Коме смета СПО? :: Politicki ~ Geopoliticki forum

Da ne bude sve negativno , evo malo i pozitvnog ...

Smile

Serija neuspjesnih atentata
na neuspjesnig pisca i politicara Vuka Draskovica
VUCE, PAZI METAK!

nizu ubojstava politickih i kriminalnih sto se u Ukletoj zemlji prakticiraju kao svakidasnja salica kave, zbio se nedavno i jedan neuspio atentat u Budvi. Hici na Vuka Draskovica okrznuli su malcice ludu glavu cetnickoga lidera koji je ove godine dovukao na Ravnu Goru tridesetak tisuca pristasa eda bi odali pocast ratnom zlocincu "deneralu Drazi" iliti Cici, kako su ga od milja zvali njegovi sljedbenici.

Neki su mi prijatelji duhovito i s porugom opisivali tu folklornu smotru opanaka i sajkaca, tu pijanu rulju "vukovaca", seoskih trubaca, bildera u majicama s mrtvackim glavama, bradatih dilkosa, gibanicara; to "metanisanje" pred deneralovim spomenikom, sve te crkvene obrede, "pojanja" i molitvoslovlja sabackoga vladike Lavrentija, tu povijesno i sudbinski mrtvu vojsku, te vapaje porazenog svijeta koji zaziva mobilizaciju i kumi Bogom Vuka Draskovica, "Drazinog zamjenika", kako ga se titulira, da vec jednom pozove u boj, ma kakav i protiv bilo koga, samo da se napokon krene u pohode protiv svojih dusmana, a dusman je svatko tko nije s njima.

Vele mi prijatelji da je vrhunac dosegnut kada se pojavio "Drazin zamjenik" i podigao tri prsta, "kokosju nogu", kako bi rekao Gavro Grahovac, pozdravljajuci masu i zapocinjuci pjesmu: "Sprem'te se, sprem'te cetnici..." To je duhovno i prirodno ozracje u kojemu caruje Vuk sto mu je onomad okrznuta sljepoocnica, te i uho junacko, ali ne od ustaskog ili muslimanskog zrna, nego od bratske ruke nekog svojega sunarodnjaka. To je ta balkanska mehana u kojoj se urla i lumpuje ima tome cijelo jedno desetljece. Tragicna figura u toj historijskoj zabiti jest upravo Vuk, ambiciozan do gadenja, slavoljubiv i mahnit, umisljeni tribun naroda palog na niske grane, a u toj sveopcoj nacionalnoj mizeriji veliki je udio toga istoga vajnog tribuna, prvoga koji je zvao izbezumljenu raju u rat za obranu srpskih grobova i "sjecu Turaka".

Jezik mrznje

U ovome aluvijalnom gomilanju politickog jada, ne znam nijednoga iz te fele koji se vise upinjao, a manje dosegnuo nego sto je to Vuk Draskovic. Kao gladni vuk je zavijao po Terazijama, nebo se prolamalo od njegovih urlika, ali njegov socni jezik mrznje, ma koliko ga i sam kasnije pokusao korigirati, godio je samo usima cetnickog sljama izmiljelog iz grobova proslosti i povijesnog mamurluka. To sto se oko njega gomilalo nije nigdje dospjelo, kao god sto je i "Drazin zamjenik" uvijek nekako ostajao izvan mocnog trokuta SPS - SRS - JUL.

Istina, povremeno bi dobivao kakve mrvice u beogradskoj zupaniji, a jednom je zakratko dogurao i do potpredsjednika Savezne vlade, kojom predsjedava crnogorski odrod Momir Bulatovic. I tko onda tome i takvome nekadasnjem sefu Spiljkova kabineta hoce prosvirati metak kroz glavu; tko se to okrutno poigrava s jednim ambicioznim narodnjakom i njegovom tuznom sudbinom? Seiri li to vozd u Bijelom dvoru, uz viski i uzicku pecenicu, plaseci smrcu vec nasmrt uplasenog zastupnika sljivarsko-gibanicarskog srpstva? Mozda se manijak, koji ce po novom Ustavu ostati jos osam godina na srpskome tronu, zabavlja nacinom "ubijanja na rate" proroka cetnicke obnove, dozirajuci smrcu kao kakvim ljutim zacinom.

Najprije ga je, jos 1993., pretukao tocno koliko je trebalo da bi ostao u zivotu, pa je knjizevnik i prorok uspio u tome posttraumatskom razdoblju napisati jedan dosadni roman Noc denerala u kojemu netalentirano pokusava oprati svojega duhovnog uzora Drazu Mihailovica i skinuti paucinu objeda sto su ih komunisti prisili uz tu "casnu biografiju" cestitoga Cice, koji nista nije imao s pokoljima muslimana u Foci 1941. godine, a na poslijeratnom sudenju za zlocinstva sam je o sebi prozborio da je bio samo "mali covjek u velikom vihoru". Ali, rekao bi Wilhelm Reich: "Mali covjece, ja te shvacam ozbiljno, veoma ozbiljno". Jer mali je covjek na povijesnoj sceni pocinio golema zla.

Drugi put je, nedavno proglaseni narodni heroj, ako on doista stoji iza tih atentata, a takvo sto nam sugerira Vuk Draskovic, napravio masakr na Ibarskoj magistrali i ponovno odgodio smrt obnoviteljevu, ostavljajuci mu samo zastrasujuci prizor na cesti, krvavu gomilu tjelesa, nad kojom se mora zgroziti svatko, pa bio to i najljuci protivnik cetnicke ideologije, u koje i sam spadam.

Moravac smrti

Iskreno receno, ne znam zasto bi "mestar sviju hulja" toliko progonio Vuka, jer mu s te strane opasnosti za prijestolje nema, niti je diktatora moguce oboriti vikom. Vuk je bez koncepta, bez pameti, proturjecan i nepostojan, sto nikako ne znaci da nije voljan vladati Ukletom zemljom. Mestru je, primjerice, mnogo veca opasnost Seselj, ali na nj jos ne dize ruku. Ako vec diktator salje svoju sluzbenicu Smrt i huska je na koga god pozeli, onda ima neke perverzije u tome kad je pusta draziti Vuka i izazivati ga na megdan.

Ima tu nekog sadizma, osvete, uzvrata na uvrede, erotike, naslade u svakovrsnim verzijama krimi-price koja se nakon pohoda smrti plete u medijima. Zabavno stivo za "gospodara smrti", relaksacija nakon svih intriga koje cine srz njegove politike! Sam vrag bi ga znao sto vrag uopce hoce postici takvom strategijom, premda je vrazja ideologija nijekanje svijeta, nijekanje Suca. De Rougemont veli da pali andeo zivi od svetogrda, pa kad vec "nema Suca, nema ni grijeha i Cinitelja zla".

Demon iz Bijelog dvora, ako on vodi to kolo, taj "moravac smrti", jos se jednom poigrao s glavom Vuka Draskovica, pa mu je u vecernje sate, 15. lipnja, porucio kako ne zaboravlja "svoga vuka", te da jos kani tu zvjercicu progoniti, cak i onda kada vise ne bude znao zasto to cini. Bit ce da je glavnom mafiozu koji regrutira ubojice, nakon dobre doze viskija, kum Slobo cinicno promrsio: "Pucajte na nj, pa sto ispadne. Ako umre, nikom nista, ako prezivi, opet nikom nista!" Za bolesni um nema Nikoga i sve je Nista!

U novom nastavku ovoga svojevrsnog politickog trilera, Vuk jos dublje tone u mistiku i poziva se na Providenje koje ga je spasilo i odvuklo iza stupa na kojemu visi Bogorodica s malim Kristom u narucju. Tu su se meci zabijali u stup, a kada je postalo gusto, ruku pomoci pruzio je sv. Nikola i nekako ga izvukao do susjednog stana. Narucitelj je daleko od svake mistike, covjek je do grla u glibu stvarnosti, ali ovaj put nije mu poslao "tezi kalibar", nego se zacudo oslonio samo na pistolj 7,65 mm.

Vojni analiticar Fran Visnar veli da su Vuka okrznula zrna manjeg kalibra, a da bi snajperski hitac s te udaljenosti bio koban. "Da je u igri bio nocni infracrveni ciljnik, eksplozivno streljivo i profesionalni strijelac, Draskovica ne bi spasio ni najizdrzljiviji pancirni prsluk. Zato", veli Visnar, "ocito je rijec o 'lakim' mecima, koji nose sasvim odredenu poruku: ne ubijaju, nego zastrasuju i politicki paraliziraju."

Visnar je smetnuo s uma da je sada bivsi komunist religiozan, te da je u odsudnom trenutku Bog upleo prste. Prisjetimo se da su cetnici u ovome minulom ratu stasali u Vukovim logorima za obuku, a takvo vjezbaliste, sjecamo se, bijase i na Petrovaradinskoj tvrdavi, i to pod komandom Giske Bozovica, koji je kasnije skoncao "viteskom smrcu" kod Gospica; dakle, ti su cetnici, harajuci po Hrvatskoj i Bosni, urezivali svoje simbole na zidovima spaljenih kuca i pisali grafite: Bog cuva Srbe! Hoce li u sljedecoj epizodi pravedni Bog jos jednom sacuvati cetnickoga proroka Draskovica?

Pucanj u nista

U ovoj postkomunistickoj trulezi, u ovim "usranim zemljama", kako to voli reci Viktor Ivancic, o atentatima se masta, a tko god je upleten u politiku i kriminal, svake veceri prije spavanja "sjece u mislima svoje neprijatelje na komade, vadeci im oci i utrobu", sto veli Emil Cioran pisuci o zlopamcenju.

Da bi atentati uspjeli, nuzno je nesto fanatizma, strasti, organizacije, zavjerenickih ideja, perfektnih planova itd. U nas su prilicno spretno izvedena ubojstva medu kriminalcima, neka cak i spektakularno, dok su politicki atentati ispali cisto mrcvarenje i farsa. Neke je frke bilo onda, ako se jos tko sjeca, kada je ispaljena raketa JNA na Banske dvore, ali mete su ostale zdrave, citave i vesele. Solidniji atentat bio je na Kiru Gligorova, premda je od cijele te fertutme ostala tek jedna rupa na celu, a image je predsjednikov samo neznatno korigiran. Jedan pijani mjestanin srpske nacionalnosti iz Benkovca pokusao je plasticnim djecjim pistoljem na vodu "upucati" Franju Tudmana, ali je pijanicu savladao Drago Krpina i spasio vrhovnikovu glavu.

Na najgoreg, Milosevica, jos nitko nije pripucao, iako se ondje hapse citave skupine ljudi i proglasavaju urotnicima i atentatorima na vozda. Kroje se svakovrsni scenariji, izmisljaju se planovi operacija, pa se tako svaki namjernik koji ude u tu zemlju moze privesti kao potencijalni atentator. Akterima operacije "Pauk" vec se sudi, a oni su odali planove i imena onih koji su kanili likvidirati velikoga drzavnika. Njegov portparol Goran Matic javno obznanjuje planove ubojica i veli: "Planiran je snajperski napad na rezidenciju Slobodana Milosevica, uz upotrebu zolje, postavljanje eksploziva u saht, a otkriven je eksploziv u ukradenom vozilu na ocekivanoj putanji kuda predsjednik prolazi. Planiran je takoder upad desetero naoruzanih u rezidenciju predsjednika Milosevica. Za sve to postoje jasne sheme i skice napada. Svi su ti planovi 'provaljeni' i osujeceni."

U nedostatku atentata i atentatora, preostaju jos jedino izmisljotine; valjda se tako isticu znacenje i velicina drzavnikova, te i mit o njegovoj cuvanosti. Ali, na zalost, nitko na nj da pripuca, ili u ovom slucaju vrijedi ona De Rougemontova da se "ne puca na malogradanina, da se ne puca u Nista".

A od zujanja metaka oko usiju Vuka Draskovica ostaje tek jedna gorka semanticka vibracija da taj covjek nema sluha za dvije djelatnosti kojima se uporno bavi, a to su politika i literatura. Mozda jos nije kasno da aktivira svoju hercegovacku gangstersku zicu, te da se cvrsce veze uz business svoje inteligentne supruge koju osobno poznajem i koju vec odavno zovu "zenski Arkan".

Mirko KOVAC

Preuzeto iz "Ferala"

Zagreb, 26. jula