Ljubavne sheme

   Psiholozi razlikuju dvije vrste ljubavi – strastvenu i partnersku.  Strastvena ljubav («opsesivna», «zaljubljenost») je vrlo intenzivna emocija koja uključuje žudnju za jedinstvom s drugom osobom. Ukoliko je uzvraćena stvara osjećaj ushićenosti, ispunjenosti – a kad je neuzvraćena baca u očaj, i stvara osjećaj praznine, anksioznosti. Partnerska (ili «prava ljubav») je ljubav koju osjećamo za one s kojima su naši životi duboko isprepleteni. Manje je intenzivna i strastvena, ali uključuj osjećaj duboke povezanosti, intimnosti i privrženosti (ili vjernosti). Obje vrste ljubavi predstavljaju intenzivna pozitivna iskustva.

Ljubavne sheme utječu značajno na način na koji stvaramo, održavamo ali i «završavamo» ljubavne i seksualne veze. Naše (kognitivne) sheme u glavi utječu na naše osjećaje, vode naše ponašanje i to kako ćemo procesirati i doživjeti informacije. Pretpostavlja se kako ljudi imaju različite ljubavne sheme – tj različite kognitivne modele o tome što je prikladno da očekuju od sebe, drugog, odnosa.

S obzirom na to razlikujemo:

- sigurne – dobro se osjećaju oko bliskosti i oko nezavisnosti u vezi
- «prilijepljeni» - kojima je intimnost ok, ali ih plaši previše neovisnosti (vlastite ili partnerske)
- «nestašni» - boje se intimnosti, ali nemaju problema s puštanjem ni provođenjem neovisnosti
- «promjenjivi» - ambivalentnih odnosa oko obje dimenzije veze
- «slučajni» koji nisu zainteresirani za veze, osim za one bez problema i obveza; «nezainteresirani»

Ljubavne sheme ovise najviše o tome kako se osoba osjeća oko intimnosti i/ili nezavisnosti i koliko je voljna za uključivanje u romantičnu vezu. Ljubavne sheme su pod utjecajem ranih iskustava i relativno su trajne. Smatra se da se spajaju osobe sličnih ljubavnih shema.
 
Čini se kako odnosi odražavaju iskustva osobe iz povezanosti u odnosu sa prvim skrbnikom (majkom), te da rani obrasci povezivanja utječu na odnose u odrasloj dobi. Sigurne odrasle osobe se osjećaju udobno s time da budu intimni s drugom osobom, te su sposobni vjerovati i ovisiti o onima koje vole.
Neka emocionalna stanja i naše vlastite karakteristike utječu na to koliko smo «spremni» za pravu, ali i koliko smo «slabi» na strastvenu ljubav.Istraživanje je pokazalo povezanost ljubavnih shema sa emocionalnim tonom ljubavne veze. No, ljubavne se sheme ipak mogu modificirati – vezano uz razvojne promjene, ali i s obzirom na vlastita iskustva.

Zašto trebamo zaljubljivanje u osjetljivim trenucima ili stanjima?

Jer u trenucima strastvene ljubavi osobe doživljavaju uzbuđenost, euforiju, smijeh, zadovoljstvo. Uz to, osjećaju se kao da ih netko razumije i prihvaća i voli, te da s nekim dijele osjećaj jedinstva. Osjećaju se sigurno kad su s onim koga vole. Često su oni koje se zaljube sposobni transcendirati svoja prethodna ograničenja.
Jedno je dansko istraživanje pokazalo da se ljudi najbolje osjećaju kad su zaljubljeni i ta im je ljubav uzvraćena. Tad su opušteni, sretni, samopouzdani, i neobično zdravi (manje prehlade ili grlobolje). Čak su im i izvadili krv, što je pokazalo da im je imuni sistem u punoj snazi. No, nije sve bilo tako idealno za one čiji osjećaji nisu bili uzvraćeni. Oni su bili u riziku – osjećali se napeto, depresivno i skloniji su bili prehladama, a i imuni sistem im je pokazivao znakove da se s nečim bori.
Strastvena ljubav je poput emocionalnog roller-coastera i ne nudi nam samo pozitivne snažne emocije, nego i cijelu bujicu osjećaja – očaj, anksioznost, paniku i bol. Čini se da ova snažna iskustva doprinose našoj pobuđenosti u takvim vezama. No, kraj strastvene  ljubavi osobi poremeti samopoštovanje, a može se i osjećati snažna ljutnja, ljubomora.

Partnerska ljubav
Partnerska veza se povezuje s potrebom za reprodukcijom. Neuroznanstvenici smatraju da je hormon oksitocin u osnovi kemije ljubavi – i povezan s poticanjem kontakta, bliskosti, ljubavi, povezanosti, nježnosti. Prava ljubav treba uključivati međusobno poštivanja, intimnost i bliskost. Nježno grljenje, maženje, tepanje, poljupci stvaraju osjećaj sigurnosti i kod muškaraca i žena.
   
U partnerskoj vezi osobe moraju balansirati intimnost i neovisnost, blizinu i udaljenost. U partnerskoj vezi se osobe samorazotkrivaju više nego u prijateljskoj vezi. Sposobnost razotkrivanja – otkrivanja intimnih informacija o sebi – je povezana sa kvalitetom bliskih odnosa. Oni koji više (sebe) dijele s partnerom su zadovoljniji ljubavnim odnosom u cjelini. Ovo razotkrivanje često vodi i kroz faze razočaravanja, kad smo prisiljeni skinuti i maske savršenstva sa sebe, ali i ružičaste naočale kroz koje smo u fazi strastvene zaljubljenosti promatrali partnera. Određena razina konflikta je zdrava za odnos, kao i spremnost da vidimo sebe i drugu osobu kakvi dosita jesmo a ne kao idealne slike i savršenstva (niti totalno loše zbog razočaranosti).

Kako da ljubav postane prava?

Na putu od strastvene zaljubljenosti ka «pravoj, zreloj ljubavi» moramo i sami sazrijeti. To se događa kroz proces istraživanja vlastitih ljubavnih (i drugih) shema, očekivanja, ideala. Uz odbacivanje raznih naočala koje iskrivljuju sliku i uz čisto doživljavanje sebe i drugih onakvih kakvi jesmo. To ne znači tražiti izgovor za (međusobno) povređivanje - nego na pravom mjestu znati gdje povući granice, gdje odustati od nerealnih ideala, a gdje i kako raditi na razvijanju sebe i odnosa u duhu poštivanja i prave ljubavi.

Jadranka Orehovec, prof. psihologije

Tesa