Ovu pricu sam pronasao na jednom forumu,mislim da je jako poucna za sve one koji zele nabaviti psa,ili nekog drugog ljubimca.Dobro razmislite da li ste u stanju pruziti mu kvalitetan dom do kraja njegovog zivota!

Kako si mogao?

Kada sam bila stene,zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavala te.Nazivao si me svojim djetetom i unatoc beskrajnim parima izvakanih cipela i nekoliko unistenih jastuka,postala sam tvoj najbolji prijatelj.

Kad god sam bila zlocesta prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio bi me na ledja te ceskao moj trbuh.Moje razaranje kuce trajalo je nesto duze nego sto se ocekivalo,jer si ti bio strasno saposlen,ali na tome smo radili skupa.Sjecam se noci kada smo se mazili u krevetu,kada sam slusala sve tvoje ispovijesti i tajne snove,a ja sam vjerovala da zivot ne moze biti savrseniji nego sto jest.Isli smo u dugacke setnje i trcali po parku,vozil se autom,isli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je sladoled stetan za pse,kako si ti to rekao),ljeskarila beskrajno dugo na suncu,cekajuci kraj dana i trenutak kad ces ti doci kuci.
Polako,poceo si sve vise vremena posvecivati svome poslu i karijeri,a vise vremen si posvetio trazeci svog ljudskog partnera.Ja sam strpljivo cekala,tjesila te svaki put kad ti je srce bilo slomljeno i kada si se razocarao,nikad nisam prigovarala tvojim losim odlukama,skakala sam od srece kada si dolazio kuci ili kad si se zaljubio.

Ona je sada tvoja zena,nije bila "ljubitelj pasa"-ipak sam je srdacno primila u nas dom,pokusala joj dokazati da je volim i slusala sam je.Bila sam sretna jer si i ti bio sretan.Onda su dosle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushicenje.Bila sam ocarana njihovom rozom bojom,njihovim mirisom i zeljela sam se brinuti za njih,poput majke.Jedino ste se ti i ona bojali da cu ih povrijediti,tako da sam vecinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kucici za pse.

Oh kako sam ih zeljela voliti,postala sam zatocenik ljubavi.

Kako su odrastali ja sam postala njihov prijatelj.Drzali su se za moje krzno i podizali na klimavim nogama,gurali svoje prste u moje oko,istrazivali moje usi i ljubili me u nos.Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir-jer je tvoj dodir postao tako rijedak-i bila bih dala svoj zivot da ih obranim,ako treba.
Usuljala bih se u njihove krevete i slusala njihove brige i tajne i snove,a zajedno bismo iscekivali zvuk tvoga auta kako se parkira u dvoristu.Nekada,kada bi te ljudi pitali imas li psa,vadio bi moju sliki i pricao price o meni.Ovih zadnjih par godina tvoj odgovor bi bio potvrdan,nakon ceka bi nastojao promjeniti temu.Od "tvog psa" postala sam" samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji si trosio na mene.

Sada imas priliku za nov posao u drugome gradu i ti i oni cete se presliti u stan u kojem nije dozvoljeno drzanje ljubimaca.Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj",ali nekad sam i ja bila tvoja obitelj.Bila sam uzbudjena kada smo krenuli autom ali uzbudjenje je splasnulo kada smo stigli do azila za zivotinje.

Zaudaralo je na je na pse i macke,na strah i beznadje.Ispunio si sve obrasce i rekao "Znam da cete joj pronaci krasan dom".Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled.Znali su kakve su sanse za srednovjecnog psa,cak i onog sa papirima.Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svoga sina dok je on vikao "Nemoj tata!Molim te nemoj ima dati da odvedu moga psa!"

A ja sam se zabrinula za njega,mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti,o ljubavi i odgovornosti i o postovanju prema svemu sto je zivo.Potapsao si me po glavi za rastanak,izbjegavajuci me pogledati u oci,te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac.Imao si rok koji si morao ispostovati, a sad sam ja dobila rok.Nakon sto si otisao dvije ljubazne gospodje rekle su da si vjerovatno mjesecima znao da ces se preseliti ali nisi ucinio nista da mi pronadjes drugi dom.Klimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao".

U azilu nam pruzaju onoliko njeznosti i paznje koliko im dopustaju njihove obaveze.Naravno,hrane nas redovito ali ja sam vec odavno izgubila apetit.Isprva,kad god je neko prosao pored mog kaveza ja sam potrcala naprijed u nadi da si to ti-da si se predomislio-da je ovo sve samo ruzan san...ili sam se nadala da ce neko doci,netko kome je stalo,netko ko ce me spasiti.
Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa zivahnoscu stenaca koji su nesvjesni svoje sudbine,pljenili svaciju paznju,povukla sam se u dno kaveza i cekala.

Cula sam njene korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duz hodnika za njom do izdvojene sobe.Zadivljujuce tihe sobe.Stavila me je na stol,poceskala po usima i rekla da se ne brinem.Srce mi je snazno tuklo u iscekivanju onoga sto ce biti ali obuzeo me i osjecaj olaksanja.Zatoceniku ljubavi istekli su dani.Kako je to u mojoj prirodi vise sam se brinula za nju.Teret koji nosi pretezak je za nju,to sam znala jednako kao sto sam znala svaku tvoju promjenu raspolozenja.Njezno je stavila povez oko moje noge dok joj je suza kliznula niz obraz.Polizala sam joj ruku kao sto sam tebe obicavala tjesiti prije nekoliko godina.
Strucno je stavila iglu u moju venu.Kada sam osjetila ubod i hladnu tekucinu koja je kolala niz moje tijelo,pospano sam legla,poglaedala u njezine oci i prosaptala "Kako mozes?".Mozda zato sto razumije moj pseci govor rekla mi je "Oprosti".Zagrlila me je i zustro objasnila da je njen posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto gdje me niko nece ignorirati,zlostavljati i napustiti i gdje necu biti prepustena samoj sebi-mjesto ljubavi i svijetla toliko razlicitog od ovog ovozemaljskog i sa posljednjom snagom pokusala sam joj objasniti da moje "Kako mozes?" nije bilo upuceno njoj.Mislila sam na tebe,svog voljenog Gazdu.Na tebe cu misliti i cekati te zauvijek.
Zelim da ti i drugi u tvom zivotu nastave pokazivati ovoliko odanosti!

Jim Willis,2001

Poruka autora:
Ukoliko je "Kako si mogao?" izazvala suze u tvojim ocima,kao i sto je i meni izazvala dok sam je pisao to je zbog toga sto sadrzava price milijuna necijih kucnih ljubimaca koji svake godine u americkim i kanadskim azilima za zivotinje.Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe,pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnozavanje
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije,na svojim internet stranicama,biltenima ili na oglasnoj ploci veterinara ili azila za zivotinje.Recite javnosti da je usvajanje kucnih ljubimaca vazna odluka i to odluka za citav zivot,da zivotinje zasluzuju vasu ljubav i brigu,da je pronalazenje drugog prikladnog doma za vasu zivotinju vasa odgovornost te da bilo koje drustvo ili pokret za dobrobit zivotinja moze pruziti dobar savjet i da je svaki zivot dragocjen.
Molima vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja te da podrzite sve kampanje sterilizcije kako bi se sprijecavao nastanak nezeljnih zivotinja

Hoću malu belu kucu! Za decu. Pristao sam! Jbg. Da živi u stanu! Mislim kuca. Da se ne linja mnogo. Koja je to rasa?

WESTIE- Zapadno Škotski Beli Terijer 
Cena je oko 200-300e sa papirima.


Trenutno ima u Jajincima leglo. 

Daj mi kontakt, molim te.

Pustila sam ti pp.

   Zuto mace je usvojeno danas, ostala su jos dva bela.

Javiću se, hvala  (za kontakt)

Dal mozda neko zna da li neko ima da proda ili poklomi stence bernandinca ili sarplaninca.

Hvala unapred

izmedju 200 i 400 e.
Cena psa uglavnom zavisi od toga da li je u porodici imao psa druge rase ili ne. U slucaju da mu je porodica nepoznata, stene se prodaje iskljucivo po najnizoj mogucoj ceni.
Pocetna cena za sve stence je 200e. U zavisnosti od rase i porekla, vlasnik tu cenu moze podici i do 1500e.

Ako zelite psa ili macku, preporucila bih vam da pogledate u azilima i udruzenjima, tamo ih mozete dobiti besplatno, a i revakcinacija je u odredjenim veterinarskim stanicama besplatna.



To ces tesko naci u Srbiji. Preporucila bih ti da se raspitas u Bosni, ako tamo imas nekog od rodbine. U svakom slucaju, nije tesko naci ih u odgajivacnicama.

sutra dobijam sar planinca na poklon. hvala na obavestenje o azilima