Korijeni poltronskog ponašanja

Ako stvarno težite za opštim priznanjem, najefikasnije sredstvo za postizanje tog cilja jeste da uopšte ne težite za njim i da ne zahtjevate da vam svako povlađuje.

Očevidno je da bismo primjere ove vrste mogli da nabrajamo u beskonačnost. Pažnja ljudi da poberu odobravanje za svoje riječi i djela predstavlja izraz kulturnog ponašanja na koje se nailazi širom svijeta. Ta želja je nesimpatična tek kad nekom postane nužna potreba. U tom slučaju u pitanju je nastojanje da odgovornost za svoja osjećanja prebacimo na one čije odobravanje tražimo. To, drugim riječima znači, odreći se samog sebe.
Istraživanje uzroka takvog negativnog ponašanja korisno je zbog toga što omogućava razradu strategije za otklanjanje takve potrebe za odobravanjem. Osoba koja teži da požnje odobravanje očekuje višestruku korist od takvog svog ponašanja.

    * Prije svega, da odgovornost za svoja osjećanja prebaci na druge. Ako se, recimo, osjećate nelagodno, ako ste neraspoloženi, utučeni, itd. To je zbog toga što vam je neko uskratio svoje odobravanje. Drugim riječima, niste vi već su drugi odgovorni za ono što osjećate.
    * Pošto je odgovornost za vašu zlovolju prebačena na druge, koji odbijaju da se slože s vama, vi niste u mogućnosti da svoje duševno stanje izmjenite. U stvari, njihova je greška što ste vi zlovoljni, nezadovoljni. Znači, oni su ti koji vas spriječavaju da budete drugačiji nego što ste. Samim tim, težnja za tuđim odobravanjem omogućava vam da izbjegnete potrebu da se mijenjate.
    * Sve dok su drugi odgovorni, a vi ne možete da se promijenite, ne izlažete se nikakvom riziku. Prema tome, vrlo je ugodno da tražimo od drugih odobrenje za svoje postupke i da nam to postane životno pravilo, jer na taj način ne možemo da se upuštamo u aktivnosti skopčane sa rizikom.
    * Ako budete energično nastojali da umanjite sopstvenu vrijednost prepustićete se još više žaljenju samog sebe i - pasivnosti. Međutim, kad ne osjećate potrebu da poberete odobravanje drugih, nećete žaliti sebe ako vam drugi ne povlađuju.
    * Ako se uljuljkate u prijatnu misao da drugi treba da se staraju o vama, pretvorićete se u dijete koje se u vama krije, dijete koje drugi čuvaju i štite i - kojim upravljaju.
    * Najbolje je okriviti druge kad nam je nešto teško, tako da krivicu možemo da prebacimo na njih kad god naiđemo na nečije neodobravanje.
    * Gajeći iluziju da nas vole oni kojima pridajemo veću važnost nego sebi, osjećaćemo se prividno bolje, čak iako nas u duši razdire nespokojstvo.
    * Ako prihvatite pravila ponašanja koja veličaju takvo držanje, steći ćete prilično veliku popularnost.

Međutim, ako stvarno težite za opštim priznanjem, najefikasnije sredstvo za postizanje tog cilja jeste da uopšte ne težite za njim i da ne zahtjevate da vam svako povlađuje. Odobravanje drugih postiže se mnogo lakše kad je čovjek postigao sklad u samom sebi i kada o sopstvenoj ličnosti ima pozitivnu sliku.

Naravno, cijeli svijet neće uvijek odobravati sve ono što vi činite. Ali, ako posmatrate sebe kao osobu koja ima svoju sopstvenu vrijednost, nećete biti utučeni ako se drugi ljudi ne slažu sa vama. Umjesto toga, vidjećete u tome prirodnu posljedicu činjenice da živite na jednoj plateti čiji stanovnici imaju subjektivnu senzibilnost.

Izvor