Zamislite situaciju:
Upoznate osobu koja vam se svidja, smuvate se, ispostavi se da se dobro slazete, odgovarate jedno drugome, sex odlican, razumete se, kao posledica svega toga rode se i osecanja, zaljubite se jedno u drugo, ma hocete da se uzmete, da imate porodicu sa tom osobom, a onda sasvim slucajno, ispostavi se da ta osoba ne moze da ima decu! Sta cete uraditi? Hocete bez obzira na to ostati sa tom osobom znajuci da necete imati sopstveno potomstvo ili cete je ostaviti jer ne mozete da zamislite zivot bez svoje dece???

Realno, ne mogu da zamislim zivot sa svojom decom posto je nemam kao i 90% ljudi koji su u takvoj situaciji... ne razmisljam toliko unapred.. pustio bih da to ide... pa ako se zaista pokaze kao lepo i dobro zajedno bismo odlucili sta i kako...

Zavisi kakvu vezu ostvarim sa tom osobom. Verovatno bih ostao sa njom!

Jeste da vecina u toj situaciji jos nema decu, al je pretpostavka da svako ima zelju da ih jednog dana ima...Pitanje je dali se odreci potomstva zbog nekog u koga si sad zaljubljen a mozda za deset godina neces biti? Opet sa druge strane, mozda neces naci osobu koja ti vise odgovara i sa kojom se dobro slazes...

Nikada ne bih ostavila svog dragog kada bi se slucajem tuznih okolnosti saznalo da ne moze da ima decu,ja sam osoba koje neizmerno voli malisane jos od samog detinjstva,uvek sam gledala male bebice i volela da ih nosim i cuvam.

Ne bi mi bilo tesko da volim i cuvam tudje dete kao da je moje,ja bi mogla i crnca malog da usvojim,samo kada bi imala papire za tako nesto;to je moja velika zelja,da pomognem deci koja nemaju roditelje ili zive u losim uslovima kao sto je Afrika.

Ono sto sam ustvari htela da kazem,deca se mogu usvojiti,a zivot bez dece je zaista tuzan,nije potpun,ostaviti svog partnera zbog toga sto ne moze da ima dece je okrutno.

Ostala bih sa svojim partnerom.
Slažem se sa Estellom.

A zasto da pricamo o posibilitetima, zna se do kojih godina ljudi mogu da imaju decu, tj do koje granice je to za zene vise bezbedno..
Sigurno necu nekog u momentu kad saznam tako nesto iskljuciti iz zivota...

"Upoznate osobu koja vam se svidja, smuvate se, ispostavi se da se dobro slazete, odgovarate jedno drugome, sex odlican, razumete se, kao posledica svega toga rode se i osecanja, zaljubite se jedno u drugo, ma hocete da se uzmete, da imate porodicu sa tom osobom."

Ja bar smatram da je takva situacija retka.. da nadjesh nekoga ko ti toliko odgovara... i bash zato uvek postoji  resenje.. usvajanje dece.. vestacka oplodnja... ne verujem da cju menjati misljenje o ovome za 5, 6 godina...  [smilie=frisko114.gif]

Uvijek postoji rjesenje, pa i za najteze slucajeve. U svakom slucaju bih ostala sa tom osobom.

'Lijepši' dio foruma je lijepo rekao i to vrlo osjećajno, onako kakve i jesu, i to poštujem, ali problem nije u tome. Vi stavljate situaciju gdje partner ne može imati djecu. Trebate to gledati iz svoje perspektive. Ja ne mogu imati djecu. Jer u braku ja ne mogu imati djecu ako moj partner ne može imati djecu. Barem u braku kakav ja shvaćam. Vi možete tako suosjećajno reći da bi ostali s partnerom kad znate da vi niste neplodni. Jer bez obzira prihvaćate li ovo ili ne, vi uvijek znate da je 's vama sve u redu'. I zato možete biti osjećajne. Jer se to vas 'ne tiče'. Jer kod vas još uvijek postoji mogućnost. Problem je veći kad partnerov 'nedostatak' gledate kao svoj nedostatak. Kao 'naš' nedostatak. U kršćanstvu brakom muškarac i žena postaju 'jedno tijelo i jedan duh' i svi problemi postaju zajednički. Brak ne rješava probleme nego ih podvostručuje. Ono što je bilo njezino postaje tvoje i ono što je tvoj postaje njezino. U kršćanskom braku, a iz te perspektive ovdje i pošem, nema pojedinačnih problema. Sve dok u čovjeku čuči osjećaj da on nije kriv za neimanje potomstva, lakše će to prihvatiti. Dok postoji podjela. Ali kad se gleda kroz prizmu 'jednog' problem je puno teži. Sve u svemu, jednostavan odgovor za ovu situaciju ne mogu izreći jer ne bih bio potpuno iskren.