Kako da te nazovem, kad sred sumraka, snatreći, večernje zvezde lepih ti očiju, diveći se, moje gledaju oči, kao da ih sad vide prvi put... Te zvezde, čiji je svaki zrak po jedan potok ljubavi, koji teče ka moru duše moje kako da te nazovem?
Kako da te nazovem, kad mi dobaciš pogled svoj, taj pitomi golub, čije je svako pero po jedna maslinova grana mira i čiji je dodir tako dobar! Zato što je mekši od svile i od jastuka u kolevci Kako da te nazovem?
Kako da te nazovem, kad zasviraš svojim glasom. Te glasove da čuju suva stabla usred zime prolistala bi ponovo zelena misleći,to je već proleće, davno očekivani njihov spasilac, a slavuj peva: kako da te nazovem?
Kako da te nazovem kad mi usne dodirnu tvojih usana plameni rubin-kamen, kad u vatri poljupca stope se naše duše, kao u zoru dan i noć, a svet nestane pred nama, nestaje za mene vreme i sva tvoja tajanstvena blaženstva večnost rasipa po meni- Kako da te nazovem ?
Kako da te nazovem, slatka majko moje sreće, vilinska devojko vizije koja se dotiče neba, najsmelije moje nade zastidjuješ svojom stvarnošću, moje duše jedino blago vrednije od celoga sveta, slatka, moja lepa, mlada suprugo, kako da te nazovem?