dz i h a d
Njegova poruka za bajram da se u Bosni vodio dzihad i da su bosnjaci i dalje na tom putu ne uliva bas puno povjerenja u neki dobar suzivot sa njima! Nama je poznato da on patoloski mrzi Srbe, ali ovako otvoreno pravdanje proteklog rata baca mrlju da je sa vama moguc suzivot! jasno je da mu Srbi nece ostati duzni, pa i Dodik kojeg ja ne volim u pravu je kad kaze da je Sarajevo poput Teherana! A ne mogu da ne pomenem i biskupsku konferenciju, kojima je jedina tacka dnevnog reda bila kako ukinuti Srpsku!
U ovoj citavoj prici jedino se Pecka patrijarsija nije mjesala, jer je opste poznato kad se njegova svetost patrijarh Pavle kihne u federaciji bh. odma se trci pred vrata visokog predstavnika!

Bah...Ceric se previse mjesa u politiku, kao i Puljic...A da je Sarajevo kao Teheran, na to se mogu samo nasmijat , dok recimo tema te konferencije, ukinuti Srpsku i nije losa ideja...ukinemo FBiH, ukinemo Srpsku, vise nema Bosnjaka Srba Hrvata iz Bosne nego samo gradjani Bosne koji glasaju za one koji ce poboljsati obrazovanje, otvoriti nova radna mjesta itd... a ne za nekoga samo zato sto se zove Muhamed, Bojan ili Slobodan i svi sretni

dobro jutro petrovicu petre....
 

ovde kod mene je 19:01 

ok. 19.01

ta ideja je bila aktuelna malo ranije. mislim da je bilo 1991. a ne 19.01
i zamisli ko nije htio? nikad ne bi pogodio.... 

slovenija?

ne makarska...

e moj dino...ovo je ono "pricam ti pricu",jel? 

ceric je psihopata, kao i svo to "svestenstvo". uostalom, od malih nogu ih uce da budu psihopate.

Reagovanja u Srpskoj na poruke Mustafe Cerića

Džihad za muslimane predstavlja sveti rat za oslobođenje, dok civilizovani zapadni svijet ta riječ asocira na terorizam, kaže Ivan Šijaković. Spominjanje džihada doprinosi produbljivanju nepovjerenja među narodima u BiH, kaže Tanja Topić

 

VJERSKI vođa muslimana u BiH reis-ul-ulema Mustafa Cerić obraćajući se vjernicima prvog dana ramazanskog Bajrama u centralnoj sarajevskoj džamiji, po ko zna koji puta odaslao je poruku političke prirode.

Cerić je poručio da su "muslimani u BiH osjetili i selidbu i džihad" i pozvao na "odavanje počasti borcima poginulim za vjeru ili šehidima", čime je priznao da su muslimani u BiH vodili vjerski rat.

Sociolog  Ivan Šijaković smatra da se riječi Mustafe Cerića mogu dvojako protumačiti, ali naglašava da zbog opšte klime u svijetu treba biti veoma oprezan prilikom spominjanja riječi džihad.

- Džihad za muslimane predstavlja sveti rat za oslobođenje, dok civilizovani zapadni svijet ta riječ asocira na terorizam i nametanje vjere oružjem - kaže Šijaković.

Upravo zato, ističe profesor Šijaković, vjerski poglavari moraju biti oprezni i ne treba da upućuju takve poruke, posebno ne u dane najvećeg muslimanskog vjerskog praznika, jer se, kako kaže, na taj dan trebaju spominjati riječi mira, tolerancije i značaja vjere.

- Takve poruke izlaze iz vjerskih okvira i duhovnog odnosa prema Bogu i ljudima, a čim se to desi ulazi se u političke vode - kaže Šijaković.

Međutim to nije čudno, ističe on, jer je u BiH u posljednje vrijeme evidentna težnja islamske zajednice i njenog poglavara da se miješa u tuđi posao.

- Islamska zajednica želi da zauzme dominantnu ulogu u društvu i nameće svoje mišljenje, kao neko ko postavlja moralne kriterijume, što nas sigurno neće svrstati u red sekularnih i demokratskih zemalja i to svakako nije dobro - zaključuje profesor Šijaković.

Politički analitičar Tanja Topić slaže se sa profesorom Šijakovićem i kaže da je džihad "veoma teška riječ pogotovo u našim uslovima".

- Znamo da u BiH još uvijek postoje tri istine o proteklom ratu, tako da spominjanje džihada sigurno predstavlja korak nazad u uspostavljanju povjerenja među narodima u BiH - kaže Tanja Topić i dodaje da spominjanje džihada nije ni u duhu najvećeg muslimanskog praznika.

Pored toga, ističe Topićeva, ne smije se zaboraviti da vjerske institucije i njihovi poglavari imaju ogroman uticaj u BiH i da njihova riječ ima mnogo veću težinu od onog što govore političari.

Ona dijeli mišljenje profesora Šijakovića da islamska zajednica i reis-ul-ulema Cerić već duže vrijeme pokušava da zauzme dominantnu ulogu u društvenom i političkom životu u BiH.

- Najbolja ilustracija za to su posljednji izbori. Otvorenim davanjem podrške Harisu Silajdžiću, Cerić mu je obezbijedio mjesto u Predsjedništvu BiH, jer njegova riječ ima najveći uticaj u bošnjačkom korpusu - kaže Topićeva.

Prema njenim riječima, država mora da riješi taj problem, jer se vjerske institucije moraju postaviti tamo gdje im je mjesto i njihov politički uticaj mora se umanjiti.

 D. MOMIĆ

OTVORENO

Tanja Topić ne amnestira ni vjerske poglavare Katoličke i Srpske pravoslavne crkve od uplitanja u politiku.

- Ovo nije prvi puta da Mustafa Cerić šalje političke poruke i činjenica je da ima ogroman uticaj na politička dešavanja, ali on to radi potpuno otvoreno. Međutim, ni slučajno se ne smije zanemariti uticaj kardinala Puljića ili pravoslavnih velikodostojnika, koji nije toliko otvoren kao Cerićev, ali je sigurno da postoji - smatra Topićeva.

Izvor: Glas Srpske

Tragom izjava poglavara Islamske zajednice BiH Mustafe Cerića


I mi jesmo Turci, po našem povijesnom sjećanju, povijesnom određenju, identitetu islama koji su nam Turci donijeli, poručio je reis Cerić, koji sebe smatra ponosnim potomkom Mehmeda Fatiha, Kemala Ataturka i Alije Izetbegovića

Predlažem da svi mi ovdje budemo - Turci.

Ove riječi izašle su iz usta poglavara Islamske vjerske zajednice BiH reisa Mustafe Cerića. Izgovorio ju je 2. septembra u Rogatici, u Republici Srpskoj, prilikom otvaranja obnovljene Šudžaudinove džamije.

Objašnjavajući značaj Rogatice, kao najvećeg regrutnog centra "Osmanske imperije", iz kojeg su u "Istanbul išli najbolji studenti", Cerić je okupljenim vjernicima poručio:

- Ovako kad vas vidim, ne mogu da prepoznam koji je Bošnjak, a koji Turčin, jer svi ste isti, kao da vas je jedna majka rodila. Ovdje moramo biti jedno, ne možemo biti dvoje i zato predlažem da svi mi ovdje budemo Turci. Nas ovdje zovu Turcima, mi vičemo da nismo i sve što više vičemo da nismo, oni sve više viču da jesmo. I mi jesmo Turci, po našem povijesnom sjećanju, povijesnom određenju, identitetu islama koji su nam Turci donijeli. Ali, mi smo i Bošnjaci.

Istoričara dr Đorđa Mikića nisu iznenadile riječi Mustafe Cerića. Pomalo ga je, kaže, začudilo što ih je izgovorio glasno, praktično bez ikakve ograde.

- Cerić je rekao samo ono što mu je na duši. I nije jedini među Bošnjacima sa takvim osjećanjima - riječi su dr Mikića, koji posebno ukazuje na dio Cerićevog govora u kojem okupljenim u Rogatici kaže "ovdje moramo biti jedno, ne možemo biti dvoje".

A kada već ne mogu biti dvoje, Turci i Bošnjaci, onda - predložio je Cerić - neka svi budu Turci. Ovakvim prijedlogom mogu su biti zatečeni samo neupućeni u "lik i djelo" poglavara Islamske zajednice BiH.

- Osjećam se ponosnim što danas ovdje mogu reći da se ponosim što sam potomak Mehmeda Fatiha, koji je moje pretke upoznao sa islamom... Osjećam se slobodnim ovdje reći da sam potomak i velikog vođe Mustafe Kemala Ataturka koji je vjerovao da moramo biti jaki, jer slabima se milost ne ukazuje... I jednako sam ponosan što sam učenik Alije Izetbegovića - izjavio je početkom septembra prošle godine u Istanbulu Mustafa Cerić, objasnivši da ga je Izetbegović naučio da je Turska "svjetionik slobode i mira".

Težeći da dokaže nedokazivo, Cerić je, prije nešto više od dvije godine, objašnjavao:

- U Bosni se već 500 godina razvija islam koji nikoga ne ugrožava, koji se nije okrenuo protiv ostalih naroda i koji se nije postavio protiv vlastite zajednice.

Sličnu je govorio i muslimanima u Crnoj Gori:

- Nije sablja nametnula islam, već je slobodna volja naših predaka primila islam kao svoju vjeru sa božanskog izvora, na isti način kao što primamo toplinu sunčevih zraka. Jer, da je islam sabljom utjerivan, bilo bi ga lako sabljom istjerati iz naših duša.

Ako na teritoriji današnje BiH sablja nije nametnula islam, kako to da ga na Balkanu nije bilo prije nego što su Turci osvojili ovaj dio evropskog kontinenta? Nisu, istorijska je činjenica, po BiH hodili islamski misionari, nego turska "sila i ordija", koja je "osvajala kule i gradove" i hrišćane, u zamjenu za živu glavu i iole podnošljiv život, u islam ugonila.

Slučajno ili ne, tek Mustafa Cerić je, u julu prošle godine, makar i posredno, razotkrio samog sebe:

- U islamskom svijetu od kuranske objave naovamo desila su se dva čuda. Jedno je da se islam u 7. vijeku brzo i široko razvijao kao nijedna druga religija, a drugo je da od 18. vijeka njegov razvoj naglo prestaje, odlazeći praktično u kolaps.

Zbog čega od 18. vijeka naglo prestaje razvoj islama, Cerić je prećutao. Odgovor je jednostavan: 18. vijek je početak propadanja Otomanske imperije i početak kraja njenih osvajanja hrišćanskih, u prvom redu pravoslavnih, zemalja.

Toliko o ulozi sablje u nametanju, širenju i razvoju islama.

Islam nije jedina tema kojom se svakodnevno bavi poglavar Islamske zajednice BiH. U njegov djelokrug rada spada bukvalno sve - od vjere do Dejtonskog sporazuma i Haškog suda. Reis govori o svemu i svačemu, ne skrivajući namjeru da - kada je riječ o Bošnjacima, a i cijeloj BiH - bude glas koji se svugdje i uvijek čuje i sluša.

Prije nepune tri godine, Cerić se obrušio i na predstavnike međunarodne zajednice u BiH, optužujući ih da "Bosancima" uskraćuju pravo na rad. I to - ni manje, ni više - nego "bosansko pravo na rad".

I Dejtonski sporazum je jedna od tema kojom se počesto bavi efendija Cerić.

-  Vrijeme je da srušimo Berlinski zid među narodima. Ako je Dejton taj zid, molim Boga da se što prije sruši kako bi svi narodi u ovoj zemlji bili srećniji, uspješniji i poštovaniji - pozvao je poglavar Islamske zajednice BiH.

Možda bi ovo i zvučalo lijepo da Cerić ne pita:

- Kakvog smisla ima demokratija ako se ne priznaje pravo većine koja hoće da država ima jednog domaćina, koji može biti dobar predstavnik za sve?

Šta je za njega "jedan domaćin", svjedoči stav Rijaseta Islamske zajednice o promjenama Ustava BiH. Rijaset je za BiH koja će imati jednog predsjednika, jednu skupštinu, jednog premijera, jedinstveno sudstvo i policiju...

To što bi Rijaset Islamske zajednice BiH i njen poglavar htjeli, svojstveno je kući u kojoj živi jedna porodica. A šta s kućama u kojima - kao u BiH, Belgiji, Španiji, Libanu... - živi više porodica, pa još, po mnogo čemu, različitih?

Ili će biti da pod državom sa jednim domaćinom Cerić podrazumijeva BiH u kojoj ima mjesta samo za Bošnjake ili Bosance? A ostali? Valjda po onoj narodnoj: "Il' se skloni, il' mi se pokori." Ili bi Srbe i Hrvate valjalo "pretopiti" u Bošnjake, odnosno Bosance? Pogotovo što je Cerić uvjeren da je sada pitanje stvaranja "bosanske nacije mnogo realnije nego što je bilo u vreme Benjamina Kalaja". Jedina dilema je koji bi recept Cerić upotrijebio da Srbe i Hrvate u BiH učini srećnijim, uspješnijim i poštovanijim.

Mustafa Cerić nije zaobišao ni Haški sud i njegovog glavnog tužioca Karlu del Ponte. Prema njegovim riječima, "Bošnjaci i Bosanci imaju pravo da protestuju" zbog toga što im u Hag "odvode generale, uključujući i komandanta Armije Republike BiH Rasima Delića".

- Mi nikada nećemo prihvatiti i nećemo se pomiriti sa činjenicom da je komandant Armije, bez obzira koje je njegovo ime, odveden u Hag... - priprijetio je Cerić, naglasivši da se ne slaže s optužnicom Karle del Ponte protiv generala Rasima Delić, kao i nekih drugih Bošnjaka, "koji su pravili greške, ali ne u tolikoj mjeri da budu tretirani kao zločinci".

Ne znači li ovo da poglavar Islamske zajednice BiH ratne zločine Bošnjaka svodi, tek, na puke - greške? A greške, po njemu, nisu i ne mogu biti ratni zločini. Eto, kako bi bilo Srbima i Hrvatima u BiH, kad bi ona bila onakva kakvu priželjkuje Mustafa Cerić - kuća sa jednim domaćinom.

 Boro MARIĆ

ŠEHIDI

Ma koliko se bošnjački političari, pa i reis Mustafa Cerić, upinjali da uvjere i sebe i svijet da je BiH žrtva srpske agresije, poglavaru Islamske zajednice nerijetko se otme da ukaže na pravi karakter rata u BiH.

Tako je, između ostalog, u avgustu prošle godine, prilikom obilježavanja godišnjice borbi na Igmanu, Cerić rekao:

- Važno je da danas budemo na Igmanu, jer ovdje je naš dug prema braniocu, koji je dao riječ Stvoritelju da će braniti grad u kojem svaki roditelj treba imati mir i slobodu... Pomozi nam Bože da budemo dostojni šehida koji su ovdje svjedočili Tvoje ime i koji su ovdje dali svoje živote za Tvoju istinu i Tvoju slavu.

Na ovogodišnjoj propovijedi povodom Kurban bajrama, Cerić je opomenuo prisutne:

- Sjetimo se bosanskih sinova, šehida, koji su, na Alahovom putu, dali svoje živote...

KARAĐORĐE I MEHMED FATIH

- Istočna Bosna, Foča, Višegrad, Rogatica, još žive u strahu zato što se u Dobrunu organizuje godišnjica Prvog srpskog ustanka, koja nema nikakve veze sa Bosnom. To je samo širenje straha u istočnoj Bosni. To se mora zaustaviti - govorio je u septembru pretprošle godine Mustafa Cerić.

Slično je tada, podsjeća dr Đorđe Mikić, besjedio i bošnjački član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić. On je tada tvrdio da vođi Prvog srpskog ustanka nije mjesto u BiH, jer "nije nikada pripadao našoj zemlji". Takođe, govorio je da "BiH nikada kroz istoriju nije bila dio Srbije" i izveo zaključak da "ni Prvi srpski ustanak ni Karađorđe ne mogu biti dio istorije BiH".

- Niko od Sulejmana Tihića i Mustafe Cerića ne očekuje iole studioznije znanje iz istorije, ali na ono osnovnoškolsko obavezuju ih mjesta na kojima se nalaze. Čak bi i oni morali da znaju da je u ranom srednjovjekovlju Srbija obuhvatala Rašku i Bosnu. O opštepoznatim događajima s početka 19. vijeka u Beogradskom i Bosanskom pašaluku, ne treba ni govoriti  - naglasio je dr Đorđe Mikić.

On je podsjetio da je jedan njegov kolega tada ocijenio da Tihićeva teza da Karađorđu nije mjesto u BiH, u stvari, znači da "Srbima nije mjesto u BiH".

- Karađorđev spomenik, po njima, dakle, nema mjesta ovdje, a ima spomenik šehidima Mehmeda Fatiha, poginulim 1463. godine prilikom osvajanja Kamengrada i srednjovjekovne bosanske države. Sve ovo je njihova borba, ne samo protiv Republike Srpske nego i srpskog naroda - istakao je dr Đorđe Mikić.

Izvor: Glas Srpske

Ti­hić pro­tiv Ce­ri­ća

Od stal­nog do­pi­sni­ka SA­RA­JE­VO
Li­der Stran­ke de­mo­krat­ske ak­ci­je Su­lej­man Ti­hić de­fi­ni­tiv­no je za­ra­tio sa po­gla­va­rom Islam­ske ver­ske za­jed­ni­ce re­is-ule­mom Mu­sta­fom Ce­ri­ćem. To do­ka­zu­je či­nje­ni­ca da pred­sed­nik naj­ja­če bo­šnjač­ke par­ti­je ni­je če­sti­tao re­i­su Baj­ram, ni­ti se po­ja­vio na pri­je­mu ko­ji je u čast naj­ve­ćeg mu­sli­man­skog pra­zni­ka or­ga­ni­zo­vao Ce­rić.
Ver­ski po­gla­var bo­san­skih mu­sli­ma­na do pre go­di­nu-dve po­što­vao je ama­net ko­ji je po­vla­če­ći se iz po­li­ti­ke osta­vio po­koj­ni Ali­ja Izet­be­go­vić da Ti­hić bu­de nje­gov na­sled­nik na če­lu Bo­šnja­ka. Za­to je Ce­rić pre če­ti­ri go­di­ne od svo­jih ima­ma tra­žio da u dža­mi­ja­ma zah­te­va­ju od ver­ni­ka da gla­sa­ju za Ti­hi­ća. Me­đu­tim, po­sle smr­ti oca svih Bo­šnja­ka, efen­di­ja Ce­rić je de­mon­stri­rao svo­je po­li­tič­ke am­bi­ci­je.
Pro­le­tos je sve kul­mi­ni­ra­lo Ce­ri­će­vim po­zi­vom Ha­ri­su Si­laj­dži­ću da na­pra­vi uni­tar­nu Bo­snu ka­ko bi ga mu­sli­ma­ni pam­ti­li kao Izet­be­go­vi­ća i Meh­me­da el Fa­ti­ha. Ti­me se ver­ski vo­đa sta­vio na stra­nu Ti­hi­će­vog naj­lju­ćeg pro­tiv­ni­ka ko­ji će ga po­tom po­be­di­ti na ne­dav­nim iz­bo­ri­ma za Pred­sed­ni­štvo BiH.
Ti­hić je po­stao sve­stan da je nje­go­vom po­ra­zu ku­mo­va­lo i me­ša­nje u po­li­ti­ku re­i­sa Ce­ri­ća. Za­to je baj­ram­sku če­stit­ku upu­tio "sa­mo" ver­ni­ci­ma mu­sli­ma­ni­ma. Ova­ko ne­što je do­če­ka­no na nož u pro­bo­šnjač­kom "Dnev­nom ava­zu" ko­ji se već ne­ko­li­ko da­na ba­vi ovim slu­ča­jem.

Izvor: Vecernje novosti

ma ne znaju sta ce,pa se medjusobno svadaju.
ovamo,u Sandzaku Ugljanin zaratio sa Zukorlicem,u Bosni Tihic sa Cericem...jadni mi ko nam vodi narod