Kako je ustasa dobio ulicu u Beogradu :: Drustvena hronika ~ Obrazovanje ~ Zaposlenje ~ Finansije

'USTAŠA IMA ULICU U BEOGRADU!' Vlasti srpske metropole odlučile preimenovati ulicu nazvanu po partizanu, svi su ostali u šoku kad su saznali novo ime
AUTOR:
Robert Bajruši
OBJAVLJENO: 26.11.2019. u 15:16

Ništa čudno za prilike u jugoistočnoj Europi – u još jednom gradu, lokalne vlasti odlučile su preimenovati ulicu nazvanu po partizanu i narodnom heroju, koja će se ubuduće zvati imenom i prezimenom nekadašnjeg dužnosnika režima Nezavisne Države Hrvatske. Jedina je začkoljica u tome da se sve ovo posljednjih dana dešava u - Beogradu.

Nedavno je službeno objavljeno da je nekadašnja Ulica Stevana (Stjepana) Filipovića promijenila naziv u Ulica Emila Perške. U obrazloženju ove odluke navodi se da je Perška bio profesionalac, zvijezda jugoslavenskog nogometa i prvi igrač koji je odigrao 10 utakmica za nacionalni tim u prvom desetljeću nekadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Međutim, kada je već odlučeno da Perška dobije ulicu, otkrilo se da je on bio i hrvatski nacionalist, a kada je 1941. uspostavljena NDH, sve do kraja rata, radio je u policiji. Zato ne čude ogorčeni naslovi u srpskim medijima, poput Telegrafovog: „Ustaša ima ulicu u Beogradu! Emil Perška isterao Stevana Filipovića iz Železnika”.

Odlukom beogradskih vlasti, stvarno je “nastradao” Stjepan Filipović, Hrvat koji je kao partizanski komandant, pogubljen u Srbiji, a njegova slavna fotografija na kojoj stoji uzdignutih ruku nalazi se u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, dok je njegov spomenik u Hrvatskoj, dignut u zrak.

Za razliku od Filipovića, koji je bio Hrvat, jugolavenski orijentirani komunist, Perška je po nacionalnosti Slovak, no, politički, žestoki Hrvat. To ga ipak nije sprječavalo da između 1920. i 1928. odigra 14 utakmica i postigne dva gola za reprezentaciju Kraljevine SHS, za koju je nastupao na Olimpijskim igrama 1920., 1924. i 1928. Kao napadač zagrebačkog Građanskog, osvojio je tri prvenstva tadašnje države, ali se krajem dvadesetih posvađao s klupskim vodstvom i preselio u Karlovac. Nakon što je 1928. Puniša Račić u beogradskoj skupštini pobio prvake HSS-a, svi hrvatski nogometaši pa i Perška, odbili su nastupati na državnu selekciju.

Uskoro je završio igračku karijeru i posvetio se sportskom novinartvu i publicistici. Po uspostavi NDH, Emil Perška je promovirao knjigu "Hrvatski vojnički revolucionarni odbor za sjećanje na vojnički ustanak od 5.12.1918.", i radio u NDH-zijskoj policiji. Hrvatski desničari ga slave zbog načina kako je navodno skončao. Tvrdi se da nije pobjegao pred partizanima nego ih je s oružjem dočekao u svojoj kući na Zvijezdi, i tada je ubijen. Samo, koliko je poznato, ne postoje svjedoci ili materijalni dokazi, koji potvrđuju ovu priču.

Izvor: Jutarnji list