Sve je laz

postoji staza po kojoj, kojoj smo hodali
postoji zrak koji smo, koji smo disali
postoje rijeci koje, koje smo pricali, da
sve to postoji samo ti vise ne postojis

postoje ruke koje, sam ti stiskao
postoje suze koje, sam ti brisao
postoji nesto sto ti, nisam rekao, da
sve to postoji samo ti vise ne postojis

tvoja je ljubav bila laz
tvoje su rijeci bile laz
tvoja je ljubav bila laz
tvoje su rijeci laz

nista nije kao sto je bilo, sve to proslo je
ako mislis da me mozes preci, grdno varas se
jerbo to bas dobro znas, nikad ne zaboravljas
mozes reci zbogom sreci, tu je svemu kraj

znam, znam, znam, ja tako dobro znam
znam, znam, znam, za mene nema van

svaki put u sebi kazem, bolje drugi dan
da nacinim stati mogu, kad se sjetim znam
mali svijet za male ljude, tako slatko je
reci cu ti bas me briga, lagat cu ti sve

znam, znam, znam, ja tako dobro znam
znam, znam, znam, za mene nema van
znam, znam, znam, ja tako dobro znam
znam, znam, znam, za mene nema van

o. K.

znam, znam, znam, ja tako dobro znam
znam, znam, znam, za mene nema van
znam, znam, znam, ja tako dobro znam
znam, znam, znam, za mene nema van

stop !

Umorni kompas

Najskuplje riječi, najljepša jutra
Ona je ukrala za sebe
I prosula pred mene
Sve strane svijeta

Ja ne znam više
Gdje da krenem
U mojoj glavi spava
Umorni kompas
Što svojim snom krije
Svaki njen glas

Stojim kao putnik
Vezanih nogu
I pitam svoju bol
Zašto dok bježim
Noćima od nje
Ja uvijek bježim u njoj

U mojoj glavi spava
Umorni kompas
Što svojim snom krije
Svaki njen glas

Pijesak mojih satova
Slio se u jednu rijeku
Zašto mislim? Zašto sanjam?
Zalutao sam u tvoje
Kamene vrtove
Gdje luna tiho ljubi usne
Gdje nema više smjeha
Pa dvorskoj ludi treba
Za kaznu - pojesti srce

U mojoj glavi spava
Umorni kompas
Što svojim snom krije
Svaki njen glas

Pijesak mojih satova
Slio se u jednu rijeku
Zašto mislim? Zašto sanjam?

Vampir

Cijelu noć sam jahao
Snenim morima, mrtvim poljima,
Gradove zapalio, sluge premorio
Svojim željama

Od ponoći do svitanja
Brišem kazaljke, vrijeme izmišljam.
Reci mi
Što će se dogoditi
Prestanem li disati?

Kofere pune stoljeća
Nosio sam na svojim leđima
Sav u teškom oklopu
Trčim sobama, bježim od zrcala

Od ponoći do svitanja
Brišem kazaljke, vrijeme izmišljam.
Reci mi
Što će se dogoditi
Prestanem li disati?

Opijen sam tvojim dodirom,
Zaražen sam tvojim pogledaom,
Smijem li te čekati,
Van iz moje glave - želim spavati!

Jao ja...
Što će se dogoditi
Prestanem li disati?

Viđeno

Jednom sam već bio ovdje,
Skrivao mjesec u svojim rukama.
U svakom kutu čuči dječja kazna,
Jedu se laži sa tvojih stolova.

Nananananana, nikad više slijep i gluh
Bio sam dovoljno dugo.
Svjetlo ulazi u srce i otvara mi oči,
Gdje je moj mač, kako da se borim?

Jednom sam već bio ovdje,
Pregažen od tebe zbog običnog sna
U uniformi izvezenoj od suza
Vjerno ti služio tisuće godina.

Nikad više slijep i gluh
Bio sam dovoljno dugo
Svjetlo ulazi u srce i otvara mi oči
Gdje je moj mač, kako da se borim?