-Alan Smith rodjen 28 oktobra 1980 god u Rothwell (Leeds) .
Prikljucio se prvom timu Leeds United-a 1998,a debitovao je na utakmici protiv  Liverpool-a na Anfield-u.
Prlelazi u Man.United 2004 god i tamo je prekomandovan u vezni red.
Za leeds United je odigrao 151 utakmica i postigao 36 golova,a za Man.United 52s podtigao 7 golova.
Nadimci:   Smithy, Chilli Pepper,Smudger, Yorkshire Terrier.

* Crystal Palace manager Peter Taylor
"If Clinton was as fit as he knows he can be, then I couldn't afford a player of that standard but he has a bit to do to be as fit as I want him to be.

"Clinton had an injection to cure a knee injury and that means he has not had a proper pre-season. But he has been great and just needs to keep working hard and training hard.

"As for the sending-off, Mark Hudson is not the type of player who goes down without being touched."

* Leeds manager Kevin Blackwell
"In life, you do not always get what you deserve. We looked a good team, even when we were down to 10 men.

"I did not see the sending-off because I was talking to the fourth official and I didn't find out what happened because I had to sort out the team.

"I don't want to be losing points but I believe it was a strong performance from a good Leeds side."

Hahahaha ovo je smesno,jako smesno
Sta sve ljudi nece izmisliti 

Pisac ovog terksta, Mike Van Vleck, Engles po rodjenju, poslao nam je pismo u kojem nam je ispricao svoje dozivljaje koje je steako prateci Partizan na evropskom gostovanju. Inace, Mike navija za Hearts (osnivac je kluba navijaca Hertsa iz Mancestera) i Boltona, a za Partizan se zainteresovao jos 1966, kada se njegov otac, pun lepih utisaka o igri naseg kluba, vratio sa utakmice polufinala kupa sampiona izmedju Mancester junajteda i Partizana. Kasniji dolazak S. Curcica u Bolton i G. Petrica u Hearts samo mu je pomoglo da shvati da je zarazen "grobarskom" bolescu od koje, po sopstvenom priznanju, ne zeli da se leci.

Kako se Hearts nije kvalifikovao za bilo koje takmicenje u Evropi ove sezone, grupa mojih prijatelja i ja odlucili smo da pratimo Partizan ukoliko nam zreb to dozvoli. Nazalost, u ligi sampiona nismo imali srece, pa smo svi ocekivali zreb za kup UEFA, a tamo Leeds United. Nista bolje nismo mogli da pozelimo. Odmah po saznanju odlucio sam da otputujemo za Beograd na prvu utakmicu, i za taj put sam uspeo da okupim dobru druzinu - 16 navijaca Heart-a i 6 navijaca Hull City-ja (ovi momci takodje navijaju za Hearts i mrze Leeds). Ipak, UEFA uz malu pomoc T. Blera i kopiladi iz NATO donose odluku da ne dozvole odigravanje utakmice u Beogradu, i tako jos malo kazne Srbe zbog toga sto su bili dovoljno hrabri da brane svoje Kosovo. Ipak, odlucili smo da drugu utakmicu nikako ne propustimo. Posle loseg rezultata iz prvog susreta, neki momci odustaju od putovanja, ali ipak nas desetak ostaje pri svojoj odluci.. A tada nailaze i prvi problemi., jer do samo nekoliko dana pred utakmicu, mi nismo znali da li ce na Elland Road-u otvoriti posebni sektor stadiona za Grobare. Na pocetku, Leeds odbija da proda karte bilo kome ko nema srpsko ime i prezima a navija za Partizan, pa mi dolazimo na ideju da se lazno predstavimo. Tako sam postaop Sasa Ilic, a moji drugovi Sasa Curcic, Savo Milosevic.... Nasi prijatelji koji navijaju za Hull odlucuju da kupe karte za tribine gde se nalaze samo najvatreniji navijaci domacih zeleci da se po svaku cenu obracunaju sa njima.
      

Ipak, par dana pre utakmice Leeds je saopstio da ce otvoriti deo stadiona samo za navijace Partizana, jer je mnogo Jugoslovena iz Britanije izrazilo zelju da prisustvuje utakmici.

Konacno je dosao i dan utakmice. Iz moje kuce u Prestonu krenuo sam sa cetiri ortaka u rano popodne u Leeds gde je trebalo da se sastanemo u ranije odredjenom pabu u centru grada. Kada smo dosli na dogovoreno mesto, cekao nas je divan prizor. Nasi prijatelji okitili su pub crno-belim salovima, nabavljenim za tu priliku, a neko od momaka je napravio zastavu Hull Bulldogs. Posle par piva, osecali smo se sjajno i jedba smo docekali vreme da krenemo ka stadionu. Ipak, u autobusu neko dolazi na ideju da pre utakmice svratimo u Peacock pub, mesto Leeds-ovih navijaca i da vidimo kako ce se oni ponasati. Ocekivali smo da nas oni odmah napadnu, medjutim oni nisu mogli da veruju da smo se mi pojavili tamo svi sa Partizanovic salovima, i nismo imali nikakvih problema.
Na ulazu na tribinu razdvoliji smo se sa momcima iz Hull-a koji su imali karte za domacu tribinu, i usli na stadion. Do samo par minute pred utakmicu mislili smo da cemo mi biti jedini navijaci Partizana te veceri, a onda je mnostvo vasih zemljaka uslo na stadion. Bili smo prosto sokirani koliko ih je bilo. Neki navijac pored mene doneo je veliku Srpski zastavu koju smo rasirili pored nase i spontano zapeval: Partizan, Partizan, Srbija, Srbija, Na tribini smo takodje primetili i nekoliko navijaca AEK-a koji su kao i mi dosli da bodre Partizan.

Mjesto: sudnica okružnog suda u engleskom gradu Hullu. Vrijeme: pretpredzadnji petak 2001. Akteri: grupa nogometaša vodećeg engleskog tima Leeds Uniteda, među njima i dvojica najboljih igrača tog tima. Optužnica: teški fizički napad na mladog studenta Sarfraza Najeiba, koji i sada, dvije godine nakon što je gotovo na smrt pretučen, trpi posljedice batinanja

 Rođen u Britaniji, Sarfraz Najeib potječe iz obitelji pakistanskih emigranata, kakvih je velik broj u Leeds doselio šezdesetih i sedamdesetih godina minulog stoljeća. U to vrijeme Britanija je, u želji da ostvari što brži ekonomski napredak, masovno regrutirala jeftinu radnu snagu iz svojih bivših afričkih i azijskih kolonija. Time je i širom otvorila vrata nezaustavljivoj rijeci tamnoputih doseljenika, nepovratno izmijenivši demografski izgled ovog otoka.

Bio je to mač sa dvije oštrice: za kratkoročni napredak i komfor, dugoročno su se počeli gomilati problemi koji danas prijete etničkim i rasnim nemirima. Doseljenički korpus, donedavno tih i pasivan (ako izuzmemo sporadične izgrede u crnačkim četvrtima), postaje za političare kost u grlu koja neće ni gore, ni dolje.

Obećanje državi Taktični i mudri Britanci uvijek su bili skloni zataškavati rasno pitanje. U teoriji, a djelomično i u praksi, ova zemlja je jedna od rasno-nacionalno-etničko-vjerski najtolerantnijih u svijetu, bar na matičnome otoku. Osim povremenih izgreda, nereda i pojedinačnih ubojstava, malo šta je ustalasalo javnost kao najnoviji izvještaj neovisne komisije o ljetošnjim rasnim neredima u tri grada srednje Engleske: Bradfordu, Burnleyu i Oldhamu.

Javnosti je predočeno da mimo njezinih očiju na otoku egzistira neka vrsta apartheida, da je rasna segregacija i polarizacija stanovništva po klasnim, rasnim i vjerskim linijama uzela toliko maha da su one popucale po šavovima, da postoje paralelna društva i paralelne društvene strukture...

Nakon katoličkih škola, Jevreji su otvorili svoje, a onda su sljedbenici islamske vjere prije nekoliko godina izborili pravo da otvore islamske škole. Sve je to sada izmaklo kontroli. Političari su počeli govoriti da je to kontraproduktivno, i da u vjerskim školama ne smije biti više od 75 posto polaznika jedne vjere. No, problemi samo počinju od škola, a zatim svoje krakove poput hobotnice puštaju i šire u sve segmente društva.

Premda se načelno govori o ovim problemima bez upiranja prsta u doseljenike muslimanske vjeroispovijesti, činjenica je ipak da su oni najbrojnija nekršćanska zajednica koja živi na ovom otoku (oko 1,4 miliona, uglavnom emigranata iz Pakistana), da su najmanje skloni integraciji, da je u njihovim redovima vjerojatno najveći broj nepismenih i onih koji ne govore engleski jezik, te da upravo oni stavljaju lojalnost vjeri ispred lojalnosti državi u kojoj žive, i svoje običaje izdvajaju iz općih zakonskih okvira zemlje u kojoj žive.

Preporuke državnog sekretara Davida Blanketta, date nakon objavljivanja spomenutog izvještaja, izazvale su žučne debate unutar i između britanske kršćanske, i muslimanske zajednice. "Oni koji žele živjeti u Britaniji morali bi se upoznati sa njezinim običajima, zakonima i jezikom, i ukinuti svoje koji se sa njima sukobljavaju, poput prisilnog sklapanja brakova", rekao je Blankett, misleći na djevojke koje su se školovale u Britaniji i koje roditelji šalju na odmor u Pakistan, gdje ih rodbina nabrzinu i silom želi udati kako bi se mladoženji omogućilo da doseli u Britaniju. Blankett želi i da se prekine s okrutnom praksom obrezivanja ženske djece koju primjenjuju najčešće Somalijci.

Ako bude po njegovu, doseljenici će morati polagati ispit i prisegnuti da će biti lojalni državljani zemlje čiju zaštitu i dokumente traže.

Kad fudbaleri batinaju: U januaru 2000. ovdašnja javnost bila je preneražena viješću da su dvojica najperspektivnijih igrača, prema Sunday Timesu, najuzbudljivijeg britanskog tima, Leeds Uniteda, sudjelovala u napadu na mladog studenta Sarfraza Najeiba, po izlasku iz disko kluba u centru Leedsa. Sarfraz je tih, miran i ozbiljan mladić koji živi sređenim životom i ne odaje se porocima. Te večeri u klubu je bio i sastanak studentske unije.

Mladi nogometaši pokušali su ući u klub, ali pošto su bili pripiti, vratar ih nije htio pustiti sve dok nije prepoznao jednog od njih, Jonathana Woodgatea. Drugi je bio igrač Leeds Uniteda, Lee Bowyer. Momci su nastavili piti. Alkohol je učinio svoje, agresija u njima ključala, i po izlasku iskalili su je na Sarfrazu. Njih četvorica su trčali za mladićem dok ga nisu uhvatili, oborili na pločnik, vrijeđali i udarali svom snagom dok nije ostao ležati kao da je mrtav. Prebačen je u bolnicu sa teškim ozljedama i toliko otečenom glavom da ga otac i brat, koji je bio svjedok napada ali nije mogao intervenirati, nisu mogli prepoznati.

Premda su svjedoci mogli potvrditi da je riječ o rasističkom napadu zbog naziva i uvreda kojima su akteri "častili" Sarfraza dok su ubijali boga u njemu, policija je odbila da slučaj tretira po toj osnovi. Kada je prošloga tjedna izrečena presuda, bilo je jasno zašto: rasistički napad povukao bi daleko težu kaznu od 100 dana obaveznog rada za Woodgatea, koliko je dobio, dok je Bowyer prošao bez kazne, osim što je dužan platiti preko milijun funti sudskih troškova. Treći napadač dobio je zatvorsku kaznu od šest godina, ali on nije aktivni igrač tima.

U protekle dvije godine, Sarfraz Najeib je bio podvrgnut brojnim operacijama da bi se odstranile posljedice fizičkog napada. No, u isto vrijeme on je pretrpio i goleme psihičke traume. Nekada sretan i uspješan student, sada se potpuno promijenio. "Moji prijatelji su bili bijelci, uvijek sam se osjećao Britancem i ravnopravnim članom ovoga društva", kaže on u jednosatnom dokumentarnom programu Panorama, koji je prije nekoliko dana prikazan na BBC TV. "Sada je to sve izgubljeno, osjećam se izoliranim, bezvrijednim, izgubio sam samopouzdanje i osjećaj pripadnosti, više ne idem nikud osim do fakulteta, plašim se novog napada..."

U te iste dvije godine, Woodgate i Bowyer nisu bili suspendirani, nego su dobili odobrenje da igraju za svoj tim. Državni selektor im je, doduše, zabranio da brane boje svoje zemlje dok se ne sazna ishod suđenja. Kvaliteta njihove igre je u istom periodu, međutim, znatno opala. Bili su pod ogromnim pritiskom kako trenera Davida O'Learyja, tako i tima, i naravno - javnosti.

Era idola Leeds United je jedan od rijetkih britanskih timova koji je nastojao i uspio zadržati "britanski identitet" odbijajući da angažira strane igrače. U svojoj povijesti je, doduše, imao obojene igrače koji su nerijetko bili na udaru rasističkih poriva iz gledališta. "Crnčugo, crnčugo, popni se na drvo, majmunska posla", samo su neke od uvreda koje su na račun obojenih fudbalera Leedsa sipale sa tribina zajedno sa svežnjima banana, sve dok se zdravi korpus navijača nije suprotstavio aktivistima fašističke organizacije Nacionalna fronta i njenog još ekstremnijeg krila Combat 18, i obustavio tu praksu.

Woodgate i Bowyer saslušali su presudu oborene glave, duboko posramljeni. Stigma koju će od sada nositi možda je i djelotvornija od bilo kakve zatvorske kazne. "Ova dvojica su nas sve osramotili. Trčali su te noći pijani po Leedsu. Stravična posljedica svega toga jeste da je jedno ljudsko biće ostalo na zemlji ležati kao da ne predstavlja ništa više od komada mesa", piše ogorčeni trener O'Leary u svojoj knjizi Leeds Utd na osuđeničkoj klupi, koja je upravo počela u nastavcima izlaziti u tabloidu News of the World.

U eri idola, nogometaši u Britaniji zauzimaju krunsko mjesto. Svaki dječak ovdje sanja da postane novi David Beckham. Igrače se diže u zvijezde, plaća basnoslovno, imitira i obožava. Rasistički napad dvojice vrhunskih mladih igrača natopljenih alkoholom, udarac je ne samo njima, njihovim obiteljima i timu za koji igraju nego i cijeloj naciji. Kako je rekao jedan ovdašnji komentator, "nogomet je u srcu britanske nacije, i ako zlo izađe iz njegovih redova, onda nešto nije u redu ni sa fudbalom, ni sa nacijom".

Eirik Bakke grabbed the winner to secure a win for Leeds against a plucky Chester in the first round of the Carling Cup.

League Two side Chester frustrated their Championship rivals before Bakke struck in the 57th minute.

The midfielder helped set up Eddie Lewis for a low shot which visiting keeper Paul Linwood could only slice against his own post.

Bakke then seized on the loose ball to score to the relief of the home fans.

Leeds: Sullivan, Richardson, Gregan, Foxe (Kilgallon 89), Crainey, Carole, Bakke, Westlake, Lewis, Blake (Healy 89), Beckford (Moore 74).
Subs Not Used: Howson, Rose.

Booked: Gregan, Beckford.

Goals: Bakke 57.

Chester: Danby, Artell, Linwood, Westwood, Stephen Vaughan, Hand, Martinez (Rutherford 81), Wilson, Blundell, Broughton (Holroyd 72), Walters.
Subs Not Used: Marples, McSporran, Palethorpe.

Booked: Linwood, Westwood, Martinez, Holroyd.

Att: 10,013.

Ref: A D'Urso (Essex).

Leeds have signed midfielder Jonathon Douglas from Blackburn for an undisclosed fee.

The Republic of Ireland international spent last season on loan at Elland Road and has signed a three-year deal with the Yorkshire club.

Leeds boss Kevin Blackwell had been keen to boost his squad.

Shaun Derry is set to miss four weeks after an operation on a hernia, while Steve Stone and Kevin Nicholls are also out injured.

Douglas signed for Blackburn as a trainee in 2000 and has also had loan spells with Chesterfield, Blackpool and Gillingham.

Speculation was rife about Leeds United targets on deadline day but following on from the permanent signing of Jonathan Douglas on a 3 year contract he will be joined at Elland Road until January 1st by Tony Warner who will remain at the club on loan from Fulham after playing the first 5 league games of the season.

Meanwhile after the departure on the 30th August of Ian Morris to Scunthorpe, Eirik Bakke has completed his free transfer to Norwegian side Brann Bergen having agreed a termination package with the club.

There is likely to be one more signing of a player who has had his contract cancelled at his current club which allows him to join after the window shuts once he passes a medical.


Izvor:www.leedsunited.com

Leeds 0-1 Wolves

Leeds: Warner, Kelly, Butler, Kilgallon, Crainey, Carole, Douglas, Westlake, Lewis (Stone 83), Moore (Beckford 78), Healy.
Subs Not Used: Sullivan, Gregan, Blake.

Wolverhampton: Murray, Edwards, Breen, Craddock, Mulgrew (Little 44), Potter, Olofinjana, Henry, Jones, Johnson (Clarke 76), Cort (Bothroyd 45).
Subs Not Used: Ikeme, Ricketts.

Booked: Breen, Mulgrew, Edwards.

Goals: Bothroyd 90.

Att: 16,268

Ref: L Mason (Lancashire).