Prica ide ovako:
Bio jednom jedan grad i u njemu zivjeli klinci cekajuci da porastu,da se dive zivotu.I porastose klinci ,te krenuse na fakultete.Postali stasiti momci i predivne djevojke, a medju njima izdvajalo se njih dvoje.On uzdahe izmamljuje, a ona bi predivna.Spojio se takav par da cijeli svijet je bio zavidan na toj ljepoti i toj sreci.Osim sto su bili predivni kao par,osim sto su bili voljeni od svakoga,osim svega...njih dvoje su voljeli do groba jedno drugo.
Sreca je trajala dvije godine i svatovi se spremase...ali...dosao kraj sreci.Nju ubise.Neki ili neko ko nikada nije bio pronadjen.
Grad je plakao,nebo je plakalo na sprovodu,jedino on nije plakao...on je cutao...i danas cuti.Nikada vise osmijeh nije dosao na njegovo lice.Nikada vise nije imao zenu pored sebe.Rekose svake srijede oko 17 sati ide na grob,ne mareci dali sunce sija ili nebo se otvara.Rekose oko tog sata njene oci su bile ugasene.

Navratim u svoj grad ne tako cesto...jedan dan odvojim za svakoga,drugi dan za Kenu mog prijatelja.I uvijek prvo sto kaze su rijeci "ajde brate prvo da pozdravis Narcisu,znas da te voljela kao brata"...odem na grob i nisam kamen...zaplacem,a Keno samo potapse po ledjima,suzu ne pusta.
Nakon suza slijedi njegov stol u cosku poznatog naseg bara.Kao po obicaju narucuje vino,pivo i sok od breskve.Vino za mene,pivo za njega,a sok ostaje uvijek ne ispijen...nema Narcise,nema Nine.Ali rece "brate ovako je bolje,uz sok od breskve kao da je tu".Keno popije jedno pivo za nase stare dane,poslije pije sok od breskve,ne pusi,ima redovan posao...zivi kao normalni ljudi,tako bi rekli svi,ali nije tako.Radi koliko se trazi od njega i nakon posla ostaje sa sjecanjima.
Uziva u tisini i setnji...i samo jednom sam pitao "Keno zelis li jos nekog voljeti" odgovorio je "ne...brate".

Ostavljam pricu da se cita...ostavljam pricu za podjelu misljenja...ima li ljubav zaborav?  Dali moze covjek krenuti dalje kada srce je pokopano sa zenom koju je volio?

podsjeća na filmski scenario. i kao takva,priča je uspjela da me dirne. ali nešto ne mogu to da 'opipam' ovako u realnosti. ljudi gube djecu,supružnike,braću,sestre,roditelje,prijatelje...i taj dio srca se sasuši za njima. ali čini mi se da,i pored bola koji ih obuzme,nadju snage da nastave dalje baš zbog ljudi koji su i dalje tu  i koji se trude da im olakšaju.
šta znam..ako je stvarno istinita priča,baš je žalosno stanje u kom je taj čovjek. i taj sok..ne ide,jezivo je

i na kraju,ide ona-najgore je onom koga više nema. jbg

To zavisi prvenstveno od njega da li će krenuti dalje ili ostati zauvek sam jer "nema druge osim nje". Mada, koliko vidim, ovde je opcija #2 jer je još uvek pamti i ne da da sećanje izbledi po principu "zajedno u životu i u smrti".

 Sa tim se slažem. Ovome ni Lavkraft nije ni prineti.

Ovo stvarno kao da je iz nekog romantičnog romana izvučeno...Ali ajde, nova tema za diskusiju..

Ne valja kad čovjekovo postojanje i poimanje sreće u tolikoj mjeri zavisi od drugog ljudskog bića...

Mozda tek kada diskusija ode kazem nesto zasto "romanticna prica" je istinita.Za sada drzim se napisanog tj.koliko ko moze voljeti nekoga,da cijeli zivot posveti njemu i kada ga nema...Duboko je pitati ali neka se pita,sta ako otac nam umre a majka se uda za nekog drugog ili obrnuto? Dali ovo zvuci kao romanticno ili potreba zivljenja?
Keninu Narcisu je pokosio neko u cvijetu mladosti i srece...kako dalje bez nje on zna i nikome ne prica.Volio i jos uvijek voli.Koliko bi nas bilo kao on...bilo vjecno odano samo jednoj zeni,cak i kada je nema?

Šta je on uradio od svog života time što se lancima vezao za uspomene? Mogu razumjeti (ustvari ne mogu, ali mogu pokušati) tu bol koju ti donese gubitak voljene osobe , i još na taj način, ali ne mogu reći da je to zdravo ponašanje.

Knjiski lepa stvar, zivotno vrlo losa. Zakopao je sam sebe i ne moze da nastavi sa zivotom zbog toga, a zivot ne ceka, nego gazi vremenom. Kazem, jeste lepo na papiru(vecna ljubav i te fore), ali u stvarnosti je to ogroman problem po tog coveka.

Ako otvoris jos jednu ovavku temu ja cu da se izbodem cetri puta u ledja i da se bacim s' mosta .
..Brate imas romanticni kutak pa masturbiraj po svojoj romancticnoj dusi..Ili skupite vise vas placljivaca pa placite zajedno 

Poznajem ovakav primer, samo bez takvih rituala odlaska na grob i naručivanja pića. To je prosto blokada procesa žaljenja za gubitkom. Nije se stvar odvila do kraja već je upala u beskonačnu petlju. Takve osobe bi svakako trebalo da idu kod psihoterapeuta.
U ratu su ljudi gubili čitave porodice pa bi nekako nastavili dalje. Ponekad se setiš, isplačeš se i teraš dalje.
Zato ja ne volim groblja. To mu dođe kao neki lanac koji, nas koji smo ostali, vezuje i tera da se vraćamo. Čemu ? Kamenoj ploči, vazi sa cvećem i onda kao provodimo vreme sa pokojnikom.
Voleo bih jednog dana da me sahrane na njivi, da bude bar neke koristi od mene, ako ne, onda da me spale i pospu pepeo u Dunav.

Slazem se u potpunosti i dosao trenutak da se kaze kako je i Narcisa poginula u ratu.Kako i zasto se to dogodilo,odvec nije bitno.
Razumijem da ljudi sve prezive i treba krenuti dalje,ali neki ostaju zarobljeni u proslosti jer to zele.Usudit cu se napraviti poredjenje mada naizgled biti ce suste suprotnosti,sve u svrhu svatanja dubine.Otac umre,majka umre,bol ostane jer voljeli smo roditelje.Neko vrijeme patimo zbog nedostatka pa krenemo dalje,jer zivot je takav.Ali oni su bili jedini i nikoga vise ne mozemo zvati ocem i majkom.Mozda bas i Keno ne zeli nikoga vise zvati ljubavi? Zakljucao sam sebe u neprobojne zidove i zivi kao duh.
On u svakom slucaju nije za psihologa,jer je pametniji od njega.Covjek zivi normalno,radi normalno,izlazi normalno,ali niti jednu drugu zenu i ne prima u svoj svijet...ostaje vjeran onoj koje vise nema.
Dali to znaci da svi oni koji vole jednu jedinu zenu(pa se desi ovo sto se desil),su slucaj za psihijatra?
A mozda ima i ono: "roditelje ne mogu promijeniti jer moja su krv,a zenu uvijek mogu jer mi je niko i nista...volim je dok je volim...sutra cu voljeti drugu".To bi pripisali "normalnim" ,a oni koji zele voljeti samo jednom u zivotu su "slucaj za psihijatra".@ Fahrenheit molim ne svati licno,jer pisem uopsteno...


@Jasikasi...ako je smrt i zatvaranje covjeka u sebe koji bi trebao posjetiti psihijatra  za romanticni kutak,onda sam napravio beznadezni lapsus.

Baš je ista stvar smrt roditelja i smrt djevojke/momka (žene/muža). Što, kad ti umre roditelj, kažeš sebi 'e sad više nikad neću da nađem drugog roditelja kojeg ću da zavolim'?

I čovjek jeste slučaj za psihoterapeuta, ili misliš da on vodi normalan život?

hm...ovaj post/ tema je kao i svaki lapsuzov post/tema...
citaoc mora da se malko najezi...

ljubav je tako slatka i  kratka a zaborav tako dug i bolan..........posebno u ovakvim slucajevima...

Ja kako gledam te psiho smatram da nemaju sta reci covjeku koji je hirurg.Sa njima svakodnevno ispija kaficu,druzi se,prica kao i svi drugi...sta da mu kazu nesto novo na seansi?
Slazem se sa tobom Slavko u dijelu da ne vodi normalan zivot ili sta je ustvari normalno? On koji je volio samo jednu zenu i dan danas je voli ili "mi-pojedini" koji bi milion puta "do umiranja" voljeli?

@Bobak ljepo receno...

Priča uz kafu nije isto što i seansa.

A nije normalno voljeti uspomenu na neku osobu u toj mjeri da ta ljubav sprečava da ostvarujemo nove kontakte.

ljubav ne pita srce sta je normalno a sta nije...ona je tu da se voli ili ne voli...
.ljubav nije u mozgu..
ona nije misao da je mozes skrenuti...ili preljepiti sa nekom novom..ljepsom..boljom..
ljubav je u srcu..i kad je prava.. jaka i snazna.. i ovako nesretno kad se prekine...kao opisana...
gdje jedno srece nesretno uvene ... ugasi se...
drugo srce ..nema mira..nema spasa...
nema volje...nema nade...sve sto moze... to je da trpi svoju bol...

jbg..vrijeme je najbolji lijek za sve...mada znam neke slucajeve gdje ni ono nije moglo nista da uradi..

Problem je  sto on radi svog zivota mora da nastavi dalje. Bes takav zivot ako on celog zivota tuguje uz reci: 'Ona je najbolje sto mi se ikada dogodilo, nikada necu naci nijednu slicnu pa ne moram ni da trazim.". 

Bobak veći romantičar od lapsusa.

Skidam kapu za ovaj komentar
A svi se zaklinju kada se zene ili udaju...ne maticaru,ne popu,ne bogu...zaklinju se nekome do sebe.I ako drze do te zakletve postanu psiho slucajevi,jer nije normalno voljeti samo jednu osobu...sasvim normalno je voljeti desetinu zena.

Ne diraj te mi Bobeka sve cu da vas pobijem   

Vreme najbolji lek  za sta je najbolji lek vreme ? za nista 

Pa vrijeme liječi sidu i tumore, pitaj Dina Merlina.

u ovakvim slucajevima sve sto imas to je vreme...
...covjek kad voli , pa izgubi voljenu osobu...onako, ona ga recimo sutne...
a ti se naviknes na njen miris... koji osjetis na sebi..i u sebi...
na njen  pogled...,rijeci, dodire, poljubce..figuru...tijelo...
ma sve mirise na nju...sto dotaknes...
i  ne mozes dugo da je prezalis...u svemu sto vidis vidis nju..
e ..tako ti je to i kad se ostane bez voljene osobe...zbog smrti...
samo deset puta gore i deset puta duze traje....i deset puta vise boli...
naravno da je to individualno...nisu svi ljudi isti...neko to preboli za par mjeseci i nastavi dalje...
a neko ne ...ni za citav zivot...
u sustini to i jeste fora ljubavi..niko je ne osjeti isto... i ne dozivljava je isto...
jer nijedna ljubav nije ista...

Srbin neki je rokn'o, jel to poenta price? 

Tuga se tuguje i prodje i nikad se ne zaboravi, sa vremenom sve je lakse.
Jedino sto nikad ne moze da prodje je zal za svojim detetom i zal za majkom. Sa tim ljudi ili mogu da zive ili se ubiju ili se sistematski ubijaju pa nestanu.

Ovaj slucaj iz teksta je slucaj za neuropsihijatriju.

Neuropsihijatrija? Ako se vratimo malo unazad bi vec receno covjek je hirurg,i nista manje covjek nego svi mi.Dok mozda u jednoj stvari nije covjek...volio jednu zenu,druga ne postoji.I zar je kao takav za neuropsiho?
Idemo dalje...sta je majka? Ona koja me rodila i sta jos? Tren strasti i ajde da pravimo djecu...jeli svakome na ovom svijetu majka bila bas majka?Zar majke ne napustaju djecu kao i ocevi i gdje je tu ljubav i zaljenje?
Opet idemo dalje...dvoje se vole pa kazu "zauvijek". Iznenada jedno od to dvoje umre,i ljubav umre...jeli to savjet "volio sam te dok si bila ziva,sada p..... ti se na grob,idem voljeti nekog drugog". A mozda i ovako "znas mila...mrtva si,biti cu za neuro ako ne zavolim drugu"

ma zivjeti se mora dalje...
i u opisanim slucajevima.. ljubav nikad ne prestaje...
citav zivot volis..patis..na svoj nacin..to ne moze znati neko ko nije osjetio..
ili na sebi ili na nekome bliskom...sebi...

a sto se tice ljubavi  izmedju majke i mene , tebe ili bilo koga...i vasih majki...
sestre i brata, prijatelja i sopstvenog djeteta..
to su sve razlicite ljubavi..i svaki gubitak bilo koga od pomenutih boli...
na drugaciji nacin...

kao i u svemu...svako ima svoje misljenje...i svoj pogled na to...i pravo na isto.