Potreba da se svidimo i da nas prihvate drugi može nas spriječiti da budemo mi. Često se bojimo da će nas percipirati kao neinteligentne osobe i zbog toga ponekad znamo upotrebljavati velike riječi koje pametno zvuče kako bismo ih uvjerili koliko smo pametni i da se uklapamo.

Međutim, ne shvaćamo kako se usput, zbog straha da ćemo reći neku «pogrešnu» riječ naš vokabular smanjuje, te tako u želji da zvučimo profinjeno i pametno u stvari oglupljujemo.

Posebno se s ovim problemom suočavaju «došljaci» u velike gradove iz ruralnih sredina. Oni, u strahu da će biti ismijani zbog svojih lokalizama ili naglaska, pokušavaju neutralizirati govor, te na taj način ga usporavaju, postaju izrazito dosadni, a i ono što govore nema nimalo zanimljivosti u sebi jer svi oni zanimljivi lokalni pridjevi koji bi najbolje opisali situaciju su ispušteni iz priče.

Sa sličnim problemom se suočavaju medijske osobe. Većina novijih televizijskih voditelja, stilista i sl. zbog manjka obrazovanja, a kako bi ipak pokazali svoju profinjenost, izbjegava koristiti najuobičajenije izraze, pa se potpuno spetljaju koristeći potpuno neprimjereno ono što su čuli od drugih da bi se moglo upotrijebiti, ne shvaćajući da tek na taj način pokazuju svoju nedoraslost.

Dosta često i lijepe žene znaju stavljati u prvi plan svoju inteligenciju, kako drugi ne bi pomislili da se uklapaju u stereotipe i da su glupe.  Prevelika izraženost tog njihovog straha i isticanje inteligencije u stvari može imati potpuno suprotan učinak, jer će drugi to percipirati kao previše samouvjereno i neskromno ponašanje, koje odaje dojam kako se pod svaku cijenu želite istaknuti. 

Najobičnija želja, da vas drugi dožive kao pametnu osobu, može prouzrokovati potpuni gubitak osobnosti.

Želeći istaknuti samo jednu stranu svoje ličnosti, u ovom slučaju inteligenciju, zanemarujemo sve druge osobine i stavljamo ih u drugi plan.

Strah da ćete ispasti glupi uvijek mijenja ponašanje tako što svjesno izbjegavate izreći svoje mišljenje, postaviti pitanje ili dati odgovor.  Možda će vam biti neugodno prihvatiti aktivnosti ako postoji šansa da nećete moći parirati drugima ili da će drugi pokazati veće znanje ili vještine od vaših, te ćete se sramiti pokazati neku svoju crtu za koju smatrate da možda nije impresivna.

Takav strah je uobičajen i osjetili smo ga svi mi u nekom periodu svog života. A najjednostavniji način da ga pobijedimo je da obećamo sebi da ćemo biti ista osoba u kući, na poslu, među poznatim ljudima ili strancima.

Tako što budete vi kakvi jeste, otkrit ćete da svi ljudi griješe, svi ponekad pitaju glupa pitanja, izgovore tešku riječ pogrešno, ali zbog toga nemaju manji ugled i ne sviđaju se drugima manje zbog toga.

Činjenica da ste spremni biti vi, napustiti korištenje velikih atributa i posuđenica, omogućit će vam da se prirodnije izražavate, da manje sumnjate u svoje sposobnosti, a na taj način ćete i ostavljati bolji dojam na druge ljude. 

Vaš stav i riječi govorit će o vama – takav sam kakav sam i ponosan sam na to što jesam.

Covermagazin

= stub temeljac samopouzdanja i ljubavi prema sebi.

Osim ako je bez pokrica, onda se radi o kompleksima.

To mi je omiljeno... kad cujem da ljudi opravdavaju svoje ponasenje sa takav sam kakav sam

Da, uvek me ta ' ponosna sam na sebe, takva sam kakva sam ' recenica asocirala na to da je zapravo rec o sustoj suprotnosti i urodjenom kompleksu.

Pa nije to rečenica koja se izgovara kao parola, već jednostavni unutrašnji osećaj. Čim dobije formu rečenice, može se preispitivati...

Da, mi pricamo o malo ekstremnijim slucajeVOvima 

Možda bi onda ovde trebali nastaviti diskusiju...