo svoju imovinu za imovinu Srba iz Hrvatske, dok je u cjelokupnom razdoblju (1992.-1995.) Vojvodinu napustilo između 20.000 i 30.000 Hrvata. [11]  J. Čapo-Žmegač (2002.) navodi da se procjene o broju doseljenih Hrvata iz Vojvodine u Hrvatsku kreću od 30.000 do 45.000, ali - također - ističe da je vrlo teško govoriti o preciznim podatcima. Slične podatke (procjene) iznosi i D. Mirić (2000.). Tek objavom rezultata popisa stanovništva u Srbiji iz 2002. godine može se donekle korigirati veličina iseljeničkog/izbjegličkog kontingenta hrvatskog stanovništva iz Vojvodine. Međutim, niti rezultati popisa 2002. godine neće pomoći u ustanovljenju (izračunavanju) točnog broja iseljenih/izbjeglih, jer se zbog promijenjene metodologije popisa [12] , kao i različitog izjašnjavanja Hrvata u popisima 1991. i 2002. godine, ne može posve precizno utvrditi stvarna veličina hrvatske etničke skupine i hrvatske zajednice u Vojvodini. Naime, dio Hrvata u Vojvodini se u popisu 1991. godine izjasnio "Jugoslavenima", Bunjevcima, Šokcima ili pripadnicima ostalih etničkih skupina, odnosno, nije se želio izjasniti u smislu etničke pripadnosti. Koliko je takvih osoba - pripadnika hrvatske zajednice - napustilo Vojvodinu gotovo je nemoguće egzaktno utvrditi. Nepouzdanost službene, pa i popisne statistike, nedostatak registra stanovništva te nepoznat ukupan broj izbjeglih, uvelike određuju nemogućnost utvrđivanja stvarnih demografsko-statističkih pokazatelja o promjeni broja Hrvata u Vojvodini tijekom druge polovice XX. stoljeća. Stoga, u nastavku izneseni pokazatelji promjene broja vojvođanskih Hrvata i hrvatske zajednice u cjelini, naročito tijekom posljednjeg međupopisnog razdoblja (1991.-2002.) predstavljaju najvjerojatnije donju granicu njihova demografskog regresa. Drugim riječima, smanjenje obujma hrvatske etničke skupine i zajednice u Vojvodini je veće nego što se to može ustanoviti (izračunati) na temelju službenih podataka srbijanske statistike.
http://www.hrz.hr/aktualno/zivic.htm

miroslave: onda smo poludili zajedno, mi kao većina a vi kao manjina

ma zapravo kad gledaš šta ćete vi u hrvatskoj?
ne ali realno kad gledaš? plan vam je bio pokušati stvoriti neku državu odcjepljenjem od hrvatske ili neku veliku autonomiju i nije uspjelo i šta ćete sad u hrvatskoj?
to ti je ko u prvom kolu lige prvaka, ispadneš ali imaš šansu u kupu uef-a a vaš kup uef-a je bosna (rs) gdje ste dosta dobili a bi moglo biti i kosovo gdje tek trebate pobijediti