Kada kazem Ceric mislim na ... :: Srpski Nacionalisticki forum

Tragom izjava poglavara Islamske zajednice BiH Mustafe Cerića

I mi jesmo Turci, po našem povijesnom sjećanju, povijesnom određenju, identitetu islama koji su nam Turci donijeli, poručio je reis Cerić, koji sebe smatra ponosnim potomkom Mehmeda Fatiha, Kemala Ataturka i Alije Izetbegovića

Predlažem da svi mi ovdje budemo - Turci.

Ove riječi izašle su iz usta poglavara Islamske vjerske zajednice BiH reisa Mustafe Cerića. Izgovorio ju je 2. septembra u Rogatici, u Republici Srpskoj, prilikom otvaranja obnovljene Šudžaudinove džamije.

Objašnjavajući značaj Rogatice, kao najvećeg regrutnog centra "Osmanske imperije", iz kojeg su u "Istanbul išli najbolji studenti", Cerić je okupljenim vjernicima poručio:

- Ovako kad vas vidim, ne mogu da prepoznam koji je Bošnjak, a koji Turčin, jer svi ste isti, kao da vas je jedna majka rodila. Ovdje moramo biti jedno, ne možemo biti dvoje i zato predlažem da svi mi ovdje budemo Turci. Nas ovdje zovu Turcima, mi vičemo da nismo i sve što više vičemo da nismo, oni sve više viču da jesmo. I mi jesmo Turci, po našem povijesnom sjećanju, povijesnom određenju, identitetu islama koji su nam Turci donijeli. Ali, mi smo i Bošnjaci.

Istoričara dr Đorđa Mikića nisu iznenadile riječi Mustafe Cerića. Pomalo ga je, kaže, začudilo što ih je izgovorio glasno, praktično bez ikakve ograde.

- Cerić je rekao samo ono što mu je na duši. I nije jedini među Bošnjacima sa takvim osjećanjima - riječi su dr Mikića, koji posebno ukazuje na dio Cerićevog govora u kojem okupljenim u Rogatici kaže "ovdje moramo biti jedno, ne možemo biti dvoje".

A kada već ne mogu biti dvoje, Turci i Bošnjaci, onda - predložio je Cerić - neka svi budu Turci. Ovakvim prijedlogom mogu su biti zatečeni samo neupućeni u "lik i djelo" poglavara Islamske zajednice BiH.

- Osjećam se ponosnim što danas ovdje mogu reći da se ponosim što sam potomak Mehmeda Fatiha, koji je moje pretke upoznao sa islamom... Osjećam se slobodnim ovdje reći da sam potomak i velikog vođe Mustafe Kemala Ataturka koji je vjerovao da moramo biti jaki, jer slabima se milost ne ukazuje... I jednako sam ponosan što sam učenik Alije Izetbegovića - izjavio je početkom septembra prošle godine u Istanbulu Mustafa Cerić, objasnivši da ga je Izetbegović naučio da je Turska "svjetionik slobode i mira".

Težeći da dokaže nedokazivo, Cerić je, prije nešto više od dvije godine, objašnjavao:

- U Bosni se već 500 godina razvija islam koji nikoga ne ugrožava, koji se nije okrenuo protiv ostalih naroda i koji se nije postavio protiv vlastite zajednice.

Sličnu je govorio i muslimanima u Crnoj Gori:

- Nije sablja nametnula islam, već je slobodna volja naših predaka primila islam kao svoju vjeru sa božanskog izvora, na isti način kao što primamo toplinu sunčevih zraka. Jer, da je islam sabljom utjerivan, bilo bi ga lako sabljom istjerati iz naših duša.

Ako na teritoriji današnje BiH sablja nije nametnula islam, kako to da ga na Balkanu nije bilo prije nego što su Turci osvojili ovaj dio evropskog kontinenta? Nisu, istorijska je činjenica, po BiH hodili islamski misionari, nego turska "sila i ordija", koja je "osvajala kule i gradove" i hrišćane, u zamjenu za živu glavu i iole podnošljiv život, u islam ugonila.

Slučajno ili ne, tek Mustafa Cerić je, u julu prošle godine, makar i posredno, razotkrio samog sebe:

- U islamskom svijetu od kuranske objave naovamo desila su se dva čuda. Jedno je da se islam u 7. vijeku brzo i široko razvijao kao nijedna druga religija, a drugo je da od 18. vijeka njegov razvoj naglo prestaje, odlazeći praktično u kolaps.

Zbog čega od 18. vijeka naglo prestaje razvoj islama, Cerić je prećutao. Odgovor je jednostavan: 18. vijek je početak propadanja Otomanske imperije i početak kraja njenih osvajanja hrišćanskih, u prvom redu pravoslavnih, zemalja.

Toliko o ulozi sablje u nametanju, širenju i razvoju islama.

Islam nije jedina tema kojom se svakodnevno bavi poglavar Islamske zajednice BiH. U njegov djelokrug rada spada bukvalno sve - od vjere do Dejtonskog sporazuma i Haškog suda. Reis govori o svemu i svačemu, ne skrivajući namjeru da - kada je riječ o Bošnjacima, a i cijeloj BiH - bude glas koji se svugdje i uvijek čuje i sluša.

Prije nepune tri godine, Cerić se obrušio i na predstavnike međunarodne zajednice u BiH, optužujući ih da "Bosancima" uskraćuju pravo na rad. I to - ni manje, ni više - nego "bosansko pravo na rad".

I Dejtonski sporazum je jedna od tema kojom se počesto bavi efendija Cerić.

- Vrijeme je da srušimo Berlinski zid među narodima. Ako je Dejton taj zid, molim Boga da se što prije sruši kako bi svi narodi u ovoj zemlji bili srećniji, uspješniji i poštovaniji - pozvao je poglavar Islamske zajednice BiH.

Možda bi ovo i zvučalo lijepo da Cerić ne pita:

- Kakvog smisla ima demokratija ako se ne priznaje pravo većine koja hoće da država ima jednog domaćina, koji može biti dobar predstavnik za sve?

Šta je za njega "jedan domaćin", svjedoči stav Rijaseta Islamske zajednice o promjenama Ustava BiH. Rijaset je za BiH koja će imati jednog predsjednika, jednu skupštinu, jednog premijera, jedinstveno sudstvo i policiju...

To što bi Rijaset Islamske zajednice BiH i njen poglavar htjeli, svojstveno je kući u kojoj živi jedna porodica. A šta s kućama u kojima - kao u BiH, Belgiji, Španiji, Libanu... - živi više porodica, pa još, po mnogo čemu, različitih?

Ili će biti da pod državom sa jednim domaćinom Cerić podrazumijeva BiH u kojoj ima mjesta samo za Bošnjake ili Bosance? A ostali? Valjda po onoj narodnoj: "Il' se skloni, il' mi se pokori." Ili bi Srbe i Hrvate valjalo "pretopiti" u Bošnjake, odnosno Bosance? Pogotovo što je Cerić uvjeren da je sada pitanje stvaranja "bosanske nacije mnogo realnije nego što je bilo u vreme Benjamina Kalaja". Jedina dilema je koji bi recept Cerić upotrijebio da Srbe i Hrvate u BiH učini srećnijim, uspješnijim i poštovanijim.

Mustafa Cerić nije zaobišao ni Haški sud i njegovog glavnog tužioca Karlu del Ponte. Prema njegovim riječima, "Bošnjaci i Bosanci imaju pravo da protestuju" zbog toga što im u Hag "odvode generale, uključujući i komandanta Armije Republike BiH Rasima Delića".

- Mi nikada nećemo prihvatiti i nećemo se pomiriti sa činjenicom da je komandant Armije, bez obzira koje je njegovo ime, odveden u Hag... - priprijetio je Cerić, naglasivši da se ne slaže s optužnicom Karle del Ponte protiv generala Rasima Delić, kao i nekih drugih Bošnjaka, "koji su pravili greške, ali ne u tolikoj mjeri da budu tretirani kao zločinci".

Ne znači li ovo da poglavar Islamske zajednice BiH ratne zločine Bošnjaka svodi, tek, na puke - greške? A greške, po njemu, nisu i ne mogu biti ratni zločini. Eto, kako bi bilo Srbima i Hrvatima u BiH, kad bi ona bila onakva kakvu priželjkuje Mustafa Cerić - kuća sa jednim domaćinom.

Boro MARIĆ

ŠEHIDI

Ma koliko se bošnjački političari, pa i reis Mustafa Cerić, upinjali da uvjere i sebe i svijet da je BiH žrtva srpske agresije, poglavaru Islamske zajednice nerijetko se otme da ukaže na pravi karakter rata u BiH.

Tako je, između ostalog, u avgustu prošle godine, prilikom obilježavanja godišnjice borbi na Igmanu, Cerić rekao:

- Važno je da danas budemo na Igmanu, jer ovdje je naš dug prema braniocu, koji je dao riječ Stvoritelju da će braniti grad u kojem svaki roditelj treba imati mir i slobodu... Pomozi nam Bože da budemo dostojni šehida koji su ovdje svjedočili Tvoje ime i koji su ovdje dali svoje živote za Tvoju istinu i Tvoju slavu.

Na ovogodišnjoj propovijedi povodom Kurban bajrama, Cerić je opomenuo prisutne:

- Sjetimo se bosanskih sinova, šehida, koji su, na Alahovom putu, dali svoje živote...

KARAĐORĐE I MEHMED FATIH

- Istočna Bosna, Foča, Višegrad, Rogatica, još žive u strahu zato što se u Dobrunu organizuje godišnjica Prvog srpskog ustanka, koja nema nikakve veze sa Bosnom. To je samo širenje straha u istočnoj Bosni. To se mora zaustaviti - govorio je u septembru pretprošle godine Mustafa Cerić.

Slično je tada, podsjeća dr Đorđe Mikić, besjedio i bošnjački član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić. On je tada tvrdio da vođi Prvog srpskog ustanka nije mjesto u BiH, jer "nije nikada pripadao našoj zemlji". Takođe, govorio je da "BiH nikada kroz istoriju nije bila dio Srbije" i izveo zaključak da "ni Prvi srpski ustanak ni Karađorđe ne mogu biti dio istorije BiH".

- Niko od Sulejmana Tihića i Mustafe Cerića ne očekuje iole studioznije znanje iz istorije, ali na ono osnovnoškolsko obavezuju ih mjesta na kojima se nalaze. Čak bi i oni morali da znaju da je u ranom srednjovjekovlju Srbija obuhvatala Rašku i Bosnu. O opštepoznatim događajima s početka 19. vijeka u Beogradskom i Bosanskom pašaluku, ne treba ni govoriti - naglasio je dr Đorđe Mikić.

On je podsjetio da je jedan njegov kolega tada ocijenio da Tihićeva teza da Karađorđu nije mjesto u BiH, u stvari, znači da "Srbima nije mjesto u BiH".

- Karađorđev spomenik, po njima, dakle, nema mjesta ovdje, a ima spomenik šehidima Mehmeda Fatiha, poginulim 1463. godine prilikom osvajanja Kamengrada i srednjovjekovne bosanske države. Sve ovo je njihova borba, ne samo protiv Republike Srpske nego i srpskog naroda - istakao je dr Đorđe Mikić.

Izvor: Glas Srpske