Ево једног текста као увод за моје питање: Шта чини добру мајку? За кога бисте рекли да је добра мајка?

Oda majkama

Ovo je za sve mame koje su probdjele noći sa bolesnim djetetom u rukama, govoreći "U redu je, mama je tu."

Ovo je za mame koje su hodale po kući cijelu noć sa bebom na rukama, koja nije prestajala plakati.

Ovo je za sve majke koje su se pojavile na poslu sa pljuvačkom u kosi, mrljama od mlijeka na bluzi i pelenama u torbi.

Za sve majke koje su pekle kolače za rođendane i šivale kostime za školske predstave.

I za sve majke koje to nisu radile jer su bile na poslu, trudeći se zaraditi novac kako bi se platili računi.

Ovo je za majke koje su rodile djecu koju nikada neće vidjeti.

I za sve majke koje su uzele tu djecu, dale im dom i pružile svu svoju ljubav.

Ovo je za sve majke koje su sjedile na klupama na košarkaškim, nogometnim ili rukometnim utakmicama, i kada su ih djeca pitala, “Jesi me vidjela?”, rekle su, “Naravno da sam te vidjela, ne bi to nizašto propustila” i stvarno to mislile.

Ovo je za sve majke koje su vikale na djecu u dućanu i dale im po guzi u očaju, kada su djeca udarala nogama, poput dvogodišnjaka koji želi sladoled prije večere, i poslije se mrzile jer su izgubile živce.

Ovo je za sve majke koje su porazgovarale sa djecom i objasnile im sve o tome kako bebe dolaze na svijet. I za sve majke koje su to željele učiniti, ali jednostavno nisu mogle.

Za sve majke koje su čitale priču za laku noć dva puta svaku večer. I tada su je pročitale još jednom nakon molbe: “Ispričaj mi još jednom priču.”

Ovo je za sve mame koje su naučile djecu zavezati vezice za cipele prije nego su krenula u školu. I za sve majke koje su uzele cipele na čičak umjesto onih sa vezicama.

Ovo je za sve majke koje su naučile svoje sinove kuhati i šiti, i svoje kćeri da budu hrabre i snažne.

Ovo je za sve majke čije se glave automatski okrenu kad nježni glasić u gomili zazove “Mama?”, iako znaju da su njihova djeca kod kuće ili odrasla.

Ovo je za sve majke koje su primile poziv iz škole da im je dijete bolesno i neka odmah dođu po njega u školu. I one su to učinile.

Ovo je za sve majke čija su djeca krenula krivim putem, i koje ne mogu pronaći riječi kojima bi doprle do njih.

Za sve majke koje su se ugrizle za usnicu, kad su vidjele da je njihova četrnaestogodišnjakinja pofarbala kosu u zeleno.

Što čini dobru majku?

Je li to strpljenje?
Suosjećanje?

Mogućnost dojenja bebe, kuhanja večere i šivanja gumba na košulju, sve u isto vrijeme?

Ili je to srce? Je li to bol koju osjećaš kada gledaš svoju kćer ili sina kako ide niz ulicu, odlazeći po prvi puta sam u školu?

Ili je to strah koji osjećaš u 1 ujutro kad tvoj tinejdžer sa novopečenom vozačkom dozvolom kasni jedan sat kući?

Trzaj koji te probudi iz sna, natjera da odeš od kreveta do kolijevke u 2 u noći i staviš ruku na svoju usnulu bebu?

Ili osećaj tupe boli dok promatraš kćer ili sina kako spava, noć prije odlaska na fakultet u drugi grad?

Ili potreba da, gdje god se nalazila, otrčiš u zagrljaj svome djetetu, kad čuješ vijest da se dogodila nesreća, izbio požar ili neko dijete umire?

Ovo je za sve majke djece koja su poginula u nesreći i majke onih koji su skrivili nesreću. Za sve majke čija su djeca preživjela nesreću i majke koje su sjedile pred televizorom prestravljene, grleći svoje dijete koje se upravo vratilo živo i zdravo iz škole.

Za sve majke koje su u suzama stavljale cvijeće i lutke na grobove svoje djece. Za one čija su djeca umrla od bolesti, nesretnim slučajem i najgore od svega i najteže za shvatiti, djeca koja su počinila samoubojstvo.

Ovo je za sve mlade mame koje se muče sa mijenjanjem pelena i manjkom sna.

I starije mame koje su naučile ili još uče pustiti djecu da odu od kuće.
 
Za sve zaposlene mame i mame kućanice.

Samohrane majke i oženjene majke.

Bake čija mudrost i ljubav prema svojoj odrasloj djeci i djeci njihove djece ostaje konstantna.

Zena

Tekst je prelep. 
A o tome ko je dobra majka nemamo bas pravo da sudimo...

Nesto slicno sam postavila u temi o 8. martu...

Dobra majka... hm... ima ona pesmica... "U svom zivotu ja sam srela \ mnoge,mnoge dobre žene \ al' je samo jedna majka htela da rodi bas mene..."

Istina je da... bez obzira koliko se mrzeli, neslagali, svadjali sa svojim majkama... na kraju shvatimo da su bar delimicno bile u pravu... 

Da pokusam to u jednoj recenici... Dobra majka je ona majka koja nas uhvati kad padnemo i pomogne nam da shvatimo nasu gresku bez vredjanja i ponizavanja, nasladjivanja nasom nesrecom...

Nazalost... postoje i one koje ne vole svoju decu

Jako lepo rečeno...
Sudeći po tome, moja mama je najbolja mama na svetu... 
Od suza jer me je u prvoj godini gimnazije ostavio momak, pa sve do pitanja egzistencije, uvek je bila uz mene, bezuslovno mi pružajući podršku...

(sad sad se raznežila... Idem da zovnem mamu...) 

Da, nije lose sa stanovista deteta.
Ali kada se nadjes u ulozi majke stvari se komplikuju. Od prvih razmisljanja, jos dok je beba u stomaku, da ce doci na svet, sva tako bespomocna i ovisna o tebi, preko dilema o vaspitanju i nesigurnosti da li ces biti u stanju da to malo stvorenje usmeris kako treba...A ovo je samo uopsteno. Gde su sve ostale, svakodnevne stvari? Izlaze zubi, sta raditi? Ojela se guza. Sta je plavo a sta zuto? Dira uticnicu od struje, da li da je lupim po guzi, a ako ne kako da joj objasnim kad ima samo godinu dana? Idem na posao, a ona ostaje uplakana. Sta da joj kazem? Kako da joj objasnim da mama mora da radi? Mogu samo da mislim sta bi nam tek rekle mame sa starijom decom.
Voleti dete je najprirodnija stvar na svetu, za to nije potreban trud. Vaspitanje je vec nesto drugo.

Ja bih jos dodala i strah, vjeciti strah da se nesto ne desi...

Dobro, tačno je da postoje dve perspektive odnosa majka-dete (minimum dve), ali ja trenutno imam pristupa samo ovoj koju sam opisala.... 

ovo se odnosilo na sve majke, jer nisu sve iste...Nekima nije stalo do njihove djece.....istinito i tuzno!

jako  emotivan tekst.

I ja idem da nazovem svoju mamu jer je uvijek bila tu za mene, pa i dan danas kada i ja imam svoju djecu, uvijek se nadje dobronamjeran savjet, bezuslovno velika ljubav i kada treba rame za plakanje, pozitivna ili negativna kritika (aman ljudi, pa niko od nas nije savrsen   )... i sve ostalo sto dobra majka pruza!
A posle cu  da poljubim ovu moju djecu jer je moj zivot u njihoim rukama! Samo ako su oni sretni i dobro, i ja sam....moja sreca definitivno zavisi od njihove!!!

aaaaaaaaaa (ovo je dugo silazni, cisto da ne bude zabune  ) ... zaista lepo 

emotivan tekst, koji budi razna secanja ...

Naravno, par misli iz ovog teksta su totalni bullshit ... zna se sta je majka i kad je ona dobra.