Hehe... aj sad kad si tako pametna... reci ti meni OD cega da uzivam

Uživanje je dosta širok pojam. Može se reći da je danas postao mjerilo vrijedosti modernog čovjeka. Znači užitak prije svega. Još kad tome dodamo "kompleks viška slobodnog vremena" koji je osobito karakterisitičan za malđe generacije, dolazimo do toga da postaje gotoov i jedini smisao života. Privremen ili ne, manje je važno. Važno je da je stalno prisutan, kod svakog.
Al se postavlja pitanje ima li uživanje ograničenja i kakvih. Tko ih je meritoran propisivati. Društvo? Crkva? Ili sam pojedinac. Je li npr. pedofilija kao jedan vid uživanja, nažalost sve više i više rastuće grupe stanovništva, kao jedan takva (znači vid uživanja) onda i opravdana i društveno prihvatljiva? Karikiram, ali sam i ozbiljan. Jednostavno nije zlato sve što sja.
Što dakle učiniti? Kako povući granicu? I po čijim savjetima?
Svi smo mi slobodni pojedinci, al očito da ne može svatko biti svoj "zakonodavac".
Ako uzmemo da je to ustaljena praksa današnjice, lako je uočiti njenu štetnost jer negativne posljedice imamo na sve strane. Bilo da je riječ o drogama, o sexu, o alkoholizmu......

Ja sam u onoj grupi ljudi kojoj za uzivanje ne treba mnogo, dovoljno je i da imam nekog ko mi je drag kraj sebe... ali kako da uzivam da se opustim kad sam svestan da nemam para ni racun za mobilni da platim... da moram da preracunavam kad cu da jedem burek i sl... toje mnogo veliki pritisak... a opste prisutan je.

Svojom izjavom nisam htio da promoviram hedonizam. Jednostavno sam mislio da se nesmije preskakati određena dob u rastu. To možemo reći i ovako: "....postoji vrijeme za sve: za plakanje i smijanje, za radost i žalost..." vrijeme kad ne treba razmišljati o braku i kad treba. Mislim da maloljetnici spadaju u tu skupinu da ne bi trebali razmišljati o braku..... Većina je nas u istoj situaciji da razmišlja što će i kako s novcima...... No mislim da nas to ne ograničava u onim malim radstima i užicima - svakodnevnim..... I meni ne treba mnogo pa to mogu reći.

Misli i dalje.. mene prilicno ogranicava to sto moram da mislim od cega cu da platim fon, matorima lekove, interner i sl ...  

Pa dobro kod nas maloletnici i nemogu da sklope brak (po zakonu) makar ne bez saglasnosti roditelja i to samo ako imaju 16g.
Citao sam u novinama da su neko dvoje valjda u Nisu ili gde.Hteli da se uzmu cak u i svadbu pravili samo sto nisu mogli da se vencaju ni zakonski a ni crkveno jer i po crkvenim obicajima niko ispod 14g. nemoze da stupi u brak.Devojka je imala valjda dali 12 ili 13 godina nisam tacno siguran,dok joj decko ima 20.Komentar roditelja je bio,pa vole se deca (morbidno)!!

Istina je da u crkvi treba određena dob za sklapanje braka, no to se ne traži zbog starosti nego zbog toga da pojedinac može shvatiti što sve brak nosi.
Koji će biti komentar roditelja kad se budu rastavljali: pa više se ne vole!

JA sam uvek smatrao da je prava stvar LEGAL AGE ili ti punoletstvo.

I to USA iliti 21!

Negdje se punoljetnost stječe i kasnije!