.... vrlo interesantan avion , sa istorijom koja je manje poznata ljubiteljima avijacije. japanska vojska je dosta rano (1940) zapazila da nema avion kojim bi se suprotstavila eventualnoj vecoj bombarderskoj kampanji (kao shto je bila ona u bitci za britaniju npr) . zbog toga je odlucheno da se proizvede avion koji bi za razliku od dotadashnjih japanskih lovaca forsirao brzinu i borbu u vertikalnoj ravni ,na ushtrb manevrabilnosti i borbe u horizontalnoj ravni .

 Ki-44 je proizveden otprilike u isto vreme kad i mnogo poznatiji Ki-43 i zero . iako je ispunjavao sve zadate uslove (u vreme proizvodnje prve serije bio je daleko najbrzi japanski avion i nabrze se penjao ) ,nije bio popularan medju pilotima . naime za japanske uslove , Shoki je bio suvishe nemanevrabilan , brzina poletanja i sletanja je bila suvishe velika , vidjivost iz kokpita suvishe mala . naravno ,ako ga uporedimo sa nekim zapadnim lovcima tog vremena ( P-47 , corsair , Fw-190 ) vidimo da po tim osobinama Ki-44 u stvari nije gori od njih ,ali japanskoj shkoli pilotiranja to nije odgovaralo.

  prve borbe Ki-44 je video vec u januaru 1942. sa 47.chutaijem oko singapura i u kini. iako se pokazao sasvim dobro , zbog vec pomenutih zamerki i procene da japan nije toliko ugrozen iz vazduha ,odlucheno je da se ne proizvodi u vecem broju . naime , tada na pochetku rata je izgledalo da ce okretni ki-43 i zero biti sasvim dovoljni da uspostave japansku vazdushnu prednost i da nema potrebe za presretachima . zbog toga je mali broj Ki-44 rasporedjen uglavnom u japanu i oko vaznih naftnih instalacija na sumatri i javi.

 u periodu u kom bi Shoki mogao najvishe da pruzi protiv saveznika ( kraj 1942 i  1943 .) on gotovo da nije upotrebljavan  . tek kad je ratna sreca pochela da okrece ledja japancima , pocheo je ozbiljniji program da se avion unapredi i doda oruzje dovoljno da unishti americhke 4-oromotorne  bombardere.

 kada su krajem 1944 . pocheli masovni bombarderski napadi na japan  Ki-44 je dobio shansu da se ogleda u svojoj primarnoj funkciji - kao presretach. nazalost , tada je vec bio dosta zastareo - to se posebno odnosi na chinjenicu da kao i ostali japanski lovci nije mogao da postigne dovoljnu brzinu na velikim visinama na kojima su operisali americhki B-29 (preko dana) . iako bez radarske opreme , Ki-44 je korishten i kao nocni lovac , oslanjajuci se na svetlost koja je dopirala iz gorucih japanskih gradova.

  najveci uspeh ovih lovaca je ostvaren 12.februara 1945 ,kada su presretachi ovog tipa oborili 10 B-29 (interesanto je da MiG-15 kasnije u korejskom ratu nikad nisu doshli ni blizu ovakvih rezultata mnogo starijih japanskih lovaca protiv iste mete ) 

 na donjoj slici Ki-44 sa karakteristichnim japanskim suncem u belom kvadratu - znak jedinica koje su branile sama japanska ostrva.

 

 linkovi :

http://en.wikipedia.org/wiki/Nakajima_Ki-44
http://www.aviastar.org/air/japan/nakajima_ki-44.php
http://www.airpages.ru/cgi-bin/epg.pl?nav=jp20&page=ki44
http://www.swannysmodels.com/Ki44.html

Evo nesto od profila sto sam radio vezano za taj avion.

Evo i moj doprinos ovoj temi... kratak članak i malo tehničkih podataka o Ki-44

Nakajima Ki-44 Shoki (Tojo)

Čim je Nakajima počela rad na projektu Ki-43 Hayabusa, carska japanska kopnena vojska zatražila je od tvrtke da pokrene projekt novog lovca presretača. Međutim, u ovom su slučaju brzina leta i brzina penjanja imale prednost pred pokretljivošću pa je projektni tim odabrao motor Nakajima Ha-41 snage 1250 ks. Sličnog općeg izgleda kao i Nakajima Ki-43, prototip novog Nakajima Ki-44 također je dobio manevarska zakrilca a naoružanje se sastojalo od dvije strojnice kal. 7,7 mm i dvije kal. 12,7 mm. Nakon prvog leta u kolovozu 1940. Ki-44 sudjelovao je u nizu ispitnih letova protiv Kawasakijevog prototipa  Ki-60 sa motorom Daimler-Benz DB 601 i uvezenog Messerschmitta Bf 109E. Rezultati tog natječaja i opsežnih službenih ispitivanja pokazali su da je Ki-44 dovoljno dobar pa je pokrenuta serijska proizvodnja pod oznakom Vojni jednosjedni lovac Tip 2 Model 1A Shoki (demon), tvorničke oznake Nakajima Ki-44-Ia, naoružan poput prototipova. Proizvedena su samo 44 primjerka Ki-44-I, uključujući i manji broj Ki-44-Ib naoružanih sa četiri 12,7 mm strojnice i sličnih Ki-44-Ic sa manjim promjenama.

Kada je Shoki uveden u operativnu uporabu, piloti ga nisu prihvatili sa zadovoljstvom zbog visoke brzine slijetanja i ograničene pokretljivosti pa je uskoro u serijsku proizvodnju ušao Ki-44-II sa snažnijim motorom Nakajima Ha-109. Napravljen je samo mali broj Ki-44-IIa, naoružanih kao i Ki-44-Ia, dok je u puno većem broju primjeraka proizvedena verzija Ki-44-IIb koja je osim novog motora bila identična modelu Ki-44-Ic. Ki-44-IIc dobio je puno teže naoružanje koje se sastojalo od četiri topa kal. 20 mm ili alternativno dvije strojnice kal. 12,7 mm i dva topa kal. 40 mm, kombinacije koja se pokazala jako učinkovitom protiv savezničkih teških bombardera koji su napadali Japan. Međutim, veća snaga motora nije eliminirala razloge zbog kojih piloti nisu voljeli Ki-44, naprotiv, veće opterećenje krila prouzročilo je snažne reakcije prilikom izvođenja oštrih manevara; tek kasnije su piloti počeli cijeniti svoje zrakoplove zbog njihovih presretačkih sposobnosti. Posljednja verzija bila je Ki-44-III sa radijalnim motorom Nakajima Ha-145 snage 2000 ks, krilima povećane površine i povećanim vertikalnim repnim površinama, ali do obustave proizvodnje krajem 1944. napravljeno ih je relativno malo. Verzije su bile Ki-44-IIIa i slična Ki-44-IIIb naoružani sa četiri 20 mm topa odn. dva 20 mm i dva 37 mm topa.

Nakajima je napravila ukupno 1225 primjeraka Ki-44 svih verzija, uključujući i prototipove, i svi su dobili savezničko kodno ime Tojo. Bili su raspoređeni prvenstveno u Japanu no učinkovito su korišteni u ulozi presretača u zaštiti drugih važnih lokacija, poput naftnih nalazišta Palembang na Sumatri.

Tehnički podaci za Nakajima Ki-44-IIb
Tip: jednosjedni lovac presretač
Pogon: jedan 14-cilindrični radijalni klipni motor Nakajima Ha-109 snage 1520 ks
Performanse: maksimalna brzina 605 km/h na 5200 m; brzina krstarenja 400 km/h na 4000 m; plafon leta 11200 m; maksimalni dolet 1700 km
Masa: prazan 2105 kg; maksimalna poletna masa 2993 kg
Dimenzije: raspon 9,45 m; duljina 8,79 m; visina 3,25 m; površina krila 15 m²
Naoružanje: dvije strojnice kal. 12,7 mm u trupu i dvije u krilima
Korisnik: japanska kopnena vojska



Inače, i japanska mornarica je imala sličan avion, specijalizirani lovac-presretač visoke brzine penjanja - Mitsubishi J2N Raiden (Jack) - koji je bio, ako se ne varam, uspješnija konstrukcija od armijskog Ki-44

Sam Shoki [ili djavo na japanskom] je nastao kao brza zamena za Ki-43 hajabusa [soko] dok ne stigne Ki-84 Hajate.

ne  razvijani su gotovo paralelno , Ki-43 kao frontovski lovac ,Ki-44 kao presretach.

 naredba za razvoj Ki-84 kao zamene za Ki-43 je stigla odmah po uvodjenju oscara u operativnu sluzbu (krajem 1941) . inache Shoki po mom znanju japanskog  znachi neshto kao "ubica demona" ...

 

Eto to sad prvi put cujem od tebe. Al dobro je 

Zapadni autori mahom prevode Shoki ili kao demon ili kao "onaj koji stishava demone" sto je netacno.

Pojam Shoki u Japan stize sa praksom preuzimanja mitova iz Kine, izmedju ostalog i legende o Zhong Kui-u. Prica potice iz osmog veka, a sustina je da je neki car Xuanzong bio do jaja bolestan i sanjao raznorazne budalastine ukljucujuci i san s dva duha. Mali duh je drpio kesu s novcem njegovoj ljubavnici Yang Guifei a njemu flautu. Veliki duh noseci sesir kakav imaju zvanicnici je uhvatio malog, izuo ga od batina, iskopao mu oci i pojeo ga, potom se predstavivsi caru kao Zhong Kui koji ima misiju da ocisti carstvo od zla. Kad se car Xuanzong probudio skapirao je da se bolest povlaci, ispricao je san i nalozio dvorskom slikaru Wu Daoziju da naslika Zhong Kuia sto je kasnije uticalo na druge umetnike.

Prema predanju Zhong Kui ima i pomocnika u liku Hu Jing Dea. Zhong Kui je cest motiv iznad vrata istocnjackih kuca i hramova predstavljajuci odlucnost u odbrani protiv demona i duhova. U ranim godinama Japana ovaj lik je preuzet zajedno s hrpom Taoistickih mitova i preksten je u Shoki.

Sam Shoki je pokusaj da se primeni evropski koncept hit & run nacina vodjenja borbe u vazduhu. Devet prototipova je dodeljeno 47-om Kawasemi Buntai za isprobavanje u borbenim uslovima Decembra 1941. Vodja programa Jasushiko Kuroe je srusio tri Hurricane-a (no 232 sq sva trojica) sto ga nije sprecilo da Shokija negativno oceni. Dogadjaji iz Aprila (Doolitle-ov napad) i Maja (Pogibija Tatea Kata) 1942, zaustavlja program. 47 Sentai se vraca u Narimasu da zajedno sa 244 sentaijem koji je u medjuvremenu izdvojen iz 144-og osigura da slicne zamisli amerikanaca ubuduce ne prodju nekaznjeno. Jaushiko Kuroe je postavljen kao zapovednik 64-og Sentaija umesto poginulog Tatea Kata.

U periodu izmedju ovih desavanja i odbrane Japana iz vazduha Shokiji su bili stacionirani u Kini i indokini sa zadatkom zastite vitalnih naftnih polja. Avion nije ukljucen u akcije u Indoneziji za sta je smatran podesniji Ki61 koji je jednako brz kao i Ki44 ali za razliku od njega bez negativnih aerodinamickih resenja ucinjenih u cilju postizanja maksimalne brzine u horizontalnom letu od 600 km/h.

1943-1944 najzapazaniji Shokijevci su bili u 85 Sentaiju (Togo Saito, Jukijoshi Vakamacu i druzina) koji su se borili protiv narastajucih snaga pod komandom Claire Chennault-a.

S pocetkom napada iz vazduha na japanska ostrva, doslo je vreme da se razbudi i 47 sentai s kojim je cela prica o Shokiju i pocela. Nezadovoljni letnim performansama i naoruzanjem Shokija, deo jedinice opremljen s Ki84 ucestvuje u konvencionalnim borbama dok gro Shokijevaca stavlja potpis na ucesce u operaciji Shinten Seiku Tai i odlaze na put u jednom pravcu s nenaoruzanim Shokijima.

Po kraju rata Cang Kaj Shekovci preuzimaju Shokije od 9-og i 29-og sentaija, dok narodnooslobodilacka vojska uzima od 85-og i 22-og sentaija. Obe strane placaju zatecene Japance da ih pilotiraju.

Zanimljivi podaci i jako si to lepo skockao. Gde si nasao za upotrebu kod Kineza? Ja evo da nabacim dve arhivske fotke, vise trenutno nemam.

Trebalo bi da ima vise o tome u:

'Military Aircraft in the Chinese Civil War'

Bolje su pokrivene poratne akcije gde se Kinezi nisu rokali izmedju sebe vec gde su ucestvovali Evropljani. Na primer slucaj Indonezana koji su probali da upotrebe Shokije pokupljene s Bugis aerodroma protiv povratka Holandskih kolonijalista.

Odlicna tema.

 mali off , ovde  je malo drugachija pricha o shokiju ...

   evo shta je neki lik sa nekog tamo foruma ... prepisao iz izvesne knjige ... ako neko ima tu knjigu , bili bi mu zahvalni i.t.d. ....

  Ah yes, the Ki-44. Best climbing figther out of all IJAAF planes. Built rugged enough to attack B-29s. Manueverability suffered though, it was no Ki-43.

Mostly repeating what others have said but this info is from Bueschel, Ki-44 Shoki in Japanese Army Air Force Service :

9th Sentai: Sent to China as occupational force and Nanking defense. Disbanded end of war. (That is important to note, many many Sentai units did not survive the war.) Hunted B-29s.

22nd Sentai: Book says "had at least 1 Ki-44". I don't consider that a Ki-44 squad. Mostly flew manly Ki-84s.

23rd Sentai: Converted from Ki-43s, operated Eastern Japan (defense), Iwo Jima. Also flew some Ki-61s, I think.

29th Sentai: Formosa and Philipines. Disbanded Formosa end of war. Also flew Ki-43s, Ki-84s.

47th Sentai: Perhaps the most well known Ki-44 squad, first Sentai to fly them. Operated in Okinawa and also eastern defense sector. Disbanded at end of war at Ozuki, Yamaguchi Prefecter, Japan. Unit formed from 47th Independent Squadron.

50th Sentai: Had only few Ki-44s. Flew mostly Ki-43, Ki-84s.

64th Sentai: Brief use of Ki-44, flew Ki-43s. This Sentai had the highest number of aces.

70th Sentai: Homeland Defense (Manchoukuo). Also flew Ki-84s late in the war. Disbanded at end of war at Kashiwa, Japan.

85th Sentai: Operated in China (Nanking), then converted air defense of Japan. Disbanded in Korea end of war.

87th Sentai: Manchoukuo, Dutch East Indies, Japan (eastern defense sector). Flew Ki-27s early on but transitioned to Ki-44 and apparently did not fly anything else (i.e. Ki-43, Ki-84). Disbanded in Singapore at end of war.

104th Sentai: Manchoukuo, counter Soviet Patrol. Fought Soviets and Mongolian air force. (Though from my brief knowledge of history between the soviets and Japan, I can't imagine there being much, if any, action. Not sure about this...) In August of 1944, unit reorgonized as the 25th Independent Squadron.

246th Sentai: Japan, Philipines, Japan middle defense sector. Disbanded at Osaka end of war. Also flew KI-84 and Ki-46.


Notable Ki-44 aces:

Yoshio Yoshida, 70th Sentai. One of the top B-29 hunters in the JAAF.

Makota Ogawa, 70th Sentai. Credited with 7 B-29 and 2 P-51 kills.