Gledao sam na TVu u nekom dokumentarcu o licemerstvu i skandalima poznatih... bio je prilog o M.Terezi koja je postala kult milosrđa, skromnosti i sličnih gluposti... ispostavilo se da je prevarila niz nekih fondova, donacija i istovremeno se lečila po najelitnijim bolcinama dok je propovedala skromnost i "lečila" druge u najgorim uslovima.

Gde su nestali "sveti" milioni dolara majke Tereze?

"Kome je do morala neka ide u crkvu", reči su našeg naivnog "prvog srpskog demokratskog premijera", Zorana Djindjića. Kolika je biila njegova naivnost i nepoznavanje svetske političke scene dokaz je i to što je veoma brzo ubijen, verovatno kada je poverovao da će svojom izuzetnom inteligencijom, lukavošću i obmanama i on zaplivati vodama u kojima se vekovima brčka svetska lopovska oligarhija. Ali, folirati folirante koji su svoju folirantsku veštinu kontrole najunosnijih biznisa usavršavali stotinama godina (čak hiljadama), nije bilo moguće.

Da se svetska vlastela vešto služi svim sredstvima uključujući i religiju kako bi pokupila što veće bogatstvo, odavno je već poznato. Prodaja indulgencija rimokatoličke crkve u srednjem veku samo je jedan primer veštine prevare koja se odvno ustoličila i u ovoj drevnoj instituciji.

I pored toga što mnogi veruju da je današnja katolička crkva u tom smislu drugačija od onog iskvarenog i monstruoznog srednjovekovnog inkvizitora i krstaša, sve je više onih koji tvrde da se tu ništa nije promenilo.

Razlika je možda samo u perfidnijem načinu delovanja, ali je cilj ostao isti - NOVAC!

Kako je kraj 20. i početak 21. veka vreme Novog Otkrivenja, otkrijmo još jednu neprijatnu istinu.

Najveća misionarka 20 veka, dobitnica Nobelove nagrade za mir 1979. i osoba oko čijeg života je i pre smrti stvoren kult svetice, Majka Tereza je svakako osoba koja na čitavoj planeti slovi kao simbol isposništva i skromnosti.

Da li je to sve bila igra za medije i dobar marketing pomoću koga je Vatikan inkasirao desetine miliona dolara?


Još 1995. godine (dok je Majka Tereza bila živa) objavljena je u Londonu knjiga: "Poziv misionara: Majka Tereza u teoriji i praksi", od Kristofera Hajčinsa (The Missionary Position: Mother Teresa In Theory And Practice, Christopher Hitchens). Hajčins je kolumnista magazina "Vanity Fair".

U knjizi se autor otvoreno zapitao zašto je ona uopšte dobila Nobelovu nagradu za mir kada cilj njenih aktivnosti nikada nije bilo uspostavljanje nekog mira. (Da napomenem da je današnji predsednik Nobelove fondacije član Bilderberg grupe). Hajčins navodi da je u svom govoru prilikom primanja ove prestižne nagrade ona izjavila:"Abortus je najveće zlo i najveći neprijatelj mira… Jer ako majka može da ubije sopstveno dete, šta nas može sprečiti medjusobnog ubijanja? Ništa."

To je, dakle, bila njena borba za mir(?!)

Borba protiv abortusa je bila okosnica svih njenih aktivnosti. Na jednoj velikoj javnoj misi na otvorenom u Irskoj, 1992. godine izjavila je: "Obećajmo Našoj Dami koja tako voli Irsku da u ovoj zemlji više nećemo dozvoliti ni jedan abortus, niti kontracepciju!" Ovo je za Hajčinsa najbolji dokaz kako Majka Tereza uopšte nije želela da vidi kako veliki broj dece u siromašnim zemljama, kao što je Indija, vodi još većem siromaštvu. Tako se ona baš u Indiji uporno zalagala za što više dece koju je smatrala "božijim darom", jer bog uvek daje: "Nikada ne može biti dovoljno dece. Sve što je živo na Zemlji njegova je volja!"

Kamere svetskih medija su beležile Majčinu radost zbog "božijeg dara".

Ogroman Novac od donacija kao da ne postoji.

Ipak, ono što je pratilo misonarski rad Majke Tereze je i globalno prikupljanje novca za nemoćne, siromašne i bolesne.

Zna se da je Majka Tereza primila donacije koje se mere destinama miliona dolara. Zna se i da je sav novac završavao na računima vatikanskih banaka, ali ni jednom oditoru nije nikada dozvoljeno da ove račune pregleda? Navodno, Majka Tereza to nije dozvoljavala. Valjda je to smatrala bogohuljenjem ili nešto slično. Svejedno, niko ne zna kako je novac trošen.

Iako se tim novcem moglo izgraditi mnogo sirotišta sa adekvatnim sanitarijama i verovatno više vrhunski opremljenih bolnica u Bengalu, nije izgradjena niti jedna.Gradjeni su samo skromni sabirni centri.

Dobrovoljci koji su sa Majkom Terezom radili u Kalkuti, opisali su njen "Dom za umiruće", kao koncentracioni kamp nalik onom u Belsenu za vreme Drugog svetskog rata. Tu nije bilo čak ni stolica, ni medicinske opreme, ni lekova... Samo poljski kreveti i ljudi koji su umirali.

Zapravo nikakva medicinska pomoć ili lek više od aspirina, nije se tu mogao dobiti. I, naravno, sirotinjska supa skuvana u improvizovanoj kuhinji koju su dobrovoljci sami snabdevali.

Razlog za ovo je, po Hajčinsu, što "Misija milosrdja" Majke Tereze i nije imala za cilj da se ljudima zaista pomogne, niti da se siromaštvo iskoreni, već je poenta bila u promovisanju vere u boga i rasprostiranju kulta patnje koji je zasnovan na potčinjavanju, nemoći i smrti.

Odrasla "božija deca" u Kalkuti u "Domu za umiruće". Nema lekova, nema infuzije, nema lekara... Samo milosrdne sestre i božija volja.

Umrite u miru uz božiji blagoslov. Lekovi vam nisu potrebni kad imate boga koji vas voli i poziva na nebo. Da li su ovo možda reči koje su katolički službenici upućivali ovim mučenicima?

Majci Terezi ili onima koji su stajali iza ideje njenog misionarstva bila je potrebna ova zastrašujuća slika umirućih i teške sirotinje Trećeg sveta, kako bi se aktivnosti Majke Tereze mogle prikazati sa što jačim utiskom. Putem medija koje kontroliše moćna svetska oligarhija uključujući i Vatikan , ove slike je video čitav svet. Kome su ova slike bile namenjene? Da li samo donatorima, da bi se izvuklo što više novca ili samim vernicima kako bi podstakle njihovu saosećajnost?

Sirotinjska posuda za supu, mračna prostorija, oskudan ležaj, požrtvovana sirota misionarka nazvana Majka... Odlična podloga za vrhunsku fotografiju koja zaslužuje nagradu. Vrhunska manipulacija od koje su mnogi imali koristi, dok su glavni likovi - zaista umirali u mukama.

Milosrdne seste u funkciji patnje.

I Suzan Šilds koja je devet godina radila kao katolička milosrdna sestra za "Misiju milosrdja" Majke Tereze, napisala je neka svoja zapažanja u tekstu: "Kuća iluzija Majke Tereze".
Suzan Šilds je Misiju napustila 1989. zgadjena onim što je tamo otkrila i saznanjem da ogromne donacije za siromašne i bolesne zapravo nikada nisu stigle na svoje odredište.


Šilds navodi da su tri fundamentalna učenja uticala na milosrdne sestre i njihovu totalnu odanost radu Majke Tereze.

Prvo je verovanje da što je sestra poslušnija to je "božija volja" ispunjenija.

Drugo je verovanje da se jačom patnjom više utiče na boga, te da sama patnja boga čini sretnim. Tada on dodeljuje više milosti čovečanstvu.


Treće je verovanje da svaka ljubav prema ljudima i bezgranično pomaganje znači stavljanje čovekove ljubavi ispred božije, odnosno mešanje Čoveka u Božiju ljubav. Bog je taj koji pomaže i daruje (ali i kažnjava i lišava), on i leči i razboljeva i u to Čovek ne treba da se meša.

(Podsetimo, kada je Martin Luter preveo Bibliju sa starog latinskog i grčkog na nemački, otkrio je da ovakva učenja tamo uopšte nisu zapisana).


Ova lažna verovanja nije izmislila Majka Tereza već je to ustanovio još stari srednjevekovni Vatikanski Koncil, i ali ona se očigledno i dalje sprovode iako u Vatikanu to zvanično više nije današnje učenje katoličke crkve.

Koliko su ova učenja opasana svedoči Suzan Šilds:
"Kada bi neka sestra prihvatila ova lažna verovanja, bila bi u stanju da čini bukvalno sve. Dozvolila bi sebi da naruši sopstveno zdravlje, zapostavi one kojima se zaklela da služi, mogla bi potpuno da isključi svoja osećanja i sopstvene misli. Mogla bi lako da natera druge na patnju, da potkazuje svoje koleginice, sa lakoćom izgovara laži i ignoriše sve zakone i regulative". (Nije li ovo bio drevni mind control?)

Žene iz mnogih država pridružile su se Majci Terezi u fanatičnom verovanju da će služeći bolesnima i siromašnima biti bliže bogu. Da li je negovanje verskog fanatizma bilo krajnji cilj rada Majke Tereze?

"Kada sam napustila 'Misiju milosrdja' tamo je bilo više od 3000 sestara u približno 400 kuća Misije raštrkanih sirom sveta", zapisala je Šilds.

Isposništvo je bilo temelj na kome je počivao rad "Misije milosrdja" Majke Tereze. Tako su sestre učene da ni o čemu ne brinu unapred , da ništa previše ne traže i ne sakupljaju nikakva materijalna dobra, jer bog misli na njih i darivaće ih svim što im je potrebno, kada za to dodje vreme, naravno.

Tako su jednog leta časne sestre Majke Tereze koje su živele u predgradju Rima dobile od donatora više sanduka paradajza nego što su bile u mogućnosti da distribuiraju poljskim kuhinjama širom sveta. Nikome od suseda nije trebao taj paradajz jer je ta godina bila veoma plodna.

Sestre su odlučile da paradajz konzerviraju radije nego da puste da propadne. Ali kada je Majka Tereza za to saznala nije bila zadovoljna. Smatrala je da se na taj način iskazuje nepoverenje prema "božijoj brizi".

Mnogi su im slali velike novčane donacije verujući da time zaista pomažu siromašne.

Suzan Šilds je bila zadužena da beleži donacije i piše velikim donatorima pisma zahvalnosti. Knjigovodstvo je vodjeno isključivo običnom olovkom koja se može brisati - zbog štednje papira(!)

Na čekove koji su iznosili preko 50 000 dolara pisala je priznanice. Ponekad bi donator prijateljski zvao telefonom da proveri da li su dobili njegov ček, verujući da je donacija od 50 000 dolara bila posebno primećena. Suzan Šilds , medjutim, kaže da je tada imala veliki problem da se priseti baš tog donatora, jer su dobijali mnogo takvih čekova, pa i sa daleko većim iznosima.

Sama Majka Tereza nikada javno nije tražila novac za svoju kongregaciju, ali je uvek ohrabrivala ljude da se žrtvuju sve "dok ta žrtva ne zaboli". Mnogi vernici su tako , iako su i sami bili siromašni ljudi, imali potrebu da odvoje od sopstvenog skromnog imetka i daju za one koji gladuju u Africi, za žrtve poplava u Bangladešu, ili za sirotište u Kalkuti.


Većina tog novca je završila na bankovnim računima Vatikana.


Zaposlenima u "Misiji milosrdja" je često stavljano do znanja da njihova kongregacija dobija mnogo više novca od ostalih upravo zbog posebne "božije naklonosti" prema Majci Terezi, u šta su mnoge sestre i verovale.


Sve ogromne donacije koje su se slivale na račun "Misije milosrdja" nisu imale nikakvog udela na život misionarki, gde većina sestara nije ni znala koliko novca je pristizalo. One ne samo da su živele asketski, već bukvalno sirotinjski. Šilds kaže da su sestre imale po tri haljine koje su prane i krpljene sve dok nisu postale potpuno pohabane i načičkane zakrpama. Odeću su prale same na ruke, na najprimitivniji način. Za ličnu higijenu mogle su dnevno koristiti samo jednu kofu vode. Bilo kakve zdravstvene kontrole ili posete zubaru smatrane su čistim luksuzom.

Volonterka Ana Grant sa kolegama u Kalkuti pere veš na najprimitivniji način. To je od njih zahtevala kongregacija Majke Tereze.

Majka Tereza se veoma trudila da kod sestara održava osećanje pripadnosti siromaštvu. I namanje trošenje novca bi uništilo taj sirotinsjki duh koji je preovladavao Kongregacijom.


Na Haitiju su tako sestre koristile šivaće igle sve dok nisu postale toliko tupe, da su im nanosile i dodatni bol. Videvši to mnogi volonteri su želeli da nabave o svom trošku nove igle, ali su sestre to morale da odbiju. Bila je potrebna patnja i mučenje.


Sestre su morale da mole lokalne trgovce da ih snabdeju osnovnim potrepštinama, kao da nisu imale nikakvih sredstava. U jednom slučaju kada su ostale bez hleba od donatora, otišle su u lokalnu radnju da zamole za hleb. Pošto je njihov zahtev bio odbijen, nadležni je izdao OBJAVU da se tog dana iz jela izostavlja hleb i jede samo supa.


Od aviokompanija Kongregacija je tražila da prevozi sestre i teret besplatno. Od lekara i medicinskih tehničara je traženo da snose troškove za lekove ili da se to naplati iz fondova odredjenih za religiju.


Od radnika je traženo da rade besplatno ili po najnižoj mogućoj ceni. Misija se maksimalno oslanjala na volontere koji su satima radili u dnevnim kampovima, poljskoj kuhinji, skloništima.

Iako izmučeni sopstvenim teškim životom, mnogi seljaci posvetili su veliki deo svog rada da bi dodatno opskrbili hranom kuhinju "Misije milosrdja". Verovali su da bez njih sestre iz kongregacije Majke Tereze ne bi imale šta da jedu.

Šild piše i da im je Uredba Kongregacije zabranjivala da traže više od onoga što je najneophodnije, ali milioni dolara donacija, koje se takodje mogu smatrati posledicom traženja, sakupljani su na račun banke i kao da nisu postojali.

Tako siroti i bolesni ljudi za koje je sakupljana pomoć u stvari korišćeni samo kao alatka pomoću koje se održavala "svetost" Misije.

"Majka Tereza nije bila prijatelj siromašnih, već prijatelj siromaštva", tvrdi Hajčins.

Zbog svega ovoga, mnoge od sestara koje su beskrajno verovale Majci postale su vremenom psihički slomljene ličnosti. Osećale su da su izdane u svojoj veri, jer više nisu mogle da veruju da je bog izdao neka naredjenja koja su im u njegovo ime prosledjivana.

Sumnjati u Majku Terezu značilo je da im nedostaje vera, još gore imale bi osećaj krivice. Zato su svaku moguću primedbu smesta stavljale po strani nadajući se da će jednog dana razumeti zašto je Majka Tereza želela da sakupi toliki novac, kada ih je sve sama podučavala da čak sakupljanje i čuvanje paradajza znači nedostatak poverenja u božansku sudbinu.

"Mnoge sestre koje su shvatile prevaru, nisu imale hrabrosti da sve to napuste, većina njih nije ni imala bilo kakvo obrazobvanje da bi imala šta drugo da radi", zapisla je Šilds.

Pa, gde da ide onaj kome je stalo do morala i milosrdja?

Šta fali ukradenom novcu?

Čarls Hajčins podseća da je Majka Tereza sama išla na medicinske preglede u najelitnije i nejskuplje bolnice na Zapadu zbog srčanih problema.

Ovakvo Majčino licemerje nije bilo jedino, pa autor pominje i Majčinu posetu Haitiju i njenu podršku Papa Doku Divalijeu haićanskom diktatoru koji je imao privatnu vojsku i koji je i bio najveći uzrok velikog siromaštva i nesreće na Haitiju.

Majka Tereza se nije libila ni velike novčane donacije od ukradenih para koju joj je prosledio Čarls Kiting, veliki katolički fundamentalista, aktivista Republikanske stranke u Americi, advokat i bankar koji je 1989. osudjen kada je otkriveno kako je preko "Lincoln savings" pokrao veliki broj klijenata.

Majci Terezi je dao donaciju od milion i dvesta hiljada dolara i omogućio joj da koristi njegov mlazni avion.

Ne samo da Majka Tereza nije smatrala da ukradeni novac koji je dobila kao donaciju treba da vrati, već je pokušala da svoje blagosloveno ime iskoristi kako bi uticala na sudiju da poštedi dobrog donatora Kitinga.
Napisla je i pismo sudiji Lensu Ajtou tražeći za Kitinga blagost:
"Ja ne znam ništa o poslovima gospodina Čarlsa Kitinga ili o stvarima kojima se vi bavite. Ja samo znam da je on bio ljubazan i velikodušan prema Božijoj sirotinji i uvek spreman da pomogne kad god je to bilo potrebno.Zbog toga ja ne želim da ga zaboravim sada kada i on i njegova porodica pate. Isus nam je rekao:'Šta god da uradiš, makar i minimalno, za moje bratstvo UČINIO SI TO MENI".

Tako je Majka Tereza zamolila sudiju Ajtoa "da učini ono što bi Isus učinio".

Valjda da mu oprosti kriminalne grehe?

Jedan od tužilaca nije bio baš tako fasciniran kultom Majke Tereze pa joj je napiso pismo opisujući patnju i očaj 17 000 gradjana od kojih je Kiting ukrao 252 miliona dolara: " Vi podstičete suca Ajtoa da uzme u obzir svoja osećanja i učini ono što bi Isus uradio. Ja pred Vas postavljam isti izazov. Zapitajte se šta bi Isus uradio ukoliko bi bio u prilici da okusi kriminalno voće; Šta bi Isus uradio ako bi saznao da je došao u posed novca koji je ukraden; šta bi Isus uradio da ga je pokrao lopov kome bi on trebalo da olakša savest svojom milošću? "

Tužilac je javno tražio od nje da vrati pokradeni novac i stavi ga na raspolaganje pravim vlasnicima.

Na ovo pismo Majka Tereza nije odgovorila, a novac je zadržala.

Hajčins opisuje i političke aktivnosti Majke Tereze kada se zalagala protiv anti -frankističkih snaga u Španiji, kao i njenu posetu Nikaragvi i Gvatemali kako bi ublažila teška zverstva Kontraša i njihovih "Odreda smrti" (koje je krišom pomagala i naoružavala CIA). Afera Iran-kontra (o pokušaju CIA da krišom trguje sa Iranom dok im je SAD držao trgovinske sankcije i time finansira Kontraše u Nikaragvi) dobro je prodrmala tadašnjeg predsednika Regana, koji navodno o svemu tome nije bio baš dobro obavešten.

Nakon silaska sa funkcije u jednoj TV emisiji jasno je rekao da predednik SAD zna samo ono što mu serviraju njegovi savetnici.

Ipak, o "humanim" i "blagoslovenim" aktivnostima Majke Tereze je bio obavešten pa joj je uručio visoko državno priznanje "Medalju Slobode" (iako je ona bila žestok protivnik abortusa odnosno slobode odlučivanja).

Majka Tereza prima medalju od predsednika Regana i donaciju Čarlsa Kitinga.

Hajčins u knjizi govori i o njenim aktivnostima na sakupljanju novca za klerikalne necionaliste na Balkanu, ali o čemu se tačno radi nije dato u Internet prikazu knjige. Podsetimo samo da je Vatikan jedan od veoma aktivnih učesnika u svim dešavanjima oko Kosova i Metohije, a čitava albanska populacija je odavno pod kontrolom katoličke crkve , što podrazumeva i Albance islamske vere.

Da pomenemo i da se danas čitava politička igra oko "nezavisnog Kosova" zapravo odvija u sukobu bar dve moćne dinastije. Da li je u pitanju preraspodela moći i kontrole narko puteva (glavni putevi idu preko Kosova) ili strateško pozicioniranje vojnih snaga zbog predstojećeg okršaja na Srednjem Istoku, znaju samo oni koji ovaj prostor zaista kontrolišu. Srbija nikada nije imala kontrolu nad ovim prostorom, a vladavina Slobodana Miloševića ovaj prostor je održavala sledeći očigledno uputstva moćne dinastije Rokfeler. To je i razlog zašto kosovski Albanci nisu smeli da izlaze na izbore i eventualno glasaju protiv Miloševića, koji je jedva, uz pomoć kontrolisane opozicije, obezbedjivao parlamentarnu većinu.

U svakom slučaju, moćna svetska oligarhija sve više se u kontroli vlasti nad državama služi mafijom, koja je mnogo efikasnija i od vojske i policije. Jačanje mafije upravo je proces koji se i u Srbiji (kao i Hrvatskoj, i na Kosmetu i Albaniji) intenzivno odvija bar poslednjih 15 godina.

I sama Majka Tereza je pripadnica albanskog naroda i rodjena je u Skoplju 1910. pod imenom Agneza Bojadžiju. Umrla je septembra 1997. i već nakon godinu dana beatifikovana, što joj otvara put da bude proglašena Sveticom.

Ova odluka bivšeg pape i mnogim pripadnicima katoličkog klera učinila se nezasluženom i ishitrenom.

_{Piše: Ivona Živković}

 Pa ok, ali kakve ovo veze ima sa religijom, filozofijom , ili sociologijom.

Ovo je više za Drustvenu hroniku,........ , ali ajde ti si gazda pa ti se može.

 Ovo si namerno "moj lukavi Goa" postavio ovde, a znaš i sam kako će teći nastavak diskusije 

Pa 'ebem li ga... čime se bavila ona? Poljoprivredom? 

Ako light bude smatrao da ne pripada ovom forumu, nek' preseli... i nema nikakvih problema.


Ne, slučajno sam.
Ja kad otvaram teme ja zažmurim pa de ubodem ubodem.
Jednom sam postavio temu o smrti dvadesetoro dece u najbolnijim mukama pravo u vicevima....

 Pa nema veze čime se bavila, kao što rekoh ovo je tema za "Društvenu hroniku" 101 %

Ako ćemo tako da razmišljamo i ona tema o psu kome je neki ludak odsekao šape je mogla da dođe u podforum "psihologija".

U ovom tekstu koji si nalepio se radi o mahinicijama, prevarama izvesne osobe....... i o čemu da filozofiramo, ........, ne budi cinik , nisi ti toliko glup da ne vidiš u kojem pravcu će teći diskusija, i da će opet biti "Intel vs Amd" prepucavanje.

A o čemu filozofiraš na temi o Zeitgeist-u?
http://forum.burek.com/zeitgeist-the-movie-srpski-subtitle-t293764.html
Može komotno na Politiku.
Ili npr.
SPC istražuje tajne račune vladike Artemija?
http://forum.burek.com/spc-istrazuje-tajne-racune-vladike-artemija-t489241.320.html
Finansije SPC strogo čuvana tajna?
http://forum.burek.com/finansije-spc-strogo-cuvana-tajna-t491547.html
Po čemu se to razlikuje od ove teme?
Isto prevare izvesnih osoba.
Papa u Srbiji 2013. godine?
http://forum.burek.com/papa-u-srbiji-2013-godine-t484523.html
Students trade bibles for porn at Texas college?
http://forum.burek.com/students-trade-bibles-for-porn-at-texas-college-t494032.html
Desetine drugih?

Kao što rekoh, interesuje me ova tema, ima dodira s ovim delom foruma, ne postoji puno informacija o ovome na netu, verujem da su ljudi koji posećuju ovaj deo foruma upućeniji u celu ovu temu... i naravno, Light može u svakom trenutku da preseli temu kad dođe... i u čemu je problem?

 Sve ok , nemam ništa protiv , i ovako je ovo jedan te isti forum. I mene da budem iskren zanima šta će reći ljudi koji možda znaju nešto više o ovome.

A ako je to tačno onda je je cela ta priča teška svinjarija , ........., stvarno za ne poverovati čime se dotična "svetica" bavila.

Goa, za tebe sam mogao da se kladim da ces prvi primetiti kako ti neko rusi temu, ali ti jok... razocarao si me i kao coveka i kao komunistu, a i kao borca protiv iluminata...

To je javna tajna...  ... to svi znamo kad se događa ali niko ne priča o tome. 

---

Majka Tereza - medijski mit

Pokrštavanje u sumnjivim okolnostima

Blažena Majka Tereza (Agnes Gonxhe Bojaxhiu -Agneza Gonđa Bojanđiu) je ohrabrivala članice svoga reda da pokrštavaju umiruće u svojim prihvatilištima za umiranje tj. "umiraonicama", bez obzira na njihovu religijsku pripadnost. U govoru u "Scripps Clinic" u Kaliforniji, siječnja 1992, ona se hvalila:
"Nešto stvarno predivno ... niti jedan nije umro bez primanja specijalne ulaznice za Svetog Petra, kako to mi nazivamo. Krštenje nazivamo primanjem specijalne ulaznice za Svetog Petra. Mi pitamo umiruću osobu, želiš li blagoslov po kojemu će svi tvoji grijesi biti oprošteni i primit ćeš Boga? Nikada nisu odbili. Tako je umrlo 29.000 u samo jednoj kući [u Kalighatu, Indija] od dana kada smo započeli s radom 1952."
Nije li time debelo prešla okvire humanitarnog rada? Kako bi Papa reagirao da u bolnicama ljudi pred smrt priznaju Krishnu za svoga boga, posvete se Sotoni ili dobiju ulaznicu za Valhallu?

Humanitarni rad?

- uzimala je novac i od bogatih diktatora, poput bande Duvalijeovih s Haitija, Maxwella i od Mr. Charlesa Keating iz zloglasnih, kalifornijskih Lincoln Savings and Loan - Keating je opljačkao više od 250 milijuna dolara iz američkih mirovinskih fondova i tako prevario više od 17.000 većinom siromašnih penzionera, a $ 1,25 milijuna je poklonio Majci Terezi, kao i uporabu privatnog aviona. Osuđen je na 10 godina zatvora usprkos Terezinog pisma sucu u kojem se zalagala za njega. Sudac je od nje zatražio da vrati novac vlasnicima koji su pokradeni. Odgovora, a niti novca od nje nije bilo... niti je tim novcem izgradila jednu jedinu bolnicu, niti je kupovala lijekove za umiruće u bolovima.
Za novce koje je primila od Keatinga (1,25 mil $) a za koje se zna od koga ih je Keating "posudio", blažena Majka Tereza je primila pismo P.W. Turley-a tužitelja LA countya. Evo dijela njegovog pisma:

Perhaps they believe that their generosity will purchase love, respect or forgiveness. However, the time when the purchase of 'indulgences' was an acceptable method of seeking forgiveness died with the Reformation. No church, no charity, no organization should allow itself to be used as a salve for the conscience of the criminal. We all are grateful that forgiveness is available but we all, also, must perform our duty. That includes the Judge and the Jury. I remind myself of the biblical admonition of the Prophet Micah: 'O man, what is good and what does the Lord require of you. To do justice, love mercy and walk humbly.'
We are urged to love mercy but we must do justice.
You urge Judge Ito to look into his heart -- as he sentences Charles Keating -- and do what Jesus would do. I submit the same challenge to you. Ask yourself what Jesus would do if he were given the fruits of a crime; what Jesus would do if he were in possession of money that had been stolen; what Jesus would do if he were being exploited by a thief to ease his conscience?
I submit that Jesus would promptly and unhesitatingly return the stolen property to its rightful owners. You should do the same. You have been given money by Mr. Keating that he has been convicted of stealing by fraud. Do not permit him the 'indulgence' he desires Do not keep the money. Return it to those who worked for it and earned it!
If you contact me I will put you in direct contact with the rightful owners of the property now in your possession.
Sincerely,
Paul W. Turley


Turley nikada nije dobio odgovor.

- radom u Njemačkoj prikupljano je godišnje oko pet milijuna maraka. U SAD samo u jednoj godini, red je upisao na svoj račun pedeset milijuna dolara. Na temelju milijunskih donacija trebalo bi po Indiji biti desetine bolnica i prihvatilišta s velikom pločom na kojoj piše "Iz fonda Majke Tereze". Izuzev jedne zgrade (vidi sliku dolje) koju joj je POKLONILA indijska vlada na uporabu, NEMA NITI JEDNE BOLNICE izgrađene donacijama.
- 1980. svećenik u ispovjedi preporučuje FBI špijunu Robert Hanssen-u da u znak pokore donira Terezinom redu 20.000 dolara, jer je prodavao informacije ruskom KGB-u. Sestre još uvijek šute o tome.
- više prijateljica siromaštva nego siromašnih (npr. financijski slabiji protestantski "Assembly of God" je služio 18.000 obroka dnevno u Kalkuti, daleko više nego sve Terezine misije zajedno.)
- strogo je ograničavala svako trošenje:
- poklonjena računala i odjeća se preprodaju
- njezine sestre imaju 3 skromne haljine koje krpaju dok nisu toliko trule da se više ne mogu zakrpati
- sestre koriste jeftine školske bilježnice i pišu običnom olovkom. Kada su pune, brišu se i pišu u njih iznova...
- kad god se moglo nešto kupiti da bi se sestre malo manje mučile i ponižavale, mučenje i ponižavanje imalo je prioritet
- sestre su se prale iz kabla s vodom, a medicinski pregledi držali nepotrebnim luksuzom (prema izjavi sestre Susan Shields)
- sav tako "ušteđen" novac nije išao siromašnima, nego u Vatikansku banku.
Natpis u umiralištu: "Recite im da nismo ovdje da radimo, mi smo tu za Isusa. Mi smo prije svega religiozne. Mi nismo socijalne radnice, niti učiteljice, niti liječnice. Mi smo časne sestre." "Mi smo najneorganiziranija organizacija."
- nikada nije polagala račune kuda su odlazile goleme svote novca koje su joj poklanjane (osim u Engleskoj gdje se vidjelo da se radi o silnim milijunima). U obrazovanje sestara nikada se nije ulagalo.

Katolički fundamentalist

- kudila je kontracepciju u najprenaseljenijem gradu na svijetu Kalkuti - suprotstavljala se jedinoj stvari za koju se pouzdano zna da ublažava siromaštvo - omogućavanju ženama iz siromašnih zemalja da imaju pravo glasa glede svoje plodnosti.
- zastupnica najekstremnijih dogmi vjerskog fundamentalizma.
- nobelovskoj publici tumači da je "pobačaj najveći uništavač mira". Njezine riječi kada su je pitali o abortusu silovane 14. god. djevojčice 1993. u Irskoj. MT odvraća: "Abortus NIKADA ne može biti opravdan jer je to čisto ubojstvo." Bespotrebno je reći da je M.T. bila jednako protiv kontracepcije u svim oblicima. Nakon što je oko 450.000 hinduskih žena brutalno silovano tijekom rata s Pakistanom, MT kaže: "Abortus nikada ne može biti opravdan." A nije se sjetila niti jedne riječi uputiti na račun brutalnih silovatelja.
- priproste MC sestre su podučavale oboljele od lepre da "budu plodni i množe se" prema Katoličkoj vjeri, osiguravajući na taj način novi naraštaj bolesnih od lepre
- "To je pravedna kazna za neprilično seksualno ponašanje." izjavila je Majka Tereza o AIDS-u.
- kao Albanka bila je ljuti nacionalist (iako joj je otac Nikola bio Vlah, a nije znala albanski i rođena je u Skopju, tadašnjem Osmanskom carstvu), no svejedno je posjetila Albaniju u doba brutalne diktature "prve anti-religiozne države svijeta", i odala počast njezinom mračnom staljinističkom tiraninu. Tijekom njegove vladavine, nekoliko puta je pokušavala dobiti dozvolu ulaska, ali bezuspješno. Konačno je uspjela 1989.god. kad je prošlo 4 godina od njegove smrti. Postoje snimci njezinog odlaska u Albaniju gdje polaže vijenac na grob tog diktatora i grli njegovu udovicu. O kršenju ljudskih prava u toj zemlji nikada nije prozborila niti riječi, iako su joj pisali mnogi katolici iz te zemlje. Na pitanje novinara o religijskim progonima u Albaniji, nakon što je primila Nobelovu nagradu, ona uzvraća:
Ne znam što reći jer ne znam što se tamo događa. Mogu reći samo jednu stvar. Moji Albanci su uvijek u mom srcu. Mnogo se molim našemu Gospodinu ... itd."
- Jednom novinaru je pokretom ruke pokazala na neko malo sirotište i propagandistički rekla: "Vidite, ovako se mi borimo protiv pobačaja i kontracepcije u Bengalu. "

Umiraonice

- Igle od doniranih injekcija su se u njezinim "umiralištima" prale u mlakoj vodi i opet koristile - dok nisu sasvim bile tupe; tuberkulozni držani zajedno s ostalima, neizlječivi s izlječivima. Slabo ili ništa sedativa..... U medicinskim časopisima je bilo mnogo izvještaja o zapuštenim, pretpotopnim uvjetima koji tamo vladaju. Znači, tamo novac ne ide.
- S polovinom novca koji je dobila samo od svojih nagrada, u Kalkuti je mogla izgraditi univerzitetsku bolnicu; ali to, naravno, nije učinila. Ona nikada nije gradila nikakve bolnice. Ponosno je izjavljivala kako je podigla više od 500 misionarskih samostana u 125 zemalja tj. objekata za propagiranje katoličanstva "ne računajući Indiju" i financiranje katoličkih misionara! Novac je odlazio u Vatikansku banku (Vatikanska banka je uobičajen naziv za "Istituto per le Opere di Religione (IOR) ili Institut za religiozne poslove, centralna banka Rimokatoličke Crkve smještena u Vatikanu), iako je bio ponekad i izričito namijenjen kao pomoć siromašnima. Tereza nikada nije otkrivala kuda novac odlazi, osim kada je na to bila prisiljena zakonom. Susan Shields, bivša djelatnica Misionara Ljubavi u SAD, navela je da čak i kada bi davatelji strogo označili da se novac preda, npr. "za gladne u Etiopiji", rekli su joj da ne šalje novac u Afriku, ali i dalje šalje zahvalnice za taj novac s tekstom "za Etiopiju". Mary Louden, koja je radila kao volonterka u jednoj od misijskih kuća, piše u Gardijanu 3.5.1992 da se kuća u Kalighatu sastojala od dvije sobe, svaka sa po 40 pacijenata u krevetima na rasklapanje, stisnutih između komada zelene plastike i malih grubih plahti. Pacijentima bi obrijali glavu, uklonili odjeću i sve ostalo. Nosili bi neku košulju do koljena, vezanu oko vrata i iza leđa. Louden opisuje neadekvatnu hranu i zagađenu vodu. Volonteri/redovnice/majka Tereza nisu uopće znali Bengalski jezik - komunicirali su na engleskom koji nitko od siromašnih nije razumio. Pacijente bi ostavljali bez ičega da rade ili imaju ili ikuda da idu. Obitelji i rođake su snažno odvraćali od posjeta.
Ukupna svota koju je Tereza sakupila za Vatikan procjenjuje se na stotine milijuna dolara.
- "Buduća svetica" je zabranjivala lijekove protiv bolova, umjesto toga je davala savjete: "Najljepši dar je supatništvo u Kristovoj muci" "Ti patiš, to su Kristovi poljupci" i zagovarala smrt u siromaštvu, ali kada je nju trebalo liječiti (tumor odstranjen 1992, iščašenje ramena 1993, slomljena kost femura popravljena 1994., a slijepo crijevo uklonjeno 1996.), pila je lijekove protiv bolova i liječila se u najluksuznijim bolnicama, a ne tamo gdje je "ordinirala"... (na zidu mrtvačnice njezinog "prihvatilišta" je pisalo: "Danas idem u Raj.")
Na njezinoj smrtnoj postelji (85.godina), okružena je sofisticiranom i krajnje skupom kardijalnom opremom, koja je dizajnirana specijalno za nju (ukupni troškovi 15.000 $).
- slika se s Nensi Reagan ili pozira s princezom Dijanom, ili sjedi u prvoj klasi zrakoplova Air Indije (gdje je imala trajnu rezervaciju). (Postoje i snimci njezinih letova mlažnjakom koji joj je pozajmljivao Charles Kiting uz sav novac koji joj je davao, a koji je pripadao drugim ljudima.)
Mother Teresa & Charles Keating - kada bi se sama razboljela, odmah bi odletjela u kliniku Mey ili kakav sličan hram američke medicine (npr. najskuplju bolnicu Torrey Pines u Kaliforniji u ranim 90-tim).
Mudra odluka. Svoje "umiraonice" je držala za druge.
- Ulagivala se svojoj zaštitnici Indiri Gandi u vrijeme kad je indijska vlada provodila nasilne sterilizacije. No, iznad svega, siromašne je podsticala da se prema svojim patnjama odnose kao prema božjem daru.

Čudo


- Crkva tvrdi da se nepismena Bengalka Monica Besra čudesno izliječila od zloćudnog tumora nakon stavljanja medaljona Majke Tereze na trbuh iz kojega je sijala zraka koja je uništila tumor (još samo jedno "čudo" i može se proglasiti sveticom i vjernici joj mogu upućivati svoje molitve kao Svetom Anti!). Međutim, bengalski liječnici govore da se ista i nakon Terezine smrti liječila konvencionalnom terapijom. Liječnici tvrde da se radilo o tuberkuloznoj cisti koju su lijekovima smanjili, i da su bili pod pritiskom sestara da priznaju svoje čuđenje. Njezin, nekada siromašni muž, je povukao prethodnu izjavu da se ne radi o čudu jer: "... im sada jako dobro ide, kupili su komad zemlje, njihovu djecu sada školuju opatice..." Crkvi je trebalo čudo za proglasiti Terezu blaženom, pa ga je izmislila. Majka Tereza je 1315-ta "blaženica" koju je proglasio Ivan Pavao II tijekom svog pontifikata.

Dvostruka mjerila

- Mogli ste je vidjeti u Irskoj, u kampanji za zakon protiv građanske rastave braka (premda je javno branila pravo princeze Dijane na razvod).
- o razvodu Princeze Dijane rekla je: "Da, oni su se razveli i to je jako žalosno, ali mislim da je tako najbolje, brak nije funkcionirao, nitko nije bio sretan i uvjerena sam da je bolje što su se rastali."
Dva mjeseca prije toga, Majka Tereza se u Irskoj uključila u predreferendumsku kampanju o ukidanju zabrane razvoda. Irska je bila jedina europska zemlja u kojoj su razvod i preudavanje za žene bili ustavom zabranjeni. Bila je to vrlo teška borba, iz očitih razloga. Kao prvo, radilo se o tome da se Irska uvede u europsku obitelj kao zemlja u kojoj Crkva ne donosi zakone. Kao drugo, to je bilo jako važno za pregovore s protestantima na sjeveru koji, opravdano, nikada neće pristati da njima vlada Vatikan.
Stoga je većina irskih političkih stranaka rekla, gledajte, mi zaista moramo pokazati da Vatikan ne upravlja našim životima. Dakle, puno je ovisilo od toga. I kao treće, jer bi Irkinje, naravno, trebale imati pravo razvoda i preudavanja. Majka Tereza je na tom referendumu stala za govornicu i rekla: "Ako glasate za to, nećete dobiti oproštaj." Očito za neke vrijede jedna "pravila", a za druge druga.

Medijska pompa i nedostatak bilo kakvih kontrolnih mehanizama, učinili su od te žene skoro pa sveticu.

"Recite im da mi nismo ovdje da radimo, mi smo tu radi Isusa. Iznad svega mi smo religiozne. Mi nismo socijalne radnice, niti učiteljice, niti liječnice. Mi smo redovnice."

Ali ostaje jedno pitanje: Zašto redovnicama treba toliko mnogo novaca?

_{Izvor: angelfire}

O pokojniku sve najlepse kaze pametan srpski narod....jel tako bese 

Kakvo pozrtvovanje, kakva humanost, vrhunska svetost djela.