Lynyrd Skynyrd ~~ Linard Skinard :) :: Biografije izvodjaca i bendova

Lynyrd Skynyrd

Priča koju ćete ovdje čitati nije samo priča o glazbi. Ovo je i priča o velikom domoljublju, ali i o strašnom prokletstvu; nizu tragedija kakve nisu zabilježene u povijesti moderne glazbe. Da, baš te karakteristike povezuju floridski bend Lynyrd Skynyrd, čija je povijest krenula prije više od četiri desetljeća, a počela je ovako; ljeti 1964. godine, petero floridskih teenagera iz grada Jacksonvillea osnivaju bend, kojemu daju ime My Backyard.

Glavni protagonist je pjevač Ronnie Van Zant, koji se udružuje sa članovima benda You, Me & Him; gitaristom Gary Rosingtonom, bassistom Larry Jungstromom i bubnjarom Bobom Burnsom, te osniva gore spomenuti bend. Kvartetu se u vrijeme osnivanja pridružio i drugi gitarista, Allen Collins.

Posebna zanimljivost ove priče leži u činjenici da su njezini akteri imali između 12 (Collins) i 15 (Van Zant) godina. Oni su svoje idole pronašli u The Yardbirds i The Beatles, čije su pjesme izvodili slijedeće tri godine po lokalnih plesnim klubovima. No, već tada su gradili osobni glazbeni stil, skladajući pjesme u kojima se osjećao sound britanskog rocka, hard rocka, boogiea i bluesa. Taj je period donio i promjene imena, pa su se zvali The Noble Five i One Percent.

Osim što su rano ušli u glazbu, dečki su se mladi opredijelili i za obitelj, te se Van Zant krajem 1965. godine ženi s djevojkom Nadine, koja im slijedeće godine rađa kćer Tammy Michelle. Jedan od ključnih događaja desio se 1968. godine, kada One Percent snima pjesme "Need All My Friends" i "Michelle", koje na singlici izlaze za Jacksonvillesku izdavačku kuću Shade Tree Records. S tim pjesmama, coverima gore spomenutih bendova, te Creedencea Clearwater Revisited, Creama i sličnima, grupa probija lokalne okvire svirajući diljem 'juga', a prve značajnije nastupe bilježe suportirajući kalifornijski psihodelični rock bend Strawberry Alarm Clock.

Prvi pravi uspjeh bilježe 1969. godine, kada pobjeđuju na lokalnom natjecanju "Battle Of The Bands", koje se održalo u Hemming Parku u Jacksonvilleu. Nagrađeni su snimanjem pjesama u Atlanti, kamo ih osobnim automobilom vozi Ronniev otac Lacy, te za usluge dodatnog snimanja vokala, iz svog džepa plaća 120 dolara, da bi grupa snimila pjesme "Spoonfull" i "Michelle".

Podsjetimo da je u to vrijeme nastajao još jedan legendarni 'southern rock bend; The Allman Brothers Band, s kojim je One Percent, u vrijeme dok se zvao The Allman Joys, ubilježio nekoliko nastupa. Recimo da trend ženidbi u ranoj mladosti nastavlja Allen Collins, koji se 1970. ženi sa Kathy Johns.

Prve godine sedmog desetljeća One Percent se povlači na 'Hell House', izoliranu farmu u Gren Core Springsu, malom gradiću u blizini Jacksonvillea. Tada im se pridružuje klavijaturista Roadie Billy Powell, koji je nastupao u bendu Alice Marr, s Ronnievim mlađim bratom Donniem. Osim te, događa se još jedna bitna promjena. Naime, postojeće ime članovima benda se nije baš dopadalo, te su ga odlučili promijeniti.

Padale su raznorazne ideje, da bi na kraju izbor pao na Leonarda Skinnera, Rossingtonovog i Burnsovog srednjoškolskog učitelja gimnastike, kojeg su upamtili po dosta oštrim stavovima, naročito u pogledu nošenja duge kose kod dječaka. No, Van Zant nije baš u potpunosti bio impresioniran varijantom da bend nosi ime po nekom učitelju, pa se spekuliralo sa Lynard Skynard, da bi na kraju dogovorni finalni izbor ipak pao na inačicu profesorovog imena; Lynyrd Skynyrd. Prvi, onako neslužbeni nastup pod tim imenom imali su na Jay's Forest Innu.

S novim imenom, ali i dosta žešćim soundom, grupa nastavlja s nastupima po jugu, izgradivši prepoznatljivi muzički izgled, zahvaljujući kojemu se oko njih okupljalo sve više sljedbenika. To vrijeme obilježava i ponovno snimanje demo pjesama "Freedbird", "One More Time" i "Gimme Tree Steps", u Muscle Shoals Sound Studios u Sheffieldu, Alabama. Jimmy Johnson, jedan od čelnih ljudi tog studija, bio je impresioniran Ronnievim vokalima, ali kompletnim soundom grupe.

Početak sedamdesetih donio je i prve promjene u line upu. Grupu napušta Bob Burns, na čije mjesto dolazi Rickey Medlocke. U siječnju 1971. godine Lynyrd Skynyrd snima prvi demo materijal u Quinvy studiju u Muscle Shoalsu, među kojem je bila i pjesma "I've Been You Fool", njihov drugi singl objavljen za Shade Tree Records. Slijedeća promjena u line - upu dogodila se 1972. godine, kada Jungstroma na basu mijenja Leon Russel Wilkeson, koji je svirao s Dobbiem Van Zantom u grupi The Collegiates, te u The King Jameson Version. Zahvaljujući vrhunskoj tehnici sviranja, već su ga tada uspoređivali s John Paul Jonesom iz Led Zeppelina, i još nekim tadašnjim majstorima bas gitare.

Ubrzo zatim slijedi Medlockov odlazak i Burnsov povratak. Ima promjena i kod Ronniea. On nije napustio bend, nego prvu ženu, te se 18. studenog oženio s Judy Seymour. A u svrhu obogaćivanja sounda, pridružuje im se gitarista Strawberry Alarm Clocka - Ed King, koji je u prvoj varijanti trebao biti zamjena za iznenadno otišlog Wilkesona, no, kako se ovaj ubrzo vratio, Ed se prihvaća gitare. Tako Lynyrd Skynyrd postaje jedan od rijetkih bendova koji nastupa s tri gitarista, a malo je falilo i da ima dva bubnjara, obzirom da se nakratko vratio Medlocke, no, još je brže otišao. U to su vrijeme, a na početku smo 1973. godine, već bile u tijeku opsežne pripreme za objavljivanje prve ploče.

Da se to izrealizira, uveliko im je pomogao nastup u klubu Funnochio u Atlanti, na kojem su oduševili Ala Koopera, skauta MCA Recordsa, koji im sređuje deal s tom diskografskom kućom, te se prihvaća produciranja debi ploče, koja pod imenom "(Pronounced Leh-Nerd Skin-Nerd)", izlazi u rujnu 1973. godine. Hard rock u kombinaciji sa bluesom i boogiem, koji je etiketiran kao 'southern rock', odmah je zapalio tradicionalno domoljubne južnjake, koji su nakon onih ratničkih iz stoljeća ranije, dobili nove heroje; one na glazbenom stageu.

Fantastična balada "Simple Man", jedan od bezvremenskih klasika rocka, te pjesma "Freebird", posvećena Duanne Allmanu, gitaristu The Allman Brothers Banda, koji je poginuo u motorističkoj nesreći 29. listopada 1971. godine u Georgiji, kada je u pokušaju da izbjegne sudar s kamionom, pao s motora i istu večer preminuo u bolnici, perjanice su ove ploče, čija se popularnosti brzo počela širiti na područje cijele Amerike, dograbivši zlatni status po broju prodanih kopija.

Zahvaljujući uz ostalo i prekrasnim Ronnievim tekstovima, te bogatom izboru instrumenata, obzirom da je uz sedam članova grupe, bilo angažirano još četvero session glazbenika, koji su perkusijama, mellotronima, mandolinama, harmonikom..., dodatno obogatili ionako sočan generalni sound. Devetnaesto mjesto singla "Freebird", prvi je veliki uspjeh grupe. Promocija te ploče održana je diljem Amerike, a svirali su, uz ostalo i s The Who, na američkom dijelu njihovog "Quadrophenia Toura".

Paralelno s time, pripremali su se materijali za drugu ploču, koja je pod prigodnim imenom "Second Helping", objavljena u travnju 1974. godine. Na njoj se nalazi aposlutno najveći hit u povijesti benda, rodoljubna kompozicija "Sweet Home Alabama", kojom su trajno 'zarobljena' južnjačka srca, i otada Lynyrdi postaju svetinja, gotovo bi se moglo reći nacionalno blago tog dijela Amerike. Inače, tu je pjesmu Van Zant napisao kao svojevrstan odgovor Neilu Youngu na njegove "Southern Man" i "Alabama", i ponajviše zahvaljujući njoj, "Second Helping" ulazi na 12. mjesto Top ljestvica albuma, dok je sama "Sweet Home Alabama" ostvarila još bolji singl plasman; 8. mjesto.

I na toj ploči, s koje još vrijedi izdvojiti romantične naslove s pijanističkim solažama "The Ballad Of Curtis Loew" i "Call Me The Breeze", autor svih tekstova bio je Van Zant, koji se potvrdio kao vrhunski majstor u tom poslu. Novitet su bili ženski back vokali, koje su izvodile Mary Clayton i Clydie King. Nakon američko-kanadske headlinerske turneje, Lynyrd Skynyrd odlazi na prvu europsku, na kojoj nastupa s Humble Pie i Queen.

Treća ploča "Nuthin' Fancy" objavljena je u ožujku 1975. godine za istu kuću, i s istim producentom kao i u prva dva slučaja; MCA Records i Al Kooper. Ali i s boljim komercijalnim uspjehom. Naime, "Nuthin' Fancy" je prva ploča grupe koja je ušla u Top 10; bila je deveta najprodavanija u Americi u tom razdoblju. Ženski back vokali na ovoj su ploči bili 50% snažniji, obzirom da su ih izvodile Leslie Hawkins, Cassie Gaines i Jo Jo Billingsey, inače članice skupine The Honkettes. Veliki hit s te ploče bio je "Saturday Night Special", pjesma napisana za film "The Longest Hard" s Burtom Reynoldsom u glavnoj ulozi.

I ona je promovirana po Americi, na "The Torture Tour", a na jednom dijelu supportirao ih je bend Golden Earring. U tom je periodu grupu najprije napustio 'former' bubnjar Bob Burns, a nakon toga i gitarista Ed King. Na Bobovo je mjesto došao Artimus Pye (pravim imenom Thomas Delmar Pye), koji je bio session glazbenik Charlie Danicka, dok zamjena za Kinga nije bila angažirana, te bend nastavlja s dva gitarista.

Ploča "Gimme Back My Bullets", izdana u veljači 1976. godine, prva s novim producentom, Tomom Dowdom, označila je malu stagnaciju u konstanti rasta popularnosti, čemu je zasigurno pridonijela i činjenica da je bila četvrta objavljena u dvije i pol godine. No, taj podatak nije joj bio prepreka da dostigne zlatni status, i da turneje budu i dalje rasprodane. Kako u Americi, tako i u Europi, gdje su najupečatljviji nastup imali na glasovitom britanskom Knebworth Festivalu, na kojem su svirali sa The Rolling Stones, što je nesumnjivo bila kruna njihove dotadašnje karijere.

Ta je godina ujedno označila početak prokletstva, odnosno niza tragičnih okolnosti, koje su obilježile sva razdoblja daljnjeg djelovanja benda. Gitarista Gary Rossington je u prometnoj nesreći slomio ruku i jedno vrijeme nije mogao svirati. A kako je bend ranije napustio Ed King, trebalo je naći adekvatnu zamjenu. Jedna od back vokalistica, Cassie Gaines, preporučila je svog brata Stevea, koji je i više nego zadovoljio ostale u bendu, i ubrzo je primljen kao punopravni član.

Steve Gaines je inače, počeo svirati u ranim sedamdesetim, i bio je član bendova RIO Smokehouse, Rusty Day i Detroit. A sa svojim je najboljim prijateljem, ujedno i producentom, Johnom Ryanom snimio nekoliko pjesama, koje je, usput rečeno, Ryan, u spomen na Stevea, objavio za MCA Records na svojoj jedinoj solo ploči "One In The Sun", 1988. godine.

Dvostruka live ploča "One More From The Road", snimana tijekom zadnje turneje, objavljena je u rujnu 1976. godine, i bila je sastavljena od svih najvećih hitova s prva četiri studijska albuma. Tako su se među sedamnaest pjesama našle "Saturday Night Special", "Simple Man", "Sweet Home Alabama", trinaest i pol minutna verzija "Freebird", Jimmy Rodgerov cover "T For Texas" i ostale najveće uspješnice Lynyrd Skynyrda. Ona je bila druga koja je ušla u Top 10 albuma, ostvarila milijunski tiraž, a uspješan je (opet) bio i singl "Freebird". U to su vrijeme članovi benda, bez Ronniea, zajedno sa Wet Williem i The Marshall Tucker Bandom, nastupali na nekoliko predizbornih skupova predsjedničkog kandidata Jimmy Cartera.

Nakon toga na red dolazi nova ploča, koja pod imenom "Street Survivor" izlazi 17. listopada 1977. godine. Ona svojim coverom, na kojem su članovi benda okruženi plamenom, kao da ukazuje na tešku nesreću koja će se dogoditi samo tri dana po njezinu izlasku. Naime, na putu s jednog koncerta na drugi, iz Greenvillea u Južnoj Carolini, prema Baton Rougeu u Louisiani, privatni avion benda, modela Convair 240, srušio se zbog problema s gorivom u močvarnom dijelu Gillburga, u Saveznoj državi Mississipi.

Bilo je i nekih razmišljanja da se radilo o sabotaži, napravljenoj radi njihovog naglašenog južnjačkog domoljublja, no, to se nikada nije dokazalo, tek je u izvješću policije navedeno da se avion srušio jer je ostao bez goriva. Ono što je najvažnije, a nažalost i najtužnije, je činjenica da su u toj tragediji živote izgubili Ronnie Van Zant, novi gitarist Steve Gaines, njegova sestra Cassie, road manager Dean Killpatrick, pilot Walter McCreary i ko-pilot William Gray.

Nesreću su čudom, ali s teškim povredama vrata, te kasnijim amputacijama dijelova ruku, koje su spajane brojnim željeznim i plastičnim dijelovima, preživjeli Allen Collins, te Leon Wilkeson i Gary Rossington, dok je najviše sreće imao Artimus Pyle, koji je najmanje stradao i jedini je bio u stanju pomoći unesrećenima i dozvati pomoć. To je bila jedna od najvećih tragedija u povijesti glazbe, i nakon nje više ništa više nije bilo isto.

Kompletna glazbena scena izgubila je velikog pjevača i tekstopisca, nadarenog gitaristu jednako velikog benda, koji je tada bio na vrhuncu. Što se tiče ploče "Street Survivors", ona je bila rasprodana ubrzo, ostvarivši prvo zlatni, a onda i platinasti tiraž. Recimo da je na njoj Ronnie prvi puta imao muškog back vokalistu; pomagao mu je, naime, upravo Steve. Ta kombinacija nažalost, nije imala priliku svoju glasovnu ukomponiranost ozbiljnije prezentirati.

Na slijedećoj tiraži ploče MCA Records je promijenio naslovnicu, te su u novoj verziji covera bili članovi benda s crnom pozadinom. "Street Survivor" je već početkom 1978. godine, kako smo već rekli, ostvario platinasti tiraž, plasiravši se na 5. mjesto američke ljestvice albuma, dok je singl "What's Your Name" bio 13.

Nakon toga, članovi Lynyrd Skynyrda; Collins, Rossington, Powel, Pye i Wilkeson, objavljuju da bend prestaje s radom. Iste godine MCA Records objavljuje kolekciju ranih demo pjesama pod nazivom "Skynyrd's First And... Last", snimljenih između 1970. i 1972. godine. Slijedeće, 1979. godine, MCA Records objavljuje dvostruku kompilaciju "Gold And Platinum", a preživjeli članovi, izuzev Pylea, osnivaju The Rossington - Collins Band, u kojem je bila i Dale Krantz (.38 Specials), s kojom se Gary Rossington oženio dvije godine kasnije, u srpnju 1982. The Rossington-Collins Band debi ploču "Anytime, Anyplace, Anywhere", objavljuje već 1980. godine, i ona se prodaje u zlatnoj tiraži, s "Don't Misundrstand Me" u ulozi najvećeg hita.

Takav uspjeh nesumnjivo je bio dokaz da karizma Lynyrd Skynyrda i dalje živi, čemu u prilog ide i podatak da je "Gold And Platinum" prodan u platinastoj tiraži, te da je osvojio 15. mjesto Top ljestvice albuma. A Lynyrd Skynyrdova ukletost uzima svoj danak i 1980. godine, kada iznenada umire Collinsova trudna supruga Kathy. Njoj u spomen, The Rossington - Collins Band, 1981. godine objavljuje ploču "This Is The Way", ujedno i posljednju koju je ta grupa izdala.

Koristeći i dalje nesmanjenu popularnost Lynyrd Skynyrda, MCA Records počinje polako pretjerivati, te u prosincu 1982. godine objavljuje kolekciju rijetkih snimaka pod imenom "Best Of The Rest". Važan događaj iz te godine je i osnivanje Artimus Pyle Band (A.P.B.), kojeg je formirao bubnjar Pyle, a 1983. godine Collins i Wilkeson osnivaju The Allen Collins Band, koji objavljuje ploču "Here There And Back". Bračni par Rossington formira 1986. godine The Rossington Band, s Dale za vokalima, čija ploča "Returned To The Scene Of Crime" biva izdana za Atlantic Records.

Tada se sve više aktualizira mogućnost ponovnog okupljanja Lynyrd Skynyrda. No, čim se počelo ozbiljno razmišljati o tome, stiže nova tragedija. Naime, Allen Collins doživljava tešku prometnu nesreću, nakon koje ostaje paraliziran od struka nadolje. U toj je nesreći poginula njegova tadašnja djevojka. Ponovnom okupljanju prethodila je još jedna kompilacija, "Legend", koja je objavljena u godini reuniona Lynyrd Skynyrda, 1987. Na taj su način obožavatelji benda bili u potpunosti pripremljeni za ono što će se desiti u rujnu te godine.

Naime, na Charlie Daniel's Volunteer Jam XIII pojavili su se stari članovi Gary Rosington, Ed King, Billy Powel, Artimus Pyle i Leon Wilkeson, te novi pjevač Johnny Van Zant, brat pokojnog Ronniea, i gitarista Randall Hall, dugogodišnji prijatelj benda i član The Allen Collins Banda. Paralizirani Allen Collins bio je angažiran za pomoćnog road managera.

Inače, Johnny je još 1970. godine osnovao bend The Austin Nickels Band, koji je svoju debi ploču "No More Dirty Deals" objavio deset godina kasnije, a u periodu od 1981. do 1985. godine, on je objavio i tri solo ploče. Njima se pridružuju back vokalistice Dale Kranz Rossington i Carol Bristow, i ubrzo su bukirana 32 nastupa na povratničkoj turneji, koja je ubrzo krenula, s The Rossington Bandom u ulozi predgrupe. Njezin je dio objavljen na dvostrukoj live ploči "Southern By The Grace Of God/Lynyrd Skynyrd Tribute Tour 1987.", koju u kolovozu 1988. godine izdaje MCA Records.

Na njoj gostuju Charlie Daniels, Steve More, gitarista Dixie Dregsa, zatim članovi .38 Specialsa, Donnie Van Zant i Jeff Carlisi, te gitarista Marshall Tucker Banda, Toy Caldvel. Novu LS, već se sada može reći, 'best of gnjavažu' "Skynyrds Inyrds", ugledali smo iste te godine, kao i novu ploču The Rossington Banda - "Love Your Man". A 1990. godina obilježena je izdavanjem solo ploče Johnnya Van Zanta - "Brickyard Road", pripremama za studijsku ploču, ali i novom nesrećom. Naime, zbog respiratorskih smetnji, kao posljedicama prometne nesreće doživljene 1986. godine, na samom početku te godine, 23. siječnja, umire Allen Collins, nakon što je krajem 1989. godine primljen u bolnicu zbog upale pluća.

Četiri godine nakon povratka, a punih četrnaest od posljednje studijske, 11. lipnja 1991. godine, za East West je objavljena ploča pod imenom "Lynyrd Skynyrd 1991", koju je producirao Tom Drowd. Iako dugoočekivana, nije donijela ništa posebnog, te su Skynyrdi i dalje živjeli i svirali na račun starih pjesama i ploča, koje su odlično prolazile kod južnjačkih nostalgičara, koji su im punili dvorane i stadione, redovito ukrašene konfederalnim obilježjima.

Obzirom da se radi o povratničkoj ploči, istaknimo ipak nekoliko naslova: "Keeping The Faith", "Smokestack Lightning", "Southern Women" (!!) i "Pure And Simple". Nakon odrađene turneje, grupu napušta bubnjar Artimus Pyle, kojeg mijenja Kurt Custer (ex-Little America). Nova studijska ploča "The Last Rebel", druga povratnička, objavljena 16. veljače 1993. godine, također nije polučila značajniji uspjeh, pa je nova turneja sa starim pjesmama u vodećoj ulozi, bila uobičajeni slijed događanja. Tada se javljaju novi problemi.

Zbog zdravstvenih problema, band napušta Leon Wilkeson, kojeg najprije mijenja Jerry Jones, a trajnije rješenje pronađeno je u Timu Lindseyju, jednom od osnivača The Rossington Banda, i još jednom od dugogodišnjih prijatelja benda. Prvu akustičnu, 'unplagged' ploču u karijeri, Lynyrd Skynyrd objavljuje 9. kolovoza 1994. godine, a zove se "Endangered Space".

"Sweet Home Alabama" i Presleyjev "Heartbreak Hotel", bili su vodeći naslovi na toj ploči, obogaćenoj mandolinskim varijacijama. Iste godine Rossington i Powel gostuju na Outlawsovoj ploči "Diablo Canyon".

Zbog zdravstvenih problema, bend 1995. godine napušta Ed King, umjesto kojega dolazi bivši bubnjar grupe, sada gitarista Ricky Medlocke, koji je bio u baedu Blackfoot. Zamijenjeni su i bubnjari, te je umjesto Custera, u postavi sada Owen Hale, dok je gitaristu Halla ranije zamijenio Mike Estes, da bi njega nakon kraćeg vremena zamijenio Hughie Thomasson, dotadašnji član grupe Outlaws. Spomenimo i podatak da je navedene, 1995. godine, u Atlanti održana premijera soundtracka "Freebird... The Movie". Nakon nekoliko godina traženja pogodnog izdavača, Lynyrd Skynyrd 1996. potpisuje multi ugovor sa CMC International (danas Sanctuary Records).

Prva studijska ploča za novu diskografsku kuću, osma ukupno, objavljena je 29. travnja 1997. godine pod imenom "Twenty". Kako niti ona nije previše uzburkala muzički svijet, nadolazeća turneja i provjereni hitovi iz sedamdesetih, bili su iznova jedino značajno u tom razdoblju. Iste je godine Pyle ponovno pokrenuo A.P.B., i to s ex-Lynyrdovcima Estesom i Lindseyem. Braća Johhny i Donnie Van Zant, snimili su 1998. godine duet za pjesmu simboličnog značenja - "Brother To Brother", posvećenu, uz ostalo i Ronnieu, a iako se tako nešto očekivalo puno ranije, jer su se svi bavili glazbom, ta je ideja izrealizirana puno vremena nakon Ronnieve smrti.

Te je godine objavljen prvi live album na kojem se našao miks novih i starih pjesama, i to pod imenom "Lyve From Steeldown". CD je, uz live kompozicije, sadržavao i multimedijalni dodatak, koji uključuje interview i još neke bonus dodatke namijenjene najvećim fanovima. Iste godine dolazi do promjene bubnjara, te Hallea mijenja Bill McAllister. Deveta studijska ploča "Edge Of Forever" (10. kolovoz), i kompilacija "20th Century Masters - The Millenium Collection: The Best Of Lynyrd Skynyrd", objavljene su 1999. godine, i ne donose opet ništa posebnoga, a niti prevažnoga, te turneje i dalje ostaju glavni adut grupe u zadržavanju popularnosti.

Nova studijska ploča, koju su snimili Van Zant, Thomasson, Rossington, Medlocke, Wilkeson, Powel, Hale i sesssion bubnjar Michael Cartellone (ex-Damn Yankees), promovirana je na velikoj američkoj turneji sa ZZ Top. Još jedna (čemu opet?) kolekcija hitova "Then And Now" obilježava posljednju godinu 20. stoljeća, u kojoj je zabilježeno gostovanje braće Van Zant; Johnnyja i Donniea, na ploči Jima Peterika - "World Stage", te priznanje za pjesmu "Freebird", koja je na američkim postajama izvedena preko 2 milijuna puta.

A 2000. godinu je obilježio i pravi vandalski čin. Naime, 29. lipnja u Orange Parku u Jacksonvilleu su oskvrnjeni grobovi Ronnie Van Zanta, te Stevea i Cassie Gaines, čiji su posmrtni ostaci poslije tog događaja preseljeni u memorijalni centar. Nakon europske turneje, počelo je snimanje studijske ploče, koja pod imenom "Christmas Time Again" izlazi u studenom 2001. godine, i donosi kolekciju pjesama s božičnom tematikom, među kojima ima autorskih, ali i 'posuđenih'. Na toj ploči su gostovali .38 Special i Charlie Daniels Band, dok su Deep Purple i Ted Nugent dijelili stage sa Lynyrd Skynyrd na američkoj turneji.

U međuvremenu, točnije 27. srpnja 2001., umire još jedan član grupe; basist Leon Wilkeson. On je preminuo u snu, u sobi hotela Ponte Vedra Beach, koji se nalazio u blizini Jacksonvillea. Umjesto njega u grupu dolazi Ean Evans, također dugogodišnji prijatelj benda.

Nešto kasnije, RIAA izdaje grupi certifikat za 23 milijuna prodanih ploča, a za to je vrijeme vezan i još jedan zanimljiv događaj. Naime, na početku nove verzije horor filma "Teksaški masakr motornom pilom", u originalnoj verziji snimljenog tridesetak godina ranije, nekolicina mladih ljudi putuje na koncert grupe Lynyrd Skynrd. Na kojeg nikada ne stižu. Naravno da to nije glavna tematika filma, ali indirektno se poigrava prokletstvom koje se konstantno nadvija nad Lynyrd Skynyrdom.

Počast Lynyrd Skynyrdu, točnije braći Gaines, odao je te godine i country bend Drive-By Truckers, koji je snimio pjesmu "Cassie's Brothers", da bi u rujnu 2002. godine, Lynyrd Skynyrd s rap rockerom Kid Rockom snimio novu verziju velikog hita iz 1976. - "Gimme Back My Bullets".

Tridesetu godišnjicu od objavljivanja prve ploče, Lynyrd Skynyrd obilježava radno, te 20. svibnja 2003. godine objavljuje jedanaestu studijsku ploču "Vicious Cycle". Ta je ploča, s modernim hard boogie blues rock soundom, te lijepim orkestralnim aranžmanima, njihovo zasigurno najbolje ostvarenje od ponovnog okupljanja, i prva koja je donijela par potencijalnijih hitova: "That's How I Like It", "Red, White & Blue", "The Way".

"The Vicious Cycle Tour", jedan je od boljih održanih posljednjeg desetljeća i pol, koji se protegnuo i u 2004. godinu, kada su na 10 coheadlinerskih koncerata svirali sa The Allman Brothers Band. Usput rečeno, 2003. godine je Gibson Custom Art i Historic Division napravio "Limited Edition Gary Rossington Les Paul Guitar", a bend su, uz spomenute TABB, supportirali i Deep Purple, te Sammy Hagar, koji je nakratko zamijenio tada bolesnog Garyja

Spomenimo i podatak da je početkom 2004. godine, LS gitarista Ed King, osnovao Southern Rock Renegades, 'All star' sastav južnjačkih glazbenika; basista Henry Paul (Outlaws, Blackhawk, The Henry Paul Band), pjevač Jimmy Hall (Wet Willie), gitaristi Jeff Carlisi (.38 Special) i George McCorkle (The Marshall Tucker Band), bubnjar Robert Nix (Atlanta Rhythm Section), a za gostujućeg vokala angažirana je Alison Heafner.

Dvostruki "Lynyrd Skynyrd Lyve", objavljen na CD-u i DVD-u, snimljen je u Amsouth Amphiteatreu u Nashvilleu, 11. lipnja 2003. godine, tijekom "The Vicious Cycle Toura", a izdan 22. lipnja 2004. godine, jedan je od najboljih albuma grupe snimljenih uživo. Čemu su nesumnjivo, uz uigranu i provjerenu glazbenu momčad, pridonijeli i gostujući gudački glazbenici. Recimo da je u kolovozu te godine, u 89. godini života, preminuo Lacy Van Zant, kojeg su nazvali 'ocem južnjačkog rocka'.

Godina koja je netom istekla, protekla im je uglavnom u koncertnim aktivnostima, a najvažnija stvar u aktualnoj je činjenica da je Lynyrd Skynyrd napokon primljen u Rock 'n' Roll Hall Of Fame, zajedno s velikanima glazbe kao što su Black Sabbath, jedan od najvećih heavy metal bendova, zatim jazz ikona Miles Davis, punk heroji Sex Pistols, njujorška pop-rock institucija Blondie, te utemeljitelji diskografske kuće A&M Records, Jerry Moss i Herb Alpert. Svečana ceremonija proglašenja izabranih, 21. po redu, održat će se 13. veljače u New Yorku. Nakon tog događaja, bend će se posvetiti koncertnim aktivnostima, obzirom da već sad imaju bukiranih tridesetak nastupa diljem Amerike.

Objektivno gledajući, malo je sastava koji su ispoljavanje ljubavi prema domovini kroz glazbu doveli do te razine, da ih poštuju i oni koji ih ne vole slušati. Istina, ima i onih koji Lynyrd Skynyrd nazivaju nakupinom bezveznjaka i primitivaca, koji obožavaju govoriti i pjevati o domoljublju, i drugo ništa ne znaju. Možemo biti sigurni da svi koji njihovu glazbu gledaju kroz takvu prizmu, vjerojatno nemaju puni osjećaj značenja riječi domoljublje, a i njihova bi se muzička kompletnost i kompetentnost mogla ocijeniti upitnom, jer više od 25 milijuna ploča sigurno nije prodano samo na američkim jugonostalgičarima.

A to ni u kom slučaju nije nebitan podatak, niti pogodan za potcjenjivanje. Navedene klasifikacije pak ne padaju na um redovitim posjetiteljima Lynyrd Skynyrdovih koncerta, i dalje obilježenima konfederacijskim svetinjama. Oni ih odavno smatraju istinskim herojima. A heroji, nažalost, i ginu....

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

(9.29 KB, 300x199)

(24.07 KB, 300x297)