Prica ide ovako:
Bio jednom jedan grad i u njemu zivjeli klinci cekajuci da porastu,da se dive zivotu.I porastose klinci ,te krenuse na fakultete.Postali stasiti momci i predivne djevojke, a medju njima izdvajalo se njih dvoje.On uzdahe izmamljuje, a ona bi predivna.Spojio se takav par da cijeli svijet je bio zavidan na toj ljepoti i toj sreci.Osim sto su bili predivni kao par,osim sto su bili voljeni od svakoga,osim svega...njih dvoje su voljeli do groba jedno drugo.
Sreca je trajala dvije godine i svatovi se spremase...ali...dosao kraj sreci.Nju ubise.Neki ili neko ko nikada nije bio pronadjen.
Grad je plakao,nebo je plakalo na sprovodu,jedino on nije plakao...on je cutao...i danas cuti.Nikada vise osmijeh nije dosao na njegovo lice.Nikada vise nije imao zenu pored sebe.Rekose svake srijede oko 17 sati ide na grob,ne mareci dali sunce sija ili nebo se otvara.Rekose oko tog sata njene oci su bile ugasene.

Navratim u svoj grad ne tako cesto...jedan dan odvojim za svakoga,drugi dan za Kenu mog prijatelja.I uvijek prvo sto kaze su rijeci "ajde brate prvo da pozdravis Narcisu,znas da te voljela kao brata"...odem na grob i nisam kamen...zaplacem,a Keno samo potapse po ledjima,suzu ne pusta.
Nakon suza slijedi njegov stol u cosku poznatog naseg bara.Kao po obicaju narucuje vino,pivo i sok od breskve.Vino za mene,pivo za njega,a sok ostaje uvijek ne ispijen...nema Narcise,nema Nine.Ali rece "brate ovako je bolje,uz sok od breskve kao da je tu".Keno popije jedno pivo za nase stare dane,poslije pije sok od breskve,ne pusi,ima redovan posao...zivi kao normalni ljudi,tako bi rekli svi,ali nije tako.Radi koliko se trazi od njega i nakon posla ostaje sa sjecanjima.
Uziva u tisini i setnji...i samo jednom sam pitao "Keno zelis li jos nekog voljeti" odgovorio je "ne...brate".

Ostavljam pricu da se cita...ostavljam pricu za podjelu misljenja...ima li ljubav zaborav?  Dali moze covjek krenuti dalje kada srce je pokopano sa zenom koju je volio?

podsjeća na filmski scenario. i kao takva,priča je uspjela da me dirne. ali nešto ne mogu to da 'opipam' ovako u realnosti. ljudi gube djecu,supružnike,braću,sestre,roditelje,prijatelje...i taj dio srca se sasuši za njima. ali čini mi se da,i pored bola koji ih obuzme,nadju snage da nastave dalje baš zbog ljudi koji su i dalje tu  i koji se trude da im olakšaju.
šta znam..ako je stvarno istinita priča,baš je žalosno stanje u kom je taj čovjek. i taj sok..ne ide,jezivo je

i na kraju,ide ona-najgore je onom koga više nema. jbg

To zavisi prvenstveno od njega da li će krenuti dalje ili ostati zauvek sam jer "nema druge osim nje". Mada, koliko vidim, ovde je opcija #2 jer je još uvek pamti i ne da da sećanje izbledi po principu "zajedno u životu i u smrti".

 Sa tim se slažem. Ovome ni Lavkraft nije ni prineti.

Ovo stvarno kao da je iz nekog romantičnog romana izvučeno...Ali ajde, nova tema za diskusiju..

Ne valja kad čovjekovo postojanje i poimanje sreće u tolikoj mjeri zavisi od drugog ljudskog bića...

Mozda tek kada diskusija ode kazem nesto zasto "romanticna prica" je istinita.Za sada drzim se napisanog tj.koliko ko moze voljeti nekoga,da cijeli zivot posveti njemu i kada ga nema...Duboko je pitati ali neka se pita,sta ako otac nam umre a majka se uda za nekog drugog ili obrnuto? Dali ovo zvuci kao romanticno ili potreba zivljenja?
Keninu Narcisu je pokosio neko u cvijetu mladosti i srece...kako dalje bez nje on zna i nikome ne prica.Volio i jos uvijek voli.Koliko bi nas bilo kao on...bilo vjecno odano samo jednoj zeni,cak i kada je nema?

Šta je on uradio od svog života time što se lancima vezao za uspomene? Mogu razumjeti (ustvari ne mogu, ali mogu pokušati) tu bol koju ti donese gubitak voljene osobe , i još na taj način, ali ne mogu reći da je to zdravo ponašanje.

Knjiski lepa stvar, zivotno vrlo losa. Zakopao je sam sebe i ne moze da nastavi sa zivotom zbog toga, a zivot ne ceka, nego gazi vremenom. Kazem, jeste lepo na papiru(vecna ljubav i te fore), ali u stvarnosti je to ogroman problem po tog coveka.

Ako otvoris jos jednu ovavku temu ja cu da se izbodem cetri puta u ledja i da se bacim s' mosta .
..Brate imas romanticni kutak pa masturbiraj po svojoj romancticnoj dusi..Ili skupite vise vas placljivaca pa placite zajedno 

Poznajem ovakav primer, samo bez takvih rituala odlaska na grob i naručivanja pića. To je prosto blokada procesa žaljenja za gubitkom. Nije se stvar odvila do kraja već je upala u beskonačnu petlju. Takve osobe bi svakako trebalo da idu kod psihoterapeuta.
U ratu su ljudi gubili čitave porodice pa bi nekako nastavili dalje. Ponekad se setiš, isplačeš se i teraš dalje.
Zato ja ne volim groblja. To mu dođe kao neki lanac koji, nas koji smo ostali, vezuje i tera da se vraćamo. Čemu ? Kamenoj ploči, vazi sa cvećem i onda kao provodimo vreme sa pokojnikom.
Voleo bih jednog dana da me sahrane na njivi, da bude bar neke koristi od mene, ako ne, onda da me spale i pospu pepeo u Dunav.

Slazem se u potpunosti i dosao trenutak da se kaze kako je i Narcisa poginula u ratu.Kako i zasto se to dogodilo,odvec nije bitno.
Razumijem da ljudi sve prezive i treba krenuti dalje,ali neki ostaju zarobljeni u proslosti jer to zele.Usudit cu se napraviti poredjenje mada naizgled biti ce suste suprotnosti,sve u svrhu svatanja dubine.Otac umre,majka umre,bol ostane jer voljeli smo roditelje.Neko vrijeme patimo zbog nedostatka pa krenemo dalje,jer zivot je takav.Ali oni su bili jedini i nikoga vise ne mozemo zvati ocem i majkom.Mozda bas i Keno ne zeli nikoga vise zvati ljubavi? Zakljucao sam sebe u neprobojne zidove i zivi kao duh.
On u svakom slucaju nije za psihologa,jer je pametniji od njega.Covjek zivi normalno,radi normalno,izlazi normalno,ali niti jednu drugu zenu i ne prima u svoj svijet...ostaje vjeran onoj koje vise nema.
Dali to znaci da svi oni koji vole jednu jedinu zenu(pa se desi ovo sto se desil),su slucaj za psihijatra?
A mozda ima i ono: "roditelje ne mogu promijeniti jer moja su krv,a zenu uvijek mogu jer mi je niko i nista...volim je dok je volim...sutra cu voljeti drugu".To bi pripisali "normalnim" ,a oni koji zele voljeti samo jednom u zivotu su "slucaj za psihijatra".@ Fahrenheit molim ne svati licno,jer pisem uopsteno...


@Jasikasi...ako je smrt i zatvaranje covjeka u sebe koji bi trebao posjetiti psihijatra  za romanticni kutak,onda sam napravio beznadezni lapsus.