Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 14:49:12
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Napomena: Procitajte pravilnik foruma! Piraterija je zabranjena i muzicke zelje se ne ispunjavaju!

Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Juzni Vetar...  (Pročitano 4942 puta)
28. Maj 2015, 23:59:31
Superstar foruma


Americki patriota

Zodijak Pisces
Pol Muškarac
Poruke 75692
Zastava
Browser
Safari 600.5.17
mob
I-mate 30 Pro
Juzni Vetar






Dragana Mirković
Hanka Paldum
Indira Radić
Kemal Malovčić
Ljubiša Stojanović Louis
Marta Savić
Mile Kitić
Šaban Bajramović
Šemsa Suljaković
Šerif Konjević
Sinan Sakić






« Poslednja izmena: 29. Maj 2015, 00:04:48 od inicio »
IP sačuvana
social share
ni bog ne prasta sve...

celavi oces cokoladicu...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma


Americki patriota

Zodijak Pisces
Pol Muškarac
Poruke 75692
Zastava
OS
Mac OS X v: 10.10.3
Browser
Safari 600.5.17
mob
I-mate 30 Pro
Ansambl “Južni vetar“ je osnovan u Beogradu, a preteča je bio orkestar Aleksandra Ace Stepića , gde su se 1978. godine okupili mnogi muzičari budućeg benda, medju kojima su najznačajniji:
- Miodrag Mladen Ilić - osnivač, basista, kompozitor, tekstopisac, aranžer, muzički producent, prateći vokal i šef ansambla .
- Sava Bojić - suosnivač, solo i ritam gitarista, aranžer, muzički producent i prateći vokal.
Prvo ime “JV“-a je studijski orkestar „Košutnjak „, koji je nastao koncem 1979 godine, a par meseci kasnije, početkom 1980.godine, je preimenovan u - JUŽNI VETAR.
Kroz „JV“ je prošlo mnogo muzičara medju kojima su:
Dragan Stojković-Bosanac, Božidar Boki Milošević, Gavrilo Gasa Nikolovski, Moma Jovanović, Slobodan Boda Nikolić, Miodrag Beljaković, Slobodan Vukasinović, Lazar Panajotović, Dragoljub Kitić, Laza Ristovski, Raša Djelmaš, Dobrica Vasić, Dragan Adamović Kajga, Sejko Pašovski, Ivan Radovanović, Miroljub Arandjelović Kemiš …, a najznačajniji muzičari, koji su dali najveći „pečat“ (uz lića i Bojića) su:
- Perica Zdravković - harmonikaš, klavijaturista, aranžer, prateći vokal i kompozitor
- Josip Boček - legendarni rock gitarista, a u „JV“ još i aranžer i prateći vokal
- Branislav Bane Vasić - jedan od naših najvećih virtuoza na harmonici, a u „JV“-u još i aranžer, klavijaturista i prateći vokal.
Najznačajnija pevačka imena koja su činila okosnicu JV-a su:
Sinan Sakić, Šemsa Suljaković, Mile Kitić, Kemal Malovčić i Dragana Mirković, kao i na desetine drugih poznatih pevača sa kojima je radjen po koji album, a svakako su najznačajnije saradnje sa Šerifom Konjevićem, Hankom Paldum, Gordanom Stoičević, Jašarom Ahmedovskim i Ivanom Kukoljem Kukijem ...
Karakteristika zlatnog doba “JV“-a je specifičan rock and roll sound protkan „mirisom“ Balkana. Takav, nadasve originalan stil nije odgovarao tadašnjim urednicima vodećih medija, koji su pored sve raznovrsnosti aranžmana uglavnom obraćali pažnju na orijent i gnušali ga se, ali je, i pored toga, „JV“ bio opšteprihvaćen od publike, koja ga je dovela na estradni tron zahvaljujući radio stanicama i predivnim arijama koje i danas važe za velike hitove.
Najveći uspesi su zabeleženi u periodu od 1982.-1991. godine kada je stvorena čuvena pevačka petorka i kada su mahom svirali Miodrag Mladen Ilić ,Sava Bojić i Perica Zdravković. U to vreme su zabeleženi rekordni tiraži, kao i velika turneja 1986 .godine,kad je „JV“ obišao mnogo gradova ,ali i manjih mesta ex-Yuge, a u mnogima je bilo više posetilaca nego što su ta mesta imala stanovnika.Na toj turneji su bili pojačani sa poznatim rok bubnjarom Vladimirom Furdujem Furdom i, tadamladim, klavijaturistom Zvonkom Demirovićem.
Po mnogim pokazateljima Miodrag Mladen Ilić, alias Mile Bas kompozitor većine pesama, je najtiražniji kompozitor svih vremena i teško da će ga iko nadmašiti,jer su samo albumi čuvene petorke prodavani u milionskim tiražima u jednoj godini,a koliki je ukupan tiraž od početka rada ne može se ni naslutiti.
Nakon raspada pevačko – muzičarske osmorke 1991. godine, „JV“ nastavlja sa radom sa novim muzičarima i pevačima, s početka odolevajući napadima „turbo folka“, ali s početkom novog veka „JV“ doživljava totalnu kompjeterizaciju i gubi onu dušu koju je do tada nosio u svojim aranžmanima ,što ne umanjuje vrednost minulog rada ove grupe ,koja je izvela pravu muzičku i produkcijsku revoluciju sredinom osamdesetih,koliko god se to nekom ne svidjalo.
Sem umetničkog rada Miodrag Mladen Ilić je od brenda „Južni vetar“ napravio i preduzeće,pa je s krajem osamdesetih osnovao TRZ „Južni vetar“,pod čijim okriljem (u saradnji sa „Diskos“-om),sem albuma „JV“-a, izlazi i par albuma koji nisu imali direktne veze sa „JV“ -om kao orkestrom,a to su albumi Nikole Grbića,Miroljuba Brzakovića Brzog,grupe „Jack Daniels“…
1993. godine prerasta u „Juvekomerc“,firmu koja je obuhvatala kompletnu medijsku produkciju,kao i diskografsku delatnost sa kojom se uspešno bavio devedesetih godina,a usled piraterije i katastrofalnih diskografskih (ne)uslova gasi „Juvekomerc“ i osniva firmu „Studio MMI“, koja se mahom bavi medijskim aktivnostina vezanim za internet,a sve manje osnovnom delatnošću studija snimanjem albuma.
Još mnogo biografskih informacija o „JV“ možete pročitati u zasebnim biografijama najznačajnijih instrumentalista i vokalnih solista .
Zahvaljujem se Savi Bojiću ,Miodragu M. Iliću , Sinanu Sakiću,Branislavu Banetu Vasiću, Aci Stepiću ,Draganu Stojkoviću Bosancu, Miletu Kitiću na druženju , dobroj volji i gostoprimstvu ,jer bez njih ne bi postajao ovaj blog.

O instrumentalistima:
- Miodrag Mladen Ilić (MILE BASS)
Miodrag Mladen Ilić je rodjen u Leskovcu. U drugom razredu srednje škole majka i otac mu (na kredit) kupuju prvu gitaru i tako ulazi u čarobni svet muzike. Prve akorde na gitari naučio je svirajući pesme tada svetskog,muzičkog čuda zvanog „The Beatles“ ,a idol mu je ,naravno, bio budući kolega po instrumentu ,čuveni Paul Mccartney.Mladi Mile je „upijajao“ svaki ton sa tada jedinog izvora moderne svetske muzike – radio Luksemburga, a ubrzo ,sa školskim bendom ,a kasnije sa bendom „Drugovi“, počinje da svira na igrankama,naravno,pop i rock muziku tog vremena. Sticajem okolnosti bilo je potrebno da neko u grupi svira bas, pa je to pripalo njemu, što ga je na samom startu bavljenja muzikom i opredelilo za taj instrument.Sa njima snima i svoje prve snimke koji su snimljeni za Radio Beograd.
Prva bas gitara bila je ručni rad, kao i prvo pojačalo. Brzo je stekao ugled dobrog bas gitariste, kao i nadimak – Mile Bas. Jako mlad je osetio gorčinu prve ljubavi, kao i surovost borbe za opstanak,pa se ubrzo opredelio za rad u narodnoj muzici.Prva „tezga“ bila je u hotelu „Park“ u Nišu ,a kasnije se ustalio svirajući u orkestru „Raspevani kanarinci“,a krajem šezdesetih je snimio svoju prvu „narodnjacku“ pesmu – Maca Gligorijević – „Hej Omere“,uz orkestar Lime Simonovića.Priznaje da mu je bilo teško „prešaltati“ se na „narodnjake“,pošto ih je bukvalno mrzeo u to vreme,medjutim ,težak život ga je nagnao da se oproba i na tom polju,a ubrzo je shvatio da i u „narodnjacima“ ima kvaliteta i naučio je da postoji samo dobra i loša muzika ,ma kojeg žanra bila.Od samog početka bavljenja muzikom, iskazivao je svoj raskošni talenat za stvaranje. Dok se bavio rok muzikom, većinu repertoara činile su njegove pesme, a pre nego što je došao u Beograd (1977. god.), svirao je sedam godina po kafanama širom bivše SFRJ.
Raskošni talenat,želja za uspehom (u to vreme više želja za preživljavanjem) ,nagnali su Mileta da se dokazuje,pa ,nedugo zatim,dolazi u Beograd i postaje clan ,tada prestižnog, orkestra Aleksandra Ace Stepića, gde je proveo četiri i po godine i gde je svirao sa budućim clanovima njegovog studijskog ansambla „Košutnjak“ (kasnije nazvanim „Južni vetar“),medju kojima je bio i suosnivač Sava Bojić ,takodje „sveža krv“ orkestra Aleksandra Ace Stepića.
Paralelno sa tim, počinje da gradi karijeru studijskog muzicara i nastavlja sa objavljivanjem svojih pesama uz orkestar Aleksandra Ace Stepića,ali ovog puta mnoge od njih postaju hitovi kao što su: Dušan Kostić -“Ne idi od mene“ (melodija izvorna,a tekst MMI),“Hoću ,babo,da se ženim ja“,kao i pesma „Kude si pošla,Cveto“,u izvodjenju Dušana Kostica i Merime Kurtiš -Njegomir,koja je pobrala sve komplimente muzickih urednika i dan danas je rado puštana na talasima radio Beograda,a uvrštena je i u program mnogih KUD-ova.
Osokoljen uspehom 1979. godine,zajedno sa Savom Bojićem, osniva studijski ansambl „Košutnjak“ i sa tim imenom potpisuju tri singla.
Učinilo im se da je ime isuviše klasično,pa su sredinom 1980. godine ansambl nazvali veoma originalno i u skladu sa muzikom koju su gajili – JUŽNI VETAR!
Pošto je Mile bio ambiciozan umetnik,prvi singl je bio njegov,ali pevački ,pod nazivom „Ne idi,ago“ , i tad se prvi put na ploči pojavljuje ime „Južni vetar“ ,ali nezadovoljan učinkom odustaje od pevačke karijere i ostaje kompozitor,tekstopisac,basista,aranžer,ali svoje vokalne kvalitete obilato koristi kroz pevanje pratećih vokala ,gde je parirao mnogim vrsnim pevačima tog vremana,a kasnije (zajedno sa vokalima Save Bojića i Perice Zdravkovića ) pravi specifičan grupni vokalni stil koji je bio jedan od zaštitnih znakova „JV“-a.
I pored želje za osamostaljivanjem,Mile ostaje i dalje kao studijski muzičar orkestra Aleksandra Ace Stepića,ali već sredinom 1981. godine odlučuje da se posveti isključivo „Južnom vetru“ i nije pogrešio.
U to vreme su se clanovi ,manje -više ,smenjivali,ali su okosnicu i dalje cinili clanovi orkestra Ace Stepića – Sava Bojić-gitare,Slobodan Boda Nikolić-klavijature,Miodrag Beljakovic-udaraljke,Božidar Boki Miloševic-klarinet,a harmonike je uglavnom svirao Dragan Stojković Bosanac,a na kratko,1980. godine,na par singlova i Miletov bliski rodjak Perica Zdravković (kao druga harmonika),a medju gostima ansambla se pojavio i roker Raša Djelmaš (Zdravko Djuranović – „Ne sakrivaj pogled…“).
Sem već standardne saradnje sa Dušanom Kosticem,Merimom Kurtiš-Njegomir,Draganom Šaulicem,u to vreme se ostvaruje i saradnja sa narodnjackim šansonjerom Tomom Zdravkovićem,medjutim,želja Mileta Basa i ekipe je bila da naprave neki novi,originalni muzički izraz koga će doneti uz pomoć novih pevačkih nada. U želji da promovišu ,pre svega,ime „JV“,1981.snimaju koktel izdanje ansambla „JV“ na kom su se obrela 4 vrhunska umetnika:Dušan Kostic,Rale Cajic,Goca Stoicevic i Ljubiša Stojanovic-Louis. Te godine JV na kratko napušta Sava Bojić,koji je poceo da svira sa koncertnim orkestrom „Zlatne strune“
Pošto koktel i tadašnja izdanja nisu imali veći uspeh,potraga za pevacima je nastavljena i ,koncem te godine,na preporuku ljudi iz Diskosa u „JV“ dolazi buduća najveća zvezda te ekipe, i jedna od najvećih na Balkanu -Sinan Sakić. Pesme koje su bili pripremljene za tada veliku pevačku nadu Dragana Šaulića,otpevao je Sinan i tu se desio pravi estradni bum,kojem se nisu nadali ni sami tvorci. Početni tiraž albuma je bio stidljivih 2000 komada,ali posle 7 meseci tavorenja doživljava veliki uspeh i više puta ga doštampavaju,a pesma „Miko,druže moj“ je postala veliki hit. Ubrzo,na sličan nacin dolazi i Šemsa Suljaković i u „JV“ nastaje optimistička i pokretačka atmosfera.U to vreme dolazi do prvih nesuglasica,pa usled borbe za „prestolom“ ansambl napušta,takodje ambiciozni i kasnije veoma uspešni harmonikaš,aranžer, producent i kompozitor -Dragan Stojkovic-Bosanac,a na njegovo mesto dolazi ranije oprobani -Perica Zdravković,a ansambl snima (1982.) i svoj prvi (i jedini) instrumentalni album u sastavu:Miodrag M.Ilic,Sava Bojić,Perica Zdravković,Lazar Panajotovic (druga harmonika) ,Momčilo Moša Jovanović (bubnjevi) ,Zoran Milenković (violine) ,Veriša (klarinet) i drugi,medjutim ,ubrzo se izdvaja cetvorka Miodrag M.Ilic,Sava Bojić,Perica Zdravković i Moša Jovanović ,a tako ostaje do kraja 1984. godine kad iz benda istupa Moša,jer se „JV“ spremao u velike pohode uzimajuci,medju prvima,ritam mašinu,po kojoj ce kasnije biti prepoznatljiv.1983. godine ,kao gost na dva albuma ,ih je pojacao i legendarni „smakovac i dugmić“ ,klavijaturista Laza Ristovski .
Početna podrška najvećih diskografskih kuća i medija nije bila dovoljna da zadovolji apetite naovonastalog benda u povoju,pa se se odlučili na radikalizaciju muzike i da sve više ubacuju primese orijentalnog zvuka uz agresivnu ritam sekciju nalik na rock sastave. Za to vreme to je bila muzicka katastrofa i mnogi muzički urednici su im „podmetali nogu“,pa je čak išlo dotle da ih tada matična kuća (PGP RTB) bojkotuje,a muzički urednici pojedinih stanica i lome ploče,pa se 1985.godine odlučuju za prelaz u slobodarski Diskos, za kog su izdavali albume od 1985. do 1993.godine.
Svirali su muziku koju su voleli i pravili rekordne tiraže sa tada vec oformeljenom pevačkom petorkom:Sinan Sakić,Šemsa Suljaković,Mile Kitić,Kemal Malovčić i Dragana Mirković,a Miodrag Ilić je iz revolta zabranio slanje ploča medijima koji nisu želeli da podrže rad JV-a.
I pored tadašnje medijske slobode,Diskos nije imao načina da se izbori sa pojedinim muzičkim urednicima i prezentuje muziku „JV“-a,pa su to mogli da učine mahom putem plaćenih reklamnih termina,a ostaje upamćeno da se „JV“ pojavljivao samo u kolažnoj emisiji „Da pitamo zajedno“,jednom godišnje ,kad je Diskos slavio godišnjice postojanja,a ostalo se sve svodilo na kratke reklame ,uplaćivane na TV Zagreb ili Sarajevo,ali su,sa druge strane,bili podržani od lokalnih radio stanica i ,naravno,brojne publike,pa je „JV“ 1986. imao i veliku turneju po ex-YU gradovima,a i manjim mestima gde se skupljalo više ljudi nego što to mesto ima stanovnika.
Usled kratkih odsustvovanja Save Bojića,bendu se priključuje i legendarni roker – Josip Boček,ali se Sava ubrzo vraća. „JV“ je manje-više u istom sastavu radio do kobne 1991. godine kad ih rat i načeti medjuljudski odnosi odvode na različite umetničke ,ali i životne strane,pa Miodrag Ilić nastavlja sa radom sa mladim ,ali već vrsnim virtuozom na harmonici Branislavom Banetom Vasićem,a Savu menja Dragan Adamovic Kajga koji nije ispunio očekivanja,pa je „JV“ nastavio kao dvojac.
Od pevača je ostao samo Mile Kitić,a naknadno se vratio i Sinan Sakić ,medjutim,već otpisani “JV“ staje na noge i počinje da pravi nove zvezde (Anica Milenković,Indira Radić,Srećko Šušić…) ,ali i da ostvaruje saradnje sa poznatim pevačima(Snežana Babić Sneki,Ivan Kukolj Kuki,Boban Zdravković…),pa ostaje upamćeno da je,posle dužeg estradnog tavorenja ,Jašar Ahmedovski snimio povratnički album „Kad sveća dogori“, koji se može svrstati u najbolje albume tog vremena,ali zbog sve većeg insistiranja Mileta Basa na kompjuterizaciji produkcije,1996. ih napušta i Mile Kitić,a posle tri snimljena albuma i Jašar,tako da stvaranje nove pevačke ekipe nije „pilo vodu“.
Teško vreme i tvrdoglavost Mileta Basa da zbog opstanka zakine na kvalitetu muzike donosi i prva nekvalitetna pevačka imena koji su imali nešto para u „slamarici“,pa su želeli da ih potroše u studiju MMI.Usred finansijske krize u zemlji ,samim tim i estradi ,kao i promenom pravila u diskografiji,sredinom devedesetih počinje ekploatacija imena “JV“ , pa su snimljeni neki dobri albumi,ali sa katastrofalno lošim vokalima i polako se naslućivalo da od stare slave neće biti ništa. Nova ekipa dobrih pevača nije mogla da se napravi,mnogi su odlazili nakon jednog ili dva albuma,hitova je bilo sve manje,a kvalitet muzike je opadao usled kompjuterizacije,pa je i sam Mile još 1995. god.prestao da svira bas gitaru,a vrsnog harmonikaša Baneta Vasića usmeravao da sve više svira nematični instrument – klavijature,što ,pored velikog Banetovog znanja na harmonici,nije bilo logično.
Na opšte zadovoljstvo fanova „JV“-a 1999. godine Sava Bojić ponovo dolazi u „JV“ ,gde ga je dočekao sad već iskusni virtuoz Bane Vasić ,i produkcija se pomerila ka nečemu što je obećavalo povratak na stare staze,ali sa značajnim inovacijama satkanih od ideja tri muzičara koja se do sad nisu sretala u toj kombinaciji i sve je „mirisalo“ da je veliki kambek moguć,ali sve je kratko trajalo,pa zajedno snimaju samo albume Acka Nezirovića „Od raja do pakla“ i Sinana Sakića „Ne ,ne daj da te ljubi“.
Radost fanova je kratko trajala,jer je Bane usled nesuglasica u vezi novonastalog stila „JV“-a napustio bend,ali je dvojac Ilić-Bojić počeo da radi uspešne albume,medjutim ubrzo sve ide nizbrdo,jer je Miodrag Ilić napravio reorganizaciju i definitivno prednost dao kompjuterizaciji aranžmana i produkcije,pa je harmoniku i klavijature zamenio kompjuter koji je ubio onu prepoznatljivu dušu koju je „JV“ imao do tada ,a to je da sa malo muzicara zvuci odlicno. Zbog toga ih 2001. godine napušta pionir i „poslednji mohikanac“ stare pevačke ekipa “JV“-a ,čovek koji je sve dao „JV“-u (i obrnuto) – Sinan Sakić .
Od poznatijih i vernih pevača ostao je samo Ivan Kukolj Kuki , koji je u medjuvremenu snimio veliki broj albuma i postao šesta „JV“ zvezda,ali ih po „krunisanju“ i on napušta 2009.godine.
Na žalost,zbog daljeg insistiranja na kompjuterizaciji i narušenih medjuljudskih odnosa ubrzo ponovo odlazi i Sava Bojić ,a od strane fanova izvornog „JV“-a dolazi do razočarenja i želje da se ta agonija prekine,jer je “JV“ dotakao dno iz kojeg se ne vidi izlaz.
U poslednje vreme Miodrag Ilić se vratio svom matičnom instrumentu – bas gitari,a uz pomoć kompjutera programira ostale instrumente,s tim što mu se povremeno pridružuju Branislav Bane Vasić i majstor orijentalne improvizacije ,klavijaturista Sejko Pašovski .
Miodrag Mladen Ilić je u „JV“-u bio (i ostao) osnivač, basista,aranžer,šef,tekstopisac i prateći vokal,vokalni i muzički producent.
I pored negativnih stvari koje „JV“ prate poslednjih desetak godina,“Južni vetar“ ,na čelu sa Miodragom M.Ilićem , je postigao sve što se moglo postići ,a ostaće zabeleženo da je Mile Bas (autor većine kompozicija) najuspešniji kompozitor moderne muzike svih vremena na Balkanskim prostorima,jer su samo albumi zlatne petorke prodavani u milionskim tiražima,a sve zajedno se može samo nagadjati,a u svakom slučaju je cifra od koje se samo može zavrteti u glavi.
Sem umetničkog rada Mile Bas je od brenda „Južni vetar“ napravio i preduzeće,pa je s krajem osamdesetih osnovao TRZ „Južni vetar“,pod čijim okriljem (u saradnji sa „Diskos“-om),sem albuma „JV“-a, izlazi i par albuma koji nisu imali direktne veze sa „JV“ -om kao orkestrom,a to su albumi Nikole Grbića,Miroljuba Brzakovića Brzog,grupe „Jack Daniels“…
Godina 1991. gasi TRZ „Južni vetar“ i osniva novu firmu nazvanu „Juvekomerc“,firmu koja je obuhvatala kompletnu medijsku produkciju,a od 1993. godine počinje sa radom i kao samostalna diskografska kuća ,sa kojom je ,odcepivši se od „Diskosa“, uspešno poslovao devedesetih godina,a usled piraterije i katastrofalnih diskografskih (ne)uslova 2011.godina gasi „Juvekomerc“ i osniva firmu „Studio MMI“, koja se mahom bavi medijskim aktivnostinma vezanim za internet,snimanje spotova,marketing i snimanje „materijala“ sa „Južnim vetrom“,a diskografiju je ostavio za bolja (možda nikad dočekana) vremena.
Deo biografije preuzet sa zvaničnog sajta Mileta Basa.

-Sava Bojić
Gitarista,aranžer,kompozitor,tekstopisac,muzički producent … Sava Bojić je rodjen i prvih 18 godina živeo u Čačku gde je napravio svoje prve ljudske i muzičke korake i gde je završio osnovnu školu i Gimnaziju ,a prva grupa u kojoj je svirao zvala se „Question Mark“ (R&R band).
Kao i svim mladim gitaristima tog vremena,uzori su mu bili mnogi inostrani rock muzičari tog doba (Jimi Hendrix i ostali).
Pošto je potekao iz legendarne čačanske rock generacije ( Radomir Mihajlović – Točak ,Bora Djordjević …) mladjani Bojić se opredelio isključivo za rock muziku,pa je prve svirke i snimke ostvario sa pionirima rocka u nas, grupama :„Tako„,„Pop mašina“….
Kao i mnogi muzičari tog doba, svirao je u mnogim renomiranim hotelima na moru ,kaleći se i spremejući se za karijeru velikog umetnika .
Krajem šezdesetih ,preselivši se u Beograd završava Filološki fakultet ,a prekretnica u životu i karijeri desila se 1977. godine,kada je zajedno sa basistom (kasnije kumom) Miodragom M.Ilićem ostvario saradnju sa tada veoma aktivnim i aktuelnim narodnim orkestrom pod upravom harmonikaša Aleksandra Ace Stepića , u kom su svirali mnogi,sad već,legendarni muzičari.Prvi zajednički studijski snimak Mileta i Save u okviru orkestra Aleksandra Ace Stepića je singl Save Radusinovica „Šesnaest ti leta beše“.Pošto je orkestar Aleksandra Ace Stepića bio aktivan ,kako studijski tako i koncertno,Sava se brzo upoznao sa čarima i tehnikom narodne muzike i ubrzo nadmašuje mnoge kolege iz folk miljea i postaje traženi studijski muzičar kako rock tako i folk muzike,pa i pored stalnog angažmana u orkestru Aleksandra Ace Stepića ,svira i na mnogim albumima na kojima je bio član studijskih orkestara Branimira Djokića,Tomice Miljića ,Dragana Kneževića itd.Zajedno sa Miodragom M.Ilićem, snimao je sa orkestrom Aleksandra Ace Stepića Miletove prve autorske hitove (Dušan Kostić „Ne idi od mene“ “Hoću,babo…“ itd ) ,pa se 1978.godina smatra kao preteča kasnije velikog estradnog buma zvanog -„Južni Vetar“.
Nakon prvih hitova ,1979 godine, Miodrag M.Ilić ,zajedno sa Savom,osniva studijski ansambl „Košutnjak“ ,pod čijim potpisom izlaze tri singla,a sredinom 1980. godine zvanično počinje sa radom ansambl pod imenom - „Južni Vetar“!
Prvog januara 1981. godine napušta orkestar Aleksandra Ace Stepića i počinje da svira sa tada veoma uspešnim koncertnim orkestrom „Zlatne strune“ s kojim je dosta nastupao po inostranstvu,pa je 1981 . godine pauzirao i u radu sa „Južnim Vetrom“,medjutim,posle kraće pauze se vraća i tada počinju snimanja sa prvim članovima buduće velike petorke - Sinanom Sakićem i Šemsom Suljaković.1982. godine „JV“, zbog pretenzija na „presto“, napušta dotadašnji harmonikaš Dragan Stojković Bosanac,koga nasledjuje bliski rodjak Miodraga Ilića - Perica Zdravković ,koji je i pre toga svirao na par singlova 1980. godine.1983.godine se kristališe i muzički četverac - Miodrag Ilić,Sava Bojić ,Perica Zdravković i Momčilo Moša Jovanović (bubnjevi),a na Savinu preporuku na kratko ih je pojačao i legendarni klavijaturista Lazar Ristovski (grupe „Smak“ , „Bijelo dugme“…),ali Moša odlazi već koncem 1984.godine,pa „JV“ u narednom periodu nastupa kao trojac (Mile,Sava i Pera) koji je stvorio najveće hitove na našoj estradi.Iako su ih svi svrstavali u „narodnjake“,oni su ponajmanje zvučali „narodnjački“,a tu se najviše isticao Sava Bojić, koji je počeo da uvodi ono što je ,do tad,bilo nezamislivo – rock’n'roll sa primesama orijenta ,tako iskoristivši svoje znanje iz mladosti dok se bavio isključivo R&R .Sa takvim stilom mnogi muzički čistunci se nisu slagali,pa je nedugo zatim „JV“ od strane vodećih muzičkih urednika državnih medija stavljen na crnu listu što se pokazalo kao idealna reklama,jer su kao narodnjački underground postigli mnogo više nego što bi da se nisu “skidali“ sa TV-a.
I pored velikog uspeha,1986. godine ,usled prvih nesuglasica i želje za studijskim radom sa ostalim muzičarima,Sava Bojić,ponovo na kratko,napušta „JV“ (album Sinana Sakića-“Pusti me da živim“) gde ga nasledjuje još jedna rock legenda - Josip Boček, koji se tih godina obreo i medju „narodnjacima“.U tom periodu Sava snima par albuma u saradnji sa Raletom Čajićem i Draganom Kneževicem (Rale i Marija Čajić – „Nije lako,druže moj“,Ljuba Aličić -“Ti ne liciš ni na jednu“…) medjutim,odmah se vraća,snima par albuma sa „JV“,ali ponovo dolazi do nesuglasica i većim delom 1987. i početkom 1988. godine ponovo pauzira (ponovo ga menja Josip Boček) ,radeći kao studijski muzičar na mnogim projektima,a najznačajniji su rad na soundtracku za seriju „Vruć vetar“,kao i saradnja sa tadašnjim žestokim anti-vetrovcem Mikijem Jevremovićem sa kojim je snimio više albuma,a najpoznatija saradnja je na par verzija Mikijevog najvećeg hita „Pijem“.
U to vreme bio je standardni gitarista studijskog orkestra Miše Mijatovića,sa kojim je snimio pregršt odlicnih albuma naših najvecih zvezda tog vremena,a gostovao je i kod ostalih,pošto je bio studijski muzičar i aranžer koga su angažovali mnogi,od šargijaša do ozbiljnih rock bendova.U tom periodu osniva,zajedno sa kolegom Zlatkom Zlajom Timotićem (koji je ranije ,na Savinu preporuku ,imao i kratku rolu u pesmi „Sabina“ u izvodjenju Sinana Sakića ) bend „Oaza“ ,sa kojim snima par albuma,a najpoznatiji je debi Džeja Ramadanovskog- „Zar ja da ti brišem suze“.
Nakon toga,vraća se u „JV“ ,a rat i nategnuti medjuljudski odnosi su učinili da se zlatna, estradna pevačko-muzička osmorka raspadne 1991.godine.
„Ranjeni“ JV nastavlja sa radom,a na mesto Perice Zdravkovića (na preporuku legendarnog tekstopsca Nikole Grbića ) dolazi mladi i extra talentovani virtuoz na harmonici – Branislav Bane Vasić,a Savu menja tadašnji gitarista Louisovog orkestra Dragan Adamović Kajga,koji nakon 2 albuma nije ispunio očekivanja ,pa je „JV“ nastavio kao dvojac.
Sava i Perica nastavljaju zajedničkim putem osnivajući grupu „Žar“ koja je odlično zvučala,pa su u startu odradili par veoma dobrih albuma medju kojima je i album, takodje „odbegle “ ,Dragane Mirković -„Kaži mi,Sunce moje“ kao albume Vesne Zmijanac- „Ako me umiriš sad“ ,Nataše Djordjević -“Kad-tad“i Radiše Uroševića -“Padaju rani snegovi„.
Medjutim,i pored odličnog starta ,umetnički putevi im se razilaze,pa Perica prelazi u „tešku“ komercijalu i kao pionir tzv “ turbo folka“ počinje da radi za „Zam“-ove pulene gde definitivno skreće sa puta utrtog u „JV“-u i odlazi u krajnost praveći mnoge „bisere“ devedesetih godina sa kojima se baš ne može ponositi (čast za par pesama koje će dakako ostati).Sava počinje da radi sopstvenu produkciju najviše radeći sa starim drugarom iz doba „JV“-a Miroljubom Brzakovićem Brzim ,sa kojim je i ranije (i u vreme saradnje sa „JV“-om) uradio par albuma,a obnovio je saradnju sa Draganom Mirković i Vesnom Zmijanac , a tu su i albumi Marte Savić-“Kad sam srela“ ,Bube Miranović -“Ko će kosu da mi raspliće“ itd.
Uporedo je nastavio sa studijskim radom,a na kratko je (na insistiranje Mileta Kitića,koji je naknadno napustio „JV“) obnovio saradnju i sa Pericom Zdravkovićem ,radeći na dva Miletova albuma „Ostaj ovde“ i „Prividjenje“,medjutim tu je više bio u svojstvu gosta,pa je produkcija ipak više vukla na stil koji je Perica Zdravković u medjuvremenu razvio.
U to vreme Mile organizuje solističke koncerte,pa ostaje zabeležen živi nastup Perice i Save na beogradskom koncertu u „Hali sportova“ ,kao i Savin na koncertu u Novom Sadu.Na opšte zadovoljstvo fanova „JV“-a 1999. godine Sava ponovo dolazi u „JV“ ,gde ga je docekao sad već iskusni virtuoz Bane Vasić,ali sve je kratko trajalo,pa zajedno snimaju album Acka Nezirovića „Od raja do pokla“ i Sinana Sakića (koji se 1994.god. vratio u „JV“) „Ne,ne daj da te ljubi „.Radost fanova je kratko trajala,jer je Bane usled nesuglasica u vezi novonastalog stila „JV“-a napustio bend,ali je dvojac Ilić-Bojić počeo da radi uspešne albume,medjutim ubrzo sve ide nizbrdo,jer Miodrag Ilić pravi reorganizaciju i definitivno prednost dao kompjuterizaciji aranžmana i produkcije,pa je (još 1995. godine) i sam prestao da svira svoj matični instrument,bas gitaru,a harmoniku i klavijature je zamenio kompjuter koji je ubio onu prepoznatljivu dušu koju je „JV“ imao do tada ,a to je da sa malo muzičara zvuči odlično.Zbog toga ih 2001. godine napušta pionir i „poslednji mohikanac“ „JV“-a ,čovek koji je sve dao „JV“-u (i obrnuto) -Sinan Sakić.Od poznatijih i vernih pevača ostaje je samo Ivan Kukolj Kuki koji je u medjuvremenu snimio veliki broj albuma i postao 6-a „JV“ zvezda,ali ih po „krunisanju“ i on napušta 2009.godine.
I u ovom periodu,uporedo sa „JV“-om,Sava je radio kao studijski muzičar,ali slabije,pa izdvajam saradnju sa Miroljubom Arandjelovićem Kemišem.
Na žalost,zbog daljeg insistiranja na kompjuterizaciji i narušenih medjuljudskih odnosa ubrzo odlazi iz „JV“-a i slabije radi,a do skoro je bio u hibernaciji što se tiče ovog stila muzike,medjutim, vratio se sa par novih pesama u stilu „JV“-a , uradjenih u saradnji sa Aleksandrom Popovićem Digitalexom.
U „JV“-u je bio solo i ritam gitarista,aranžer,muzički producent,prateći vokal,snimatelj i sutekstopisac na pesmi „Nikome te ne bih dao“ u izvodjenju Dušana Kostića i tekstopisac pesme „Hej ,rodni kraju moj“ u izvodjenju dueta Dušan Kostić-Merima Kurtiš Njegomir,a na pesmi „Nemoj o njoj,prijatelju“ u izvodjenju Šekiba Kardumovića je koautor melodije uz Miodraga M.Ilića.
Oženjen je ,živi u srećnom braku sa suprugom Jasminom sa kojom ima dva sina.

-Perica Zdravković
Perica Zdravković,blizak rodjak Miodraga M. Ilića ,rodjen u selu Donje stopanje ,pokraj Leskovca. Još u ranoj mladosti je osetio jaku želju za muziciranjem i veoma je brzo ,upornošću i voljom, savladao svoj matični instrument – harmoniku,počevši da svira stilom koji nije krasio ostale harmonikaše tog vremena,a kasnije je svoju tehniku nadgradio kod čuvenog profesora harmonike Dragana Vasovića Vasketa.Kao i mnogi muzičari kalio se u kafanama i restoranima širom bivše Jugoslavije.Na tom putu upoznao je i pevačicu Milicu sa kojom se vrlo brzo oženio ,a po dolasku u „JV“ je uključio i u ekipu pevača gde je snimila 3 albuma pre no što se oformila čuvena pavačka petorka.S početka Perica je u „JV“-u bio na „preskok“,a prvi put je zasvirao 1980. godine na singlu Tome Zdravkovića i na još par singlova gde je bio druga harmonika, prativši primarnog Dragana Stojkovića Bosanca,medjutim,usled borbe za „presto“ u „JV“- u Dragan odlazi i njegovo mesto definitivno zauzima Perica i od 1982.godine postaje stalni član grupe i u njoj konstatno ostaje do 1991. godine.

S početka je bio isključivo harmonikaš,a kasnije i aranžer,prateci vokal,a 1983.godine je počeo da svira i klavijature,koje su do tad svirali mahom Slobodan Boda Nikolić,Borislav Martić,a na kratko i proslavljeni rocker -Laza Ristovski (grupe „Smak“ , „Bijelo dugme“…)

Upamćen je kao muzičar koji je gajio sebi svojstven stil muziciranja,kojeg su hvalili čak i najveći kritičari „JV“-a (Dušan M.Jovanović,Konstantin Babić…),naročito njegovo muziciranje na harmonici.
Nakon raspada „JV“- a (1991.godine) počinje da komponuje i ,zajedno sa Savom Bojićem ,osniva grupu „Žar“ koja je odlicno zvučala,pa su u startu odradili par veoma dobrih albuma medju kojima je i album, takodje „odbegle “ ,Dragane Mirković - „Kaži mi,Sunce moje“ ,kao i albumi Vesne Zmijanac – „Ako me umiriš sad“ , Nataše Djordjević – „Hoće da me udaju“ i Radiše Uroševića -“Milena“.Medjutim,i pored odličnog starta ,umetnički putevi im se razilaze,pa Perica prelazi u „tešku“ komercijalu, i kao pionir tzv. “ turbo folka“ počinje da radi za „Zam“- ove pulene gde definitivno skreće sa puta utrtog u „JV“-u ,odlazeći u krajnost ,praveći mnoge „bisere“ devedesetih godina sa kojima se baš i ne može ponositi,pa se čak potpisivao kao autor melodija koje su nosile poreklo uglavnom iz istočnjačkih zemalja.Naravno,za vijek vijekova ostaće upamćeno i mnoštvo njegovih autorskih pesama medju kojima su :
Lepa Brena – „Ja nemam drugi dom“ , Živkica Miletić – „Pevaj i kad ti se plače“ , Dragana Mirković – „Kaži mi,sunce moje“ , Vesna Zmijanac – „Malo po malo“ , Marinko Rokvić – „Ti za ljubav nisi rodjena“,… koje će mu dakako služiti na čast i nadživeti ga.Na insistiranje Mileta Kitića, koji je naknadno napustio „JV“, obnovio je ,na kratko,saradnju sa Savom Bojićem ,radeći na dva Kitićeva albuma - „Ostaj ovde“ i „Prividjenje“,a na tren je nastavljena i na albumu Marinka Rokvića “ Sunce i zora“.U to vreme Mile organizuje solističke koncerte,pa ostaje zabeležen živi nastup Perice i Save na beogradskom koncertu u „Hali sportova“ ,kao i Savin na koncertu u Novom Sadu.
Nakon „JV“-a je saradjivao sa skoro svim najvećim zvezdama tog doba,praveći dosta komercijalnih albuma,a što se tiče muzičara u prvo vreme mu je najbliži saradnik bio ,takodje bivši „vetrovac“ - Josip Boček i vodeći studijski gitaristi tog vremena Ivica Maksimović Papričica i Tonko Živanović ,Radovan Simjanovski…kao i Miroljub Arandjelović Kemiš i pokojni Ljubiša Stojanović Louis u čijim studijima je uglavnom snimao svoje „projekte“.
Nakon raspada „JV“-a i osnivanja grupe „Žar“ Perica ,na opšte zaprepašćenje autora ovog teksta, prilikom gostovanja na radio „Studio B“ (promocija albuma Nataše Djordjević) ,izjavljuje da mu je harmonika postala teška i da će je okačiti o „klin“,a da to nije bila šala uverili smo se nedugo zatim kad se kao harmonikaš na Pericinim albumima uglavnom pojavljivao takodje proslavljeni Miroljub Arandjelović Kemiš,a ostaje žal što smo u tom periodu bili zakinuti za onaj deo harmonikaškog “potpisa“ Perice Zdravkovića ,koji nam je najviše bio pri srcu tokom boravka u „JV“-u.
U poslednje vreme je izgleda došao do snage ,pa se setio i zaboravljene harmonike koju sve više koristi,a 1993. godine učestvovao je i u soundrtacku za film „Arizona dream“ Emira Kusturice,snimajući ,kao gost kompozitora Gorana Bregovića , instrumental „Gipssy reggae“ .
U „JV“- u je bio harmonikaš,klavijaturista,aranžer,prateći vokal,a komponovao je i pesmu „Naći ću te“ ,koju je podario svojoj supruzi Milici Zdravković,a kasnije je obradio i dao Živkici Miletić.
Godine 2007. ostvaruje saradnju sa starom poznanicom iu „JV“ -a Šemsom Suljaković ,a 2008. ostvaruje ponovnu saradnju sa Draganom Mirković , iz koje je proizašla pesma simboličnog naziva „Jači nego ikad“ ,gde se okupila kompletna nekadašnja pevačka, zlatna petorka „Južnog vetra“,ali ta simbolika je bila okrnjena ,jer je sve ostvareno bez Miodraga M. Ilića i Save Bojića ,i u senci sukoba na relaciji Miodrag M . Ilić – „ostatak sveta“ ,pa poruka pesme nije imala tu „težinu“ kao nekad pesma slične tematike „Nek puknu dušmani“.
Danas radi manje ,uglavnom sa starim pevačkim saradnicima Radetom Lackovićem, Nihadom Alibegovićem, Lepom Brenom,Vesnom Zmijanac… i uživa u plodovima svog minulog rada.

-Josip Joza Boček
Gitarista,aranžer,kompozitor ,muzički producent… Josip Boček je jedan od vitezova EX-YU -rock scene,rodjen je 1950 godine,a muzičku karijeru je počeo kao gitarista u osiječkim grupama „Đavolji eliksiri“ , „Lavine“ i „Dinamiti“ (u postavi: Dado Topić , Ratko Divjak , Alberto Krasnić i Josip Boček , a koju su punim pravom zvali „Genijalci iz Osijeka“).arijeru gitariste nastavio je u beogradskoj „Korni Grupi“.
Bio je i ostao gitaristički heroj, virtuoz i eksperimentator koji se iskazivao kroz razne muzičke stilove. Sedamdsetih godina prošlog veka Josip Boček , Vedran Božić , Radomir Mihajlović Točak i Goran Bregović proslavili su električnu gitaru u okviru tada vizionarskog projekta „Kongres rock majstora“ . Njih četvorica su nastupali širom Jugoslavije svirajući iste večeri jedan za drugim. I danas se kao rock klasik svira njegov instrumental „Dinamit“ ,koji je svojevrstan bukvar za sve gitariste.
Osamdesetih je karijeru nastavio kao studijski muzičar u raznoraznim svojstvima. Ispočetka kao gitarista, zatim aranžer, producent i kompozitor. Jedno vreme je svirao sa Dadom Topićem (album „Neosedlani“) , Đorđem Balaševićem , Zdravkom Čolićem , Biljom Krstić itd. Produkciju je radio za albume grupe Leb i sol, Đorđa Balaševića itd. Komponovao je i muziku za dva filma: „Indijsko ogledalo“, Zorana Amara i za film „Zvezde ljubavi“, Milana Spasića,a učestovao je u soudntrackovima za mnoge serije kao što su:Der Indianerspiegel ,Vojnici …,a takodje je bio zapažen na legendarnom albumu navijača Partizana gde se nalaze najpoznatije pesme partizanovog juga.Sredinom osamdesetih se upustio u „djavolju rabotu“ sa „narodnjacima“ koju mu rokeri i stari saradnici nisu oprostili,pa je Djordje Balašević napisao i pesmu „Narodnjaci (…su ukrali moj bend)!“ ,zasigurno posvećenu Jozi . Medjutim,oni kojima je muzika u srcu Josipa su veličali ma gde god da se pojavljivao i ma koji žanr svirao.Na kraju krajeva,veličina jednog umetnika je u raznovrsnosti,a ne u zatucanosti,mada,kao i mnogi rokeri,verovatno ni on nije ponosan na taj period,ali mislim da vreme demantuje sve predrasude o narodnjacima iz tih zlatnih godina.
Nastavljajući da gostuje i na pop-rock albumima učestvovao je u izradi mnogih ,sad već legendarnih, „narodnjačkih“ albuma svirajući u najznačajnijim narodnjačkim studijskim orkestrima, kao što su orkestri Dragana Stojkovića-Bosanca , Miroljuba ArandjelovićaKemiša ,Miše Mijatovića , bivšeg „vetrovca“ Perice Zdravkovića …,a (po mnogima) „narodnjacima“ je dao najviše svirajući zajedno sa Miodragom M.Ilićem i Pericom Zdravkovićem , u tada revolucionarnom „Južnom vetru“.
Pored angažovanja kao studijskog muzičara u narodnoj muzici je ostavio i par svojih autorskih radova pišući za Slavka Banjca ,Dobrivoja Topalovića, kolegu gitaristu Svetu Tomića…
Neki bi rekli da je zalutao u narodnjake,ali svirajuci u „JV“-u dokazao je da se moze uklopiti u nesto što je do tad bilo nezamislivo,a on je tu samo svirao ono što najbolje zna – rock ‘n’ roll .Revolucionarni sound JV-a je odlično „legao“ Jozi ,kao i obrnuto,a kroz ovaj kratki omaž njegovom boravku u najuspešnijoj narodnjačkoj grupi to možete i čuti. U „JV“-u je radio zahvaljujuci odlascima Save Bojića . Debi u „JV“-u je imao 1986.godine,na albumu Sinana Sakića - „Pusti me da zivim“,a kasnije je svirao u drugoj polovini 1987.godine i prvoj polovini 1988.godine,na albumima:Sinana Sakića- „Čaša po čaša“; Šemse Suljaković - „Baš me briga“ i „Razbio si čašu“; Kemala Malovčića - „Oženi me,babo“; Dragane Mirković - „Ruže cvetaju samo u pesmama“ i Mileta Kitića - „Mogao sam biti car“. U „JV“-u je bio solo i ritam gitarista,aranzer ,prateci vokal i basista na par pesama.Kako god, Josip Boček je ostavio veliki muzički trag u mnogim žanrovima i nema razloga da se stidi dela svog rada ,jer na taj način bi „pljunuo“ po 15-ogodišnjem radu,a priznaćete da to nije malo.
Godine 1994. bio je učesnik rock hepeninaga „Rock and Roll zauvek“, koji se održao u hali beogradskog sajma ,gde je predstavljao reprezentaciju vrhunskih YU gitarista.Trenutno svira u grupi ,simbolično nazvanoj ,„Rok misija“ ,sa kolegama Sašom Randjelovićem-Randjom (Neverne bebe),Miodragom Batom Kostićem (YU grupa),Draganom Jovanovićem Krletom (Generacija 5) … dokazijući da stara garda još nije za bacanje,a s vremena na vreme pojavljuje se kao autor i studijski muzičar na albumima pojedinih pop izvodjača.

-Branislav Bane Vasić
Harmonikaški genije Branislav Bane Vasić rodjen je 10.jula.1969. godine u Beogradu ,a ceo život je nastanjen u beogradskom prigradskom naselju Mali mokri lug, gde je otvorio i svoj tonski studio.
Potekao je iz porodice koja je jako muzikalna,a i u familiji je imao mnogo muzičkih uzora,pa je imao na koga da povuče muzičarske gene,a najpoznatiji rodjak je Duško Petrović .
Još kao petogodišnjak počeo je da svira harmoniku, kad se i prvi put pojavio na TV zajedno sa orkestrom Radojke i Tineta Živkovića.
U sedmoj godini upisao je nižu muzicku školu „Božidar Adžija“,a medju prvim pesmama koje je mladjani Bane „skinuo“ su:
„Druže Tito, mi ti se kunemo“, kao i ceo opus „Rokera s Moravu“.
Kuriozitet u tom periodu je da ga je profesorka kao sedmogodišnjeg klinca proglasila za najnemuzikalnije dete (!!!!????),ali je takvima kasnije pokazao koliko su pogrešili.
Videvši njegov talenat za narodnu muziku profesori su ga uputili kod čuvenog profesora harmonike Dragana Vasovića Vasketa iz čije škole su potekli mnogi današnji harmonikaši od respekta.
Kao desetogodišnjak sa Vasketom je počeo brzo da napreduje i da ozbiljnije radi na tehnici sviranja po kojoj će kasnije biti prepoznatljiv.
Sa dvanaest godina se pojavio na prvim ozbiljnijim TV nastupima,a sa trinaest je svirao u KUD „Frula“ sa kojom je obišao Evropu.
Sa četrnaest godina počeo je da pobedjuje na mnogim takmičenjima harmonikaša svirajući klasičnu muziku, koja mu je dosta pomogla da u budućnosti izgradi sebi svojstven stil,mešajući klasiku,džez,folk,orijent … što je do tad bilo ravno čudu,a neki su to smatrali za svojevrsan muzički jeres.
Već sa petnaest godina počeo je da nastupa i „tezgari“,jer je svirajući u KUD „Frula“ upoznao dosta ljudi iz branše,pa je u to vreme počeo da svira u Skadarliji ,u restoranu „Dva bela goluba“,gde se „kalio“,a uporedo je upisao i gradjevinsku školu,mada je ljubav prema muzici pobedila,a škola je stavljena u drugi plan,pa je na kraju ipak završio drvnopreradjivačku,više radi reda,nego iz želje.
Nešto kasnije počinje da svira u restoranu „Crvena zvezda “ ,gde upoznaje pevača Čedu Markovića, koji je obuzdao njegovu beskrajnu ,mladaločku,dokazivačku energiju i usmerio ga u neke mirnije muzičke „vode“ .Tezgarenje“ je krenulo kako je samo mogao poželeti,a tu se upoznao i sa prvim tonovima „Južnog vetra“,mada ga taj stil tada nije nešto opčinio,pa se sve svodilo na profesionalno odradjivanje „tezgi“,a manje na gajenje emocija prema toj muzici.Sa sedamnaest godina,posredstvom harmonikaša Gorana Mitića (nekadašnjeg člana njegove omiljene grupe „Rokeri s Moravu“ ) ,postaje član renomiranog orkestra „Singidunum“ ,sa kojima svira prve veće koncerte diljem bivše SFRJ,prateći mnoge velike zvezde tog vremena,a sa njima ulazi i u produkciju „Estrada Kikinda“ (kasnije nazvana „ZAM“) ,pokojnog menadžera Rake Djokića,gde svira na Evropskoj i Američkoj turneji njihovih ekskluzivaca na kojoj je tada „žarila i palila“ velika zvezda „Južnog vetra“ - Dragana Mirković.
Sa osamnaest godina ,preko gitariste orkestra „Singidunum“ Obrada Živkovića Baje, počinje sa studijskim radom,a ubrzo snima svoje prvo komercijalnije izdanje gostujući u studijskom orkestru basiste ,kompozitora,aranžera … Bore Runića gde je odsvirao harmonike na albumu bivšeg „vetrovca“ ,pokojnog Dušana Kostića - „Ti si bila moja prva ljubav“.
Pošto je već tada počela kriza u državi,pa samim tim i u estradnom svetu,tokom vojske Bane je razmišljao o odlasku u Kanadu i ostavljanju muzike,jer mu se činilo da neće moći da živi od muzike.
U to vreme,prateći Draganu Mirković, upoznaje i legendarnu „vetrovsku“ trojku,ali se tad sve svodilo na prijatne,kolegijalne pozdrave.Nakon izlaska iz vojske, prolazeći kolima pored ulice Indire Gandi 2 zastao je i pomislio da ne bi ni razmišljao o Kanadi kad bi zasvirao u jednom takvom bendu,ne znajući da je tad došlo do raspada „JV“-a i da ti snovi nisu baš toliko daleko od jave.
Medjutim,na Banetovo iznenadjenje,nakon dva dana ga poziva ,proslavljeni tekstopisac „JV“-a, Nikola Grbić i nudi mu saradnju sa Miodragom M.Ilićem.
Iako nije bio slušalac tog muzičkog pravca,za Baneta je to bila čast,a na prvom sastanku sa Miodragom M.Ilićem je morao da prizna da nije mnogo upoznat sa opusom „Južnog vetra“,jer je tu muziku svirao isključivo profesionalno,a privatno je slušao džez,klasiku itd.Medjutim,to nepoznavanje „JV-a je bilo dobro ,jer je Mile Bas sa Banetom mogao da pravi novi zvuk delimično naslonjen na onaj iz zlatnog doba.
Mile daje Banetu šansu, uz dogovor da ako saradnja bude urodila plodom on ostaje ,a ako ne – razilaze se.
Tako je i bilo,pa je Bane zasvirao na svom prvom albumu u „JV“-u ,a to je bio album Kemala Malovčića„Ti si moj 13 broj“ gde mu je ,uz Mileta ,društvo pravio takodje novi član ,gitarista Dragan Adamović Kajga,koji je nakon dva albuma ispao iz ekipe i „JV“ nastupa kao dvojac – Ilić-Vasić.
Da teza o uspešnosti mladosti i iskustva mora da urodi plodom pokazao je i sam „JV“ tih godina,jer je Mile uspeo da ukroti jednog mladog virtuoza,željnog dokazivanja i usmeri ga u pravcu koji je bio totalno drugačiji od onog što je mladi Bane do tad svirao,čak drugačiji i u odnosu kako je Mile Bas nekad radio,pa se ta energija mogla čuti i na albumima s početka saradnje,a hitovi koji su se ,i pored krize i rata, nizali su dokaz da je i publika prihvatila i novi stil.
Uporedo sa radom u „JV“-u Bane počinje da radi i autorske albume (Bajram Saitović Baki,Ljiljana Antonijević Badžana, Duško Petrović …) koje je na početku snimao u studiju „MMI“ ,a kasnije i u drugim studijima,ali nastavlja da svira i „tezge“ (najviše sa svojom tadašnjom devojkom Suzanom Jovanović ),a ostvaruje saradnju i sa orkestrom Bokija Miloševića gde se dugo zadržao,svirajući sa mnogim majstorima:Nešom Bekovićem,Enesom Mavrićem ,Mišom Tričkovićem Tričkom i drugima.
Sem autorskog rada,gostuje kao harmonikaš na albumima mnogih autora,a najduže je radio sa klavijaturistom i aranžerom Mićom Nikolićem ,sa kojim je uradio mnoštvo albuma najpoznatijim zvezdama naše „narodnjačke“ estrade.
Uspešna saradnja sa „JV“-om traje do konca 1999. godine. kad se u „JV“ vraća Sava Bojić ,ali zbog Banetovog odlaska snimaju zajednički samo dva albuma koja su zazvučala malo i na stari „JV“,ali su imali i dosta inovativnog.To su albumi Acka Nezirovića „Od raja do pakla“ i Sinana Sakića „Ne,ne daj da te ljubi…“
Razlog odlaska je bilo neslaganje sa Miletom u vezi tadašnjeg stila „JV“-a ,koji se oslanjao više na klavijaturu i kompjuterizaciju,a manje na harmoniku i „žive“ instrumente,pa je i sam Mile 1995. godine prestao da svira svoj matični instrument ,a povrh svega taj stil sviranja je sve više bio rabljen,naročito od strane „Zam“ – ovih,kasnije „Grand“- ovih pulena,pa je bio sve manje komercijalan,a Bane je insistirao na radikalnijim promenama koje Mile nije želeo da prihvati.
Na harmonici su Banetova virtuoznost i emocija najviše dolazili do izražaja,pa je insistiranje na klavijaturi bilo pomalo i sputavanje raskošnog Banetovog talenta,a i samog „JV“-a, koji je bio poznat po tome što je sa malo muzičara zvučao odlično,a i sam stil tadašnjeg “JV“ -a je postajao sve više demode i sve manje „vetrovski“,pa je razlaz bio neizbežan,jer je Mile poznat kao čovek od stava,pa makar i na svoju štetu.
I pored toga razilaze se mirno i ostaju u odličnim odnosima,pa se u poslednje vreme saradnja delimično nastavlja,jer Bane s vremena na vreme gostuje na pojedinim pesmama.
Pred kraj saradnje sa „JV“ -om Bane ostvaruje plodne saradnje sa Mitrom Mirićem i Mahirom Burekovićem ,a nakon „JV“-a nastavlja sa solo projektima ,ali ovog puta, uz Mitra i Mahira, započinje saradnje sa ostalim poznatim izvodjačima:
Lepom Lukić , Jašarom Ahmedovskim , Zlatom Petrović , Ljubom Aličićem , Šekijem Turkovićem , Amelom Zuković ,Nihadom Kantićem i drugima.
U doba povratka Save Bojića u „JV“ ,sa Savom radi svoje produkcijske albume Mahiru Burekoviću ,kao i bivšim „vetrovcima“ Jašaru Ahmedovskom i Lepi Lukić .
Danas radi u svom studiju,ali gostuje i kao muzičar na projektima drugih autora,a snimao je i muzičke podloge za reklame poznatog brenda „Knjaz Miloš“,kao i soundtrack za seriju „Vratiće se rode„…
Poslednjih par godina radi mahom kao autor pesama za pevače Grand produkcije,a saradnje vredne pomena su pesme Svetlane Tanasić ,pokojnog Ljubiše Stojanovića Louisa,Biljane Sečivanović,Ilde Šaulić…,kao i pesma „Med i slatko groždje“ u interpretaciji Nikole Rokvića na kojoj je maestralno odsvirao harmonike ,kako samo on to može,pa je ,iako nije kompozitor tog dela ,dao značajan doprinos da postane mega hit,po autoru ovog teksta,za sva vremena.
Umetnički put Branislava Baneta Vasića je zasigurno posut cvećem ,jer se trudio, i dalje se trudi ,da u moderne aranžmane umetne mnogo toga što je naučio od starih učitelja Vasketa i Mileta Basa ,pa njegova dela ponajmanje „robuju“ hiperprodukciji.
Možda je izabrao teži put,ali zasigurno nema čega da se stidi ,za razliku od mnogih autora njegove generacije,pa i nekih starijih.
Dobar domaćin, čovek u pravom smislu te reči,srećno je oženjen izabranicom njegovog srca Violetom, koju je upoznao radeći u „JV“-u.
Kao umetnik,pre svega harmonikaš, Bane Vasić je postao i ostaće sinonim za kvalitetnu i virtuoznu svirku prepunu emocija ,bez obzira da li je u pitanju najobičnija „tezga“ ili najveći koncert,a priznaćete da je takvih umetnika danas malo.

-Ostali instrumentalisti:
Uglavnom se misli da je ansambl „Južni vetar“ činilo par muzičara ( Miodrag Mladen Ilić , Sava Bojić , Perica Zdravković , Josip Boček , Branislav Bane Vasić ) ,ali je s početka kroz „JV“ prošlo mnogo odličnih i uspešnih majstora na svojim instrumentima.
IP sačuvana
social share
ni bog ne prasta sve...

celavi oces cokoladicu...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma


Americki patriota

Zodijak Pisces
Pol Muškarac
Poruke 75692
Zastava
OS
Mac OS X v: 10.10.3
Browser
Safari 600.5.17
mob
I-mate 30 Pro
Prvih godina ( orkestar „Košutnjak“ i prvih godina „JV“-a ) svirali su uglavnom muzičari koji su bili u orkestru Aleksandra Ace Stepića ,ali i mnogi koji su se tek probijali na estradu.
Od 1979. – 1983. godine najviše su svirali:
Dragan Stojković-Bosanac – harmonike (1979-1982)
Božidar Boki Milošević - klarinet
Momčilo Moša Jovanović – bubnjevi
Slobodan Boda Nikolić – klavijature
Miodrag Beljaković - bubnjevi
Slobodan Vukasinovic -gitare
Lazar Panajotović – harmonika
Dobrica Vasić – violine
Dragoljub Kitić – gitare
Zoran Milenković – violine
Veriša Miloradović – klarinet
Aleksandar Krnjevac -harmonika
Borislav Martić – strings (klavijature koje oponašaju violinski orkestar)
Momčilo Savić – gitara
Gavrilo Gasa Nikolovski – ritam gitara
Mitke -trube
Na blic su svirali i proslavljeni rokeri Laza Ristovski
(klavijature na albumima Sinana Sakića „Što me pitaš…“ i Gordane Stojićević – 1983. godine)
i Raša Djelmaš
(udaraljke u pesmi „Ne sakrivaj pogled…“ u izvodjenju Zdravka Djuranovića – 1980 .godine)
… kao i tada anonimni klavijaturista Zlatko Zlaja Timotić koji je odsvirao jedan deo u strofama pesme „Sabina“ u izvodjenju Sinana Sakića .
1983.godine „JV“ postaje muzički četverac (Ilić-Bojić-Zdravković-Jovanović),ali već koncem 1984. godine usled nabavke ritam mašine „JV“ ostaje bez Momčila Moše Jovanovića i tako nastaje čuvena trojka Ilić-Bojić-Zdravković.
Nakon toga dolazilo je do par odlazaka Save Bojića koga je ,na kratko,menjao proslavljeni „kornijevac“ i jedan od naših najboljih rock gitarista - Josip Boček ,ali standardana trojka ostaje do konačnog raspada 1991. godine.
Na turneji 1986. godine,pored njih trojice,svirali su i klavijaturista (danas poznati inerpretator moderne romske pesme) Zvonko Demirović…
… kao i ,još jedan „kornijevac“, proslavlljeni rock bubnjar Vladimir Furduj Furda,ali se ta saradnja nije nastavljala na albumima.
Nakon raspada instrumentalne trojke Miodrag Mladen Ilić ostaje sam,ali se brzo snalazi i na preporuku Nikole Grbića dobija jednog od najboljih harmonikaša svih vremena – Branislava Baneta Vasića ,a na preporuku Ljubiše Stojanovića Louisa njegovog gitaristu iz benda- Dragana Adamovića Kajgu.Nakon dva albuma ( Kemal Malovčić - „Ti si moj 13 broj“ i Mile Kitić - „Gledaj me u oči“) Kajga nije ostavio utisak na Mileta Basa i “JV“ nastavlja kao dvojac.
U periodu od 1991-1999. godine tako funkcionišu do povratka Save Bojića ,ali nakon dva albuma napušta ih Branislav Bane Vasić ,s tim što u medjuvremenu Miodrag Mladen Ilić prestaje da svira bas koji se kasnije programirao i tad je počelo sve da se menja na gore,jer je kompjuterizacija uzela svoj danak,što se najbolje čuje po produkciji poslednjih desetak godina.
U periodu od 2000-2009. godine u “JV“-u mahom sviraju Miodrag Mladen Ilić i Sava Bojić ,a na blic se priključuju harmonikaš i klavijaturista Ivan Radovanović,koji je svirao klavijature na albumu Sandre Kačavende -“Izvadi prst iz usta“ ,proslavljeni virtuoz na harmonici Miroljub Arandjelović Kemiš,koji je svirao harmoniku na pesmi „Čuvaj se i pazi na sebe“ ,u izvodjenju Zorice Brunclik ,kao i klavijaturista,majstor orijentalne improvizacije – Sejko Pašovski…U poslednje vreme Miodrag Mladen Ilić se vratio svom matičnom instrumentu,ali je ostao bez Save Bojića i gitare,pa nastavlja sam,s tim što se kao povremeni članovi pojavljuju stari vetrovac Branislav Bane Vasić i Sejko Pašovski.

-Tekstopisci:
Sem reprezentacije odličnih instrumentalista i pevača „JV“ je imao mnogo tekstopisaca koji su važili za sam estradni vrh.
Na ovoj stranici ću se baviti ljudima „iz senke“ koji su značajno doprineli kvalitetu i sveukopnom pozitivnom utisku dela „JV“-a.
Medju prvim tekstopiscima pojavljuje se otac „JV“-a Miodrag M. Ilić koji se od početka nametnuo kao kompletan autor,ali zbog nemogućnosti da se preda i tom delu umetnosti čim je počela pomama za „JV“-om delimično se povukao ,ali s vremena na vreme se vraćao i tom segmentu rada i to veoma uspešno.Pored njega,u tom periodu stidljivo je radio i Sava Bojić (2 pesme) ,ali ubrzo ,1981. godine,se pojavljuje prvi tekstopisac sa kojim snimaju veći broj pesama,a to je poznati i priznati tekstopisac tog vremena Miodrag Ž. Ilić i ta saradnja traje do 1985. godine.
Uz Miodraga Ž. Ilića 1981 i 1982. godine se pojavljuju nove snage pisane reči: Gojko Djević,Stevica Spasić ,Milenko Jakšić , koji su bili skoro standarni na albumima „JV“-a i okosnica tima tekstopisaca,a po koji tekst su pisali Ljubomir Petrović, Radomir Vasiljević,Jezdimir Milutinović.
1983. godine pridružuju im se Vesna Petković i Dragan Ćosić (najduže saradjivao sa „JV“,čak 27.godina) koji su dali puno lepih tekstova u narednom periodu,a uz njih su došli i Bosa Gajić,M.Mihailović,Zdravko Djuranović (1980.godine snimio singl kao pevač).
1984. godine „JV“ je bio bogatiji za tekstopisca koji je zasigurno bio medju najboljima ,a to dokazuju i mnogi kasniji hitovi ,a to je - Nikola Grbić Grba ,a te godine prve tekstove za „JV“ su napisali i Šekib Kalaba , Bogdan Kostadinović ,Indira Čolić .
Godina koja je donela najviše izdanja (1985.) , donela nam je u „JV“ Zorana Živanovića i G.Ljubisavljevića,a 1986. godine u „JV“ tabor tekstopisaca dolazi čuvena Mila Janković .
Tih godina,zajedno sa formiranjem muzičko-vokalne osmorke kristalisala se i ekipa tekstopisaca koju se činili uglavnom: Miodrag M. Ilić , Nikola Grbić Grba , Stevica Spasić ,Milenko Jakšić , Vesna Petković , Mila Janković , Bogdan Kostadinović ,Dragan Ćosić … a kojoj se 1987. godine pridružuju Suada Demirović ,Demir Jetula , Ljubinka Vasić,Mladen Bokan i tekstopisac koji je podario „JV“-u najviše svojih dela - Miodrag Mija Radomirović ,koji se ,uz Dragana Ćosića ,najviše zadržao,čak 24 godine.
Narednih godina ekipa uglavnom ostaje ista s tim što s vremena na vreme sa po kojim tekstom dolaze A.Grišević,M.Marković,Sloba Jovanović,M.Stanojević,Zorica Djudjić,Hilmo Mujić,Mirjana Marjanović,a u većem broju Tešo Mrkonjić .
Nakon raspada osmorke tim „JV“ tekstopisaca mahom ostaje isti u prvoj polovini devedesetih ,s tim što definitivni primat ima Miodrag Mija Radomirović ,koji je u tom periodu bio autor skoro polovine tekstova ,a ostatak čine mahom stari saradnici Tešo Mrkonjić , Nikola Grbić Grba , Milenko Jakšić , Bogdan Kostadinović , Dragan Ćosić , Suada Demirović , Demir Jetula ,…,a dolaze i novi značajniji autori ,koji su deo i današnje ekipe,kao što su:Mirsad Mulić i Danka Stevanović ,kao i nekolicina koji su napisali po koji tekst:Saša Nebrigić,Milan Bjekić,Slobodan Aleksovski,Žika Rajković,Aleksandar Lazović,Ksenija Jurić,Tanja Šavelić,Milena Gološ,Murat Pištov…
U drugoj polovini devedesetih mahom za „JV“ pišu: Miodrag Mija Radomirović , Mirsad Mulić , Danka Stevanović ,Tešo Mrkonjić , Suada Demirović , Dragan Ćosić , Demir Jetula ,a sa po kojom pesmom pojavljuju se Nikola Grbić Grba ,Stevica Spasić , Bogdan Kostadinović ,Vesna Zarić,Milan Bijekić,Saša Nebrigić,Ksenija Jurić ,Milorad Cvetković,Aleksandar Ristić , Avdo Huseinović,Šekib Kalaba,Željko Vujasinović,Kenan Skejić,Nedžad Hasanović,Radiša Takovac,Dejan Tasković…
Prve decenije novog milenijuma,pa do danas ekipa se nije značajno promenila ,pa su je uglavnom činili: Miodrag Mija Radomirović , Mirsad Mulić ,Danka Stevanović , Tešo Mrkonjić , Dragan Ćosić , Jovica Nedeljković, Milan Bijekić ,Ružica Prica,Slavoljub Djukić ,ali je u ovom periodu bilo mnogo tekstopisaca koji su imali po koji tekst,a to su:Demir Jetula ,Mila Janković , Suada Demirović , Bogdan Kostadinović , Nikola Grbić Grba , Milenko Jakšić ,Miloje Jevtić,Krsto Blagojević,Mirko Vulin,Ivan Matović,R .Žutobradić ,Milka Tešić,Slobodan Aleksovski,Dobrila Nikolić,Gojko Obradović ,Staleta Krstić,Miljan Radovanović,Dalibor Mitković,Zlatan Tasić,Joca Tasevski,Izet Babajić,Ksenija,Vukašin Vojinović,Zoran Gligorić,Cicko,Rade Medić,Džemo Crvrk,Jelena Kujundžić,Dejan Tasković ,Ljubomir Alijević,Milenko Djačanin,Željko Jovičić,Aleksandar Tomić,Lela Stojanović,Ivan Matović,Miljana Filipović…
Što se kompozitora tiče,opšte je poznato da je veliku većinu pesama komponovao Miodrag Mladen Ilić ,medjutim do 1985.godine je bilo još kompozitora na albumima „JV“-a ,a na par albuma se Miodrag M. Ilić nije ni pojavljivao kao kompozitor,mada su to uglavnom albumi koji nisu doživeli neki veći uspeh verovatno zbog te činjenice.
U narednom segmentu ću Vam predstaviti sve kompozitore koji su prošli kroz „JV“ kao i tekstopisce koji su pisali uz njihovu melodiju.
Prvi kompozitor,a ujedno tekstopisac i interpretator dveju pesama iz 1980. godine, je pokojni Toma Zdravković .
S početka „JV“ je bio u fazi stvaranja pevačke ekipe,ali i studijski orkestar koji je bio angažovan za autorske albume pojedinih kompozitora,tako da je kompozicije i tekstove na albumu Asima Mujčića radio Izet Durić, za album Senada Nuhanovića kompozicije je radio Senad na tekstove Izeta Durića,za album Mustafe Šabanovića kompozicije i tekstove je radio Zvonko Demirović,sem jedne koju je napisao sam Mustafa,za album Bobana Zdravkovića kompozicije je pisao Boban,a većinu tekstova Bole Milivojević.Na albumu Ibre Selmanovića se pojavljuju kao kompozitori Sejdi,Sejdi,Goran Kurtović Mišo,Nedžad Esadović, a kao tekstopisci S. Fišer ,Enver Šadinlija ,M.Esadović , Sead Zubanović,Milomirka Stanar.Album Šekiba Kardumovića je specifičan po tome što je jednu kompoziciju radio tandem Miodrag Mladen Ilić i Sava Bojić („Nemoj o njoj,prijatelju“) na tekst Gorana Kurtovića Miše,a ostale kompozicije i tekstove je uglavnom pisao Goran Kurtović Mišo.Na albumu Žarka Solakovića se pojavljuje on kao kompozitor kao i D.Belić dok je većina tekstova S.Solaković,sem jednog gde se pojavljuje M.Kokanović.U tom periodu rade se i kombinovani albumi gde se uz Miodraga M. Ilića pojavljuju i drugi autori,pa se kao kompozitori pojavljuju na albumima Janka Glišića kao kompozitori pojavljuju Milovan Prokić,Ilija Spasojević,Radoslav Grajić,Hasan Dudić,a kao tekstopisci Miki Jovičić,Milovan Prokić,Jezdimir Milutinović i Radoslav Grajić.Album Lepe Lukić je jedino izdanje gde je „JV“ svirao pola albuma,a na toj polovini se uz Mileta Basa na jednoj pesmi pojavljuje kao kompozitor Petar Tanasijević i tekstopisac Radmila Todorović Babić.Na albumima Bahtijara Brulića je radila „šarena“ ekipa pa se uz Mileta Basa kao kompozitori pojavljuju čuvena pop pevačica Jadranka Stojaković,vodja grupe „Nervozni poštar“ Fadil Šabović,Miletov mentor Aleksandar Aca Stepić,Kemal Malovčić,N.Minić,Mirsad Ibrić,Halid Koši,Marko Milan,Ranko Boban,dok se kao tekstopisci pojavljuju Fadil Šabović,Mirsad Ibrić,Jadranka Stojaković,Kemal Malovčić,Ranko Boban,Marko Milan,Ostoja Stojičić,Emina Ibrić,Vasko Pokrajčić,A .Grebenar,N.Minić,Vukosav Govedarica,Enver Šadinlija.

-Iz JV Produkcije:
S početka „JV“ je imao podršku mnogih medija i činilo se da će vremenom zavladati kako estradom tako i medijskim prostorom ex-Yu.Najveća podrška je dolazila od državnih medija,pre svega radio Beograda,na čijim talasima i dalje možemo čuti mnoge pesme iz ranog perioda „JV“-a („Sačuvaj tajnu“,“S tobom bez tebe“,Kude si pošla,Cveto“,“Pamtiš li još ljubav moju“….).Medjutim,ta podrška nije bila dovoljna,jer je napredak bio spor i tražio je promene u produkciji,tako da sredinom osamdestih „JV“ “staje na žulj“ muzičkim čistuncima,revolucionarno menja sound na koji publika oduševljeno reaguje,ali i pored te činjenice, počinje pravo medijsko šikaniranje kako „JV“-a u celini tako i ponaosob,a najviše je „stradao“ vodja benda Miodrag M. Ilić koji je vredjan na svakojake načine .Kurizitet je što je u to vreme „JV“ bio vidno anatemisan i od tadašnje matične kuće PGP RTB koja je bojkotovala svoja izdanja (!?) sa potpisom „JV“-a i pored činjenice što su bila sve tiražnija iz albuma u album,pa su se ubrzo obreli u „Diskosu“ koji se trudio da probije tu blokadu,ali veoma neuspešno,jer su uvek nailazili na nerazumevanje muzičkih čistunaca koji su u im naroda odlučivali šta može da se sluša,a šta ne.Mada,ruku na srce,to je na neki način bila i reklama,jer naš narod voli „zabranjeno voće“,tako da na neki način ,sa današnje vremenske distance, dugujemo zahvalnost što su na taj način doprineli da se magija „JV“-a, u vidu mistrije, širi ex-Yu prostorima.
Ovu stranicu prezentujem iz razloga da bismo pokazali kako je u doba najveće slave naš omiljeni bend prolazio kroz čemerne periode što se medija tiče.Uz cenzuru pesama na radiju i TV-u ,lomljenje ploča od strane muzičkih urednika ,JV je najviše kritika dobijao putem štampanih medija,a u narednim galerijama ćete imati prilike da pročitate mnoštvo novinskih tekstova vezanih za to,kao i retke afirmativne tekstove, najvećim delom iz osamdesetih godina ,kao svedočanstvo jedne velike nepravde prema bendu kojeg je vreme potvrdilo.
Galerije trenutno nisu bogate člancima,jer su radovi u toku.U narednom periodu ću se potruditi da je što brže popunim zanimljivim sadržajima.

-Nešto o izvođačima Južnog Vetra:

*Sinan Sakić:Sinan Sakić,od majke Djulke i oca Rašida, je rodjen u Loznici 13. oktobra 1956. godine (dupla vaga) ,ali i pored preseljenja u Beograd i dalje je jako vezan za svoj rodni grad u kojem je proveo veći deo svog života.
Kao i mnogi klinci tog doba živeo je u siromaštvu i mnogočlanoj porodici koju su hranili majka, radnica u lokalnoj fabrici, i otac muzičar,hornista u vojnom orkestru,a kasnije i u zagrebackoj i beogradaskoj filharmoniji,pa ne čudi na koga je Sinan povukao muzičku „crtu“.
Kao dete imao je veliku želju da svira klavir,ali ga je otac sputavao u tome znajući da se od toga ,kako narod kaže,neće ‘leba najesti .Medjutim,umesto klavirskog genija postaje dete asfalta,mangupčić željan života,provoda,a roditelji to nisu mogli da mu priušte,pa rano kreće kroz mnoga životna iskušenja.Medjutim ,i pored mladalačke ludosti nije zapostavljao školu,pa je osmogodišnju završio bez problema.
Konstantna očeva želja da završi neki zanat i da se mane muzike u Sinanu je probudilo dozu tvrdoglavosti,pa je sve više razmišljao o „zabranjenom voću“.Mali Sinan, kao i njegovi vršnjaci,nije mnogo mario za narodnu muziku,pa su mu idoli tada bili strani rock bendovi ,kao što su,„The Rolling Stones“,„Deep purple„, kao i solisti Jimi Hendrix,Janis Joplin…,pa se može reći da otuda potiče njegova neizmerna muzička emotivost koja se ogledala najviše u kasnijim baladama ,koje su prilično odisale rokerskom emocijom ,pomešane sa njegovom životnom,i ta emocija je postala njegov zaštitni znak.
Medjutim ,sa 13 godina počinje da „tezgari“ sa narodnjačkim bendom kao bubnjar ,zajedno sa kasnije proslavljenim basistom Bratislavom Bracom Dunkićem,ali je otac bio nemilosrdan i dalje je želeo da ga otera od tog „zla“ zvanog muzika i kafana.

,roker u duši,a narodnjački bubnjar iz moranja,odnosno želje za boljim životom,završio je za elektrovarioca i radio je to čitava 3 dana,kad je definitivno presekao i shvatio da je muzika jedina stvar u životu koja ga interesuje.
Početkom sedamdesetih na insistiranje kafanskog gosta i kolega iz benda Sinan počinje da peva i ubrzo postaje jedan od najplaćenijih pevača u kraju,a polako počinje da se budi ljubav i prema narodnoj muzici,naročito prema opusu Muharema Serbezovskog,pa palice bubnja definitivno kači o klin.Prvu pesmu koju je otpevao na „tezgi“ bila je „Mene nana poslala da naberem bostana“.
Očevo protivljenje je dovelo do toga da je Sinan još kao pubertetlija morao da bira izmedju porodice i svoje tadašnje najveće ljubavi,pa je posle prvih većih honorara,koje je otac smatrao za djavolje pare, iznajmio stan i počeo da živi svoj san.
U to vreme je proslavio punoletstvo i odmah otišao u vojsku u Pulu,a nakon povratka iz vojske brzo se oženio želeći da se kompletno ostvari kao čovek i da nastavi svoju karijeru.Vrlo brzo je dobio dva deteta,ali činjenica da mu je žena bila iz bogate porodice,a on kafanski svirac ga je ubijala u pojam ,pa je brak došao u krizu i ubrzo okončao.Nakon toga se ženi Sabinom sa kojom je proživeo sve što se proživeti može i koja mu je najveća podrška.
Sedamdesetih godina nije puno razmišljao o pločama,jer je mogao odlično da živi i bez njih,medjutim 1978. sreće poznatog harmonikaša i aranžera Tomicu Miljića koji mu nudi saradnju,pa iako tada nije znao ko je Tomica (mislio je da je neki vaćaroš ,pošto se tad ploča mogla samo sanjati) i pored prilične skeptičnosti Sinan odlazi na zakazan sastanak u Beograd i još to veče ulazi u studio i snima svoj prvi singl „Jedna tuga za dva druga“ .
Nakon toga,do 1981. godine snima još tri singla,ali ga oni ne izdvajaju od „mora“ drugih pevača tog vremena.Singlovi su imali više lokalni značaj,mada je polako počinjao da privlači pažnju šireg auditorijuma,naročito na područiju Srbije i Bosne.Tako je bilo sve do konca 1981. godine kad na preporuku Jana Nosala i ljudi iz „Diskosa“ upoznaje tada još ne toliko afirmisanog kompozitora,aranžera i vodju „Južnog vetra„ – Miodraga Mladena Ilića, koji je imao viziju da napravi novi zvuk sa novim,specificnim vokalima.U to vreme u studiju je bio i Sinanov rodjak Dragan Šaulić koji je već snimio četiri pesme za svoj prvi album,ali dolaskom Sinana nametnula se ideja da se izda album sa dva pevača,svak po četiri pesme,ali ubrzo pada odluka da ceo album otpeva Sinan,pa s početka 1982, godine izlazi prvi Sinanov album sa „JV“ – „Još uvek te cekam“.
Na žalost,po izlasku albuma reakcija publike je bila „mlaka“ i sve je slutilo na to da će to biti još jedan od nosača zvuka za uži krug publike.Medjutim,posle tri meseca počinje da se dešava ono što je i za Sinana i za „JV“ bio san snova.Pesme „Miko,druže moj“ i „Na igranci sinoć“ počinju sve više da se „vrte“ na radio stanicama i san o uspešnoj karijeri je polako počinjao da se pretvara u javu,a ta ploča je na kraju prodata u tiražu od oko 100000 primeraka,što je za jednog početnika bio vrhunski uspeh.
Naredne godine snima album „Što me pitaš kako živim“ i tad se već moglo naslutiti da Sinan izrasta u mega-zvezdu,jer su menadžeri počeli da se otimaju o njega.
Stil Sinanovog pevanja i stil muzike „JV“-a ,koji su za to vreme bili kao s druge planete ,nije mogao da ostane nezapažen.Sa trećim albumom „Pogledaj me“, koji je prodat u tiražu od oko 700000 primeraka, Sinan konačno postaje mega-zvezda o čemu nije ni sanjao kao klinac.
Pravi prve koncerte u Sarajevu,Beogradu… i susreće se sa fenomenalnom,moglo bi se reći fanatičnom atmosferom u susretima sa publikom,jer su njegove pesme i intepretacija bile toliko emotivne da je to moralo da se preslika i na publiku.
Tu idilu je jedino kvarila činjenica da je Sinan ,kao i ceo „JV“,bio pod blokadom državnih medija,pa čak i sopstvenog izdavača (PGP RTB),tako da su ga obožavaoci mogli videti samo na omotima nosača zvuka i koncertima,dok je za širu publiku i dalje bio enigma.Medjutim ,ta činjenica je davala snagu Sinanu ,i kompletnom “JV“- u,tako da je to postao i recept za uspeh,pa su se ubrzo skrasili u alaksandrovačkom „Diskosu“ ,koji im nije mogao dati neku veću reklamu,ali bar nije bojkotovao svoja najkomercijalnija izdanja.
Mešavina kvalitetne pesme,originalan stil,sa dozom mistike je bio pun pogodak i sve što je izašlo iz te „kuhinje“ nije moglo da se kvalifikuje kao nametanje,mada su ih muzički čistunci uporno tako etiketirali,pokušavajući da “JV“ povežu sa unošenjem „turskog zla“ u našu muziku i nametanje istog,a u isto vreme su bili pod nevidjenom cenzorom ,pa se nametalo pitanje kako se nešto moglo nametati ako je bilo pod medijskom blokadom(!?).
Do 1991. redjali su se mnogi uspešni albumi sa „JV“, mega-hitovi,uspešni koncerti …. i sve se činilo da uspešnoj saradnji neće biti kraja,medjutim,delom zbog rata koji je počinjao na prostorima SFRJ,a delom zbog narušenih medjuljudskih odnosa unutar grupe,kao i zasićenja,Sinan bez reči napušta „JV“ ,zajedno sa većinom iz ekipe velike osmorke.Težak udarac nije slomio Mileta Basa i zajedno sa Miletom Kitićem ,koji je jedini ostao od stare ekipe , pokušava da napravi novu ekipu pevača koji će nastaviti starim stazama.
Pred kraj saradnje sa „JV“-om Sinan ostvaruje saradnju sa svojim zemljakom,gitaristom,kompozitorom,aranžerom… Zoranom Starčevićem,koji je takodje gajio stil nalik „JV“-u (fuzija rocka,orijenta,folka,popa…) ,snimivši za Starčevićev autorski album pesmu simboličnog naziva „Kada umre ljubav“.
Početak rata Sinanu donosi velike probleme,jer je njegova biografija bila nepoznanica širem auditorijumu,a njegovo ime je postajalo sinonim za svakojake ratne priče potekle od zaludnih,zlobnih ljudi zatrovanih šovinizmom.Zbog takve atmosfere vrata estrade mu se sve više zatvaraju,pa dolazi do cenzure njegovih pesama i na onim medijima gde je uvek bio dobrodošao,a to su lokalne radio stanice.
Medjutim,i pored svega,na Starčevićev nagovor Sinan nastavlja sa snimanjem i sa njim radi dva odlična albuma u izdanju svoje matične kuće „Diskos“ ,koja su naišla na odličan odziv publike,čak i one „vetrovske“, koja je emotivno doživela raspad omiljene grupe,pa je bila skeptična na sve što bi nekadašnji pevači „JV“-a snimali sa drugim autorima.
S jedne strane totalni bojkot medija,a sa druge beskrajna podrška publike koja je istim žarom slušala njegove pesme , kupovala nosače zvuka ,u Sinanu je budila mešovita osećanja,od depresije do ponosa.
I pored bojkota bilo je nekoliko radio stanica koje su se bezobrazno protivile takvom načinu karakterisanja umetnika,pa su se te stanice smatrale svojevrsnim undergroundom i oazom „narodnjačkog“ zvuka.
Jedna od njih ,koja se izdvajala, bila je stanica radio Pančevo ,pod vodjstvom Vasilija Malice, koji je davao punu podršku svim dobrim ljudima sa estrade ,bez obzira na kuloarske priče ,pa se tamo moglo čuti sve ono što se u to vreme smatralo za opšte muzičko zlo.
Sinan 1993. godine,osokoljen podrškom Zorana Starčevića i publike ,ipak odlučuje da se vrati pesmi i nastupima ,a prvi značajniji nastup je bio na kultnoj manifestaciji (do tad nedostižnom zbog višegodišnje cenzure) „Poselu 202″ na malom Kalimegdanu, gde su ga nenajavljenog “ugurali“ medju učesnike.Činjenica da je tokom cele decenije bio zabranjivan na državnim medijima ,da je besneo rat ,i da je ta manifestacija sve više propagirala neke druge,ratne “vrednosti“ veoma je iznenadila nas malobrojne koji smo znali za taj nastup,jer smo se ponajmanje nadali podršci državnog medija ,koji je u medjuvremenu digao hajku protiv radio Pančeva nakon čega je i ta stanica „oslobodjena“.Ta činjenica nam nije davala mira i sa zebnjom smo čekali kraj koncerta ,najavu za Sinana i da vidimo reakciju ostatka publike.
Došao je i taj trenutak,voditeljska najava,u publici neverica,ali po izlasku Sinan dobija frenetične aplauze i punu podršku,i svi smo zapevali „Hej,evo me,moji stari drugovi,još me nisu slomile ove teške godine…“ koja je imala ,u to vreme ,jaku i simboličnu poruku.Toliko emocija autor ovog teksta nije osetio ni na jednom koncertu do tad,a ni posle.Publika je pevala umesto njega,on je plakao od sreće i vraćao se medju „žive“,a nastup se jedva završio zbog želje publike da se nagledaju i naslušaju svog omiljenog pevača .
Nepravda prema njemu je delimično ispravljena (ali se nikad ne zaboravlja),pa je Sinan ubrzo rešio da napravi povratnički koncert u beogradskoj hali „Pinki“ u kojoj je i do tada ugošćavao svoje brojne fanove,ali ovog puta sa većom podrškom medija, koji su najzad shvatili ko je i šta je Sinan Sakić.Povratnički koncert bio je fenomenalan i emotivan.Ljudi svih dobi su se veselili,plakali uz velike hitove za sva vremena.
U to vreme su se pojavile i prve privatne radio stanice,a izmedju ostalih i beogradski radio „Vožd“ koji je medju prvima otvorio svoja vrata svima,a naročito pevačima „JV“-a .Popularnost te stanice krunisan je velikim koncertom na beogradskom Sajmu ,a madju izvodjačima je bio i Sinan,kao i većina tadašnjih članova ekipe „JV“-a ,predvodjeni Miletom Basom.I pored dužnog poštovanja prema Zoranu Starčeviću Sinanu je ipak falila ta „JV žica“ u muzici,pa je na tom koncertu došlo do pomirenja sa Miletom Basom i zvezdana saradnja je nastavljena te 1994.godine.Snimljen je album „U meni potraži spas“ , novi stil JV muzike mu je dobro „legao“,a publika je to nagradila velikom podrškom nastavku najplodonosnije saradnje na našoj estradi.
Na inicijativu čuvenog menadžera Baneta Obradovića,Sinan počinje i ozbiljniju koncertnu aktivnost,pa ubrzo prave koncerte na beogradaskom stadionu „Tašmajdan“ gde se na svakom okupljalo po 10000 obožavalaca, bez neke veće medijske potpore,što je još jednom dokazalo da za prave vrednosti nije potrebna velika reklama i da su iskreno davanje publici,razmena emocija sa njima, pravi recept za uspeh,a Sinan je uvek bio i biće upravo to,velika duša i emotivac.
Godine su prolazile,muzika se menjala,kao i sam JV, koji je polako gubio onaj stari sound koji ga je krasio gotovo dve decenije i sve više se davao kompjuterizaciji,pa se Sinan 2001. godine ponovo odlučio da napusti Mileta Basa,ostvarivši saradnju sa aktuelnim i komercijalnijim autorima Perom Stokanovićem i Srdjanom Jovanovićem koji su promenili stil,ne oslanjavši se mnogo na staru muziku,ali su radili takve pesme gde je Sinanova emocija i dalje mogla da se prepozna.
Za razliku od većine pevača iz zlatne petorke „JV“-a, Sinan nije saradjivao sa bivšim muzičarima iz benda,sem kroz učestvovanje u projektu „Jači nego ikad“ ,gde se okupila petorka i na melodiju Perice Zdravkovića pokušala da oživi uspomenu na srećna vremena,ali izostanak Mileta Basa i Save Bojića ,koji su u medjuvremenu obnovili saradnju,i teške reči koje su pale su bacile senku na tu pesmu,pa se pokušaj pravljenja nove himne „JV“-a sveo na par zajedničkih koncerata ,ali se ubrzo odustalo od te ideje,jer bez dva vodeća čoveka „Južnog vetra“ sve to nije imalo smisla.
Sinan ne snima često kao ranije,a i dalje se ne pojavljuje mnogo u medijima,iako bi sad mogao, i po starom receptu radi punom parom ne hajući za nova estradna pravila,snimajući uglavnom dobre pesme ,prikladne njegovom senzibilitetu i emociji.I dalje je medju najvećim zvezdama naše estrade i veoma je cenjen je medju kolegama,upravo zbog toga što je jedan od retkih pevača koji se probijao isključivo kvalitetom,a ne naturanjem,kako današnje vreme zahteva.
I pored činjenice da do ponovne saradnje Sinana i „JV“-a najverovatnije nikad neće doći,Sinan za navek ostaje prva i najveća zvezda JV-a i jedna od najvećih Balkanskih zvezda koja će teško izgubiti svoj sjaj.
Ono što su nam zajedno darovali nikad neće zamreti,tako da za iskrene fanove JV-a ta saradnja nikad nije ni prestajala i nikad neće prestati,jer kad se kaže „Južni vetar“ prva asocijacija je Sinan Sakić i obrnuto.
1982.god.:
1. Miko, druže moj
2. Na igranci sinoć
3. Neverna si bila
4. Još uvek te čekam
5. Ako srca nemaš, idi
6. Janičar
7. Poslednji put zajedno
8. Reci mi sada
1983.god.:
1. Što me pitaš kako živim sada
2. Sad te drugi ljubi
3. Prvi sam ljubio njene oči
4. Nasloni glavu na moje rame
5. Samo sam tebe nosio u srcu
6. Nije mi sa njom k’o sto stobom beše
7. Oproštajna pesma
8. Dodjoh da te
1984.god.:
1. Rekla si mi da me voliš
2. Pogledaj me
3. Ne spominji oči plave
4. Pitaš li se šta je sa mnom
5. Lagala si
6. Što ne spavaš moje crno oko
7. Sabina
8. Bez tebe u život krećem
1985.god.:
1. Reci sve želje
2. Nestao je osmeh sreće
3. Pevaj mi o njoj
4. Na stolu prazne čaše
5. Izadji na pet minuta
6. Ljutim se na samog sebe
7. Ne traži je, sine
8. Javi mi se
9. Oprosti mi, nesudjena sreć
1986.god.:
1. Pusti me da živim
2. Sudbina me na put šalje
3. Hajdemo dalje,moja tugo
4. Još uvek seća me sve na tebe
5. Ne pitaj me o ljubavi
6. Zaljubljen u tebe
7. Budi moja da te čuvam
8. Još pamtim oko plavo
9. Ne zaboravi me
1987.god.:
1. Ej, odkad sam se rodio
2. Sve je postalo pepeo i dim
3. Bogate devojke, siromašni momci
4. Ja ne volim rečima već srcem
5. Otvori se,nebo
6. Izdade me ti
7. Svi grešimo
8. Srce me je otkucalo
9. Nek’ te nosi v
1988.god.:
1. Čaša po čaša
2. Dal’ će moći da se živi
3. Ostani
4. Sinoć sretoh prijatelja
5. Zaljubih se iznenada
6. Nema par, nema sreće
7. Nek’ puknu dušmani
8. Sklonite čaše sa stola
9. Pre nego što ostarim
1989.god.:
1. Reci,čašo
2. Sudbina me lagala
3. Zaljubih se
4. Sanjam
5. Evo me, drugovi
6. Nije vreme bajki
7. Ostani zauvek tu
8. Nije moje srce lud
1990.god.:
1. Ostani
2. Danas smo rekli DA
3. Čuvaj se, čuvaj
4. Ja sam tebe izabrao
5. Hoću da imam sve
6. Bogatstvo je ljubav
7. Kraljica
8. Kad se vrate skitnice
9. Tebi me zove
1991.god.:
1. Ja nikog nemam
2. Ona je prošla bez bola
3. Postala si žena
4. Na Balkanu
5. Sam ću zadnju čašu popiti
6. Čekajte me,drumovi
7. Tražis mnogo od života
8. Niko osim tebe
9. Neću da znam za priče razne
1994.god.:
1. Ženo ,Bože, ako može…
2. Kišo,kišo,prestani da padaš
3. Pokloni poljubac prijatelju starom
4. U meni potraži spas
5. Otišla si,zašto da te kunem
6. Zakleću se tebi
7. Na tvojoj sam strani
8. Hej,sudbino,sestro mila
1995.god.:
1. Reci mi ,Miko
2. Skitnica
3. Kuda ideš,srećo moja
4. Svi mi nismo iste sreće
5. Negde mi se sreća gubi
6. Ruža i trn
7. Sad verujem u čuda
8. Okreni se
1996.god.:
1. Zoko, moja Zoko
2. K’o bisere suze lijem
3. Zaplakaće oči zelene
4. Ružna sudbina
5. Uzmi sve
6. Život me je namučio
7. Spasiću te od samoće
8. Sneg je na planini
1997.god.:
1. Ja poklanjam zlatnu burmu
2. Eh, da je bilo malo ljubavi
3. Ne pitaj me,brate
4. Čija li me suza prati
5. Zašto ode 6. Robinja
7. Hej,tudjino,hej,sudbino
8. Dodirni me
1998.god.:
1. Drž’ se, Mile, još si živ
2. Volela me,mrzeće me
3. Zabranjeno sećanje
4. Ostavi lutke kraj jastuka
5. Zaljubljeni sanjar
6. Slatko bih se nasmejao
7. Kunem ti se
8. Opet stara priča
2000.god.:
1. Ne, ne daj da te ljubi
2. Niti živim, niti mrem
3. Teci,reko
4. Ostala je tuga
5. Sto godina čekaću
6. Nije sreća u bajkama
7. Ne budi me,majko
8. Ja nemam više kome da verujem
2001.god.:
1. Nisi više zaljubljena
2. Krvi svoje ja ne žalim
3. Krivi sebe
4. Neka svet čeka skitnice druge
5. Gradom se šapuće
6. Pogledaj drugu stranu zivota
7. Ne zovi me da se vratim
8. Jesi li srećna,ljubavi

Šemsa Suljaković:
Šemsa Suljaković je rodjena 29. septembra 1951. u okolini Maglaja,selo Misurići, gde je živela do početka osnovne škole. U tom selu bilo je pet, šest kuća u kojima su živeli uglavnom Suljakovići. Dete je strogih roditelja u čijoj se kući znalo ko šta radi,pa otuda nosi veoma lepo i patrijarhalno vaspitanje. Imala je ugodno detinjstvo, bez obzira na činjenicu da su se roditelji ubrzo rastali. Njeno bezbrižno detinjstvo prekinuo je posao, jer je kao najstarija kćer ,već u trinaestoj godini, počela pomagati majci u firmi. Svoje rodno selo je napustila u drugom razredu osnovne škole i otišla u Jelah, kod Tešnja,a u šestom razredu se sa majkom ponovo seli, ovaj put u Sarajevo, kod dede , u naselje Širokača. Bilo je to vreme kada nije bilo bitno školovanje, nego koje poslove znaš raditi. Zaljubljenost u lokalnog muzičara 1967. godine donosi joj sina,ali se ta veza ubrzo okončava. Nakon deset godina života u Sarajevu , sasvim slučajno, počinje se baviti pevanjem,mada je još u osnovnoj školi pokazivala svoju muzikalnost.
„U mom naselju živjela je pjevačica Sena, koja je bila udata za harmonikaša. Pozvala me jedne večeri da izadjem s njom u kafanu u kojoj je ona godinama pjevala. Izašla sam u tu kafanu i na našem stolu bio je upaljen njen mikrofon. Pjevušila sam s njom spontano i kada se vratila za što bila je oduševljena mojim glasom.Bilo me je u početku stid“ - kaže Šemsa.
Nedugo zatim imala je i svoj prvi profesionalni nastup 1971. godine ,u restoranu Josipa Softe u Nedžarićima.Nakon tog sudbonosnog izlaska s prijateljicom Senom, njena karijera krenula je uzlaznom putanjom,pa je mala Šemsa sve više ulazila u estradne „vode“,mada je godinama to krila od roditelja,jer u to vreme nije baš bilo popularno da ćerka bude pevačica,jer se sve vezalo za kafanu i sve negativne stvari koje ta institucija nosi.
Majka razvedena,ona samohrana majka i pevačica, što je za to vreme konzervativnog shvatanja bilo ravno katastrofi i nailazilo je na ozbiljne kritike u familiji,što je nateralo Šemsu da tvrdoglavo nastavi dalje ,želeći da se ozbiljno posveti muzici i da lepo živi od nje.
Dugo se kalila po kafanama,kao i mnogi pevači tog doba,postajala je sve cenjenija,ali se tad do ploče teško stizalo.Nakon sedam godina kafanskog staža ostvaruje saradnju sa kraljem naše narodne novokomponovane pesme Šabanom Šaulićem i njegovim tadašnjim velikim prijateljem,kompozitorom i tekstopiscem Radetom Vučkovićem,kao i sa Aleksandrom Acom Stepićem u čijem orkestru su tada svirali Miodrag M.Ilić ,Sava Bojić i mnogi muzičari sa kojima će kasnije snimiti album „Verna u ljubavi“ sa potpisom „Južnog vetra“,medjutim tada ,1978. godine, „Južni vetar“ nije oformljen,a Mile se tek probijao kao autor,pa do bliže saradnje nije došlo.Pesma „Otišla je ljubav s našeg kućnog praga“ je doživela zavidan uspeh,ali niko nije znao ko je peva,jer je ličila na mnoge tadašnje pevačice,naročito na tada popularnu Branku Stanarčić,tako da sa njom nije nešto mnogo uznapredovala,pa je nastavila sa pevanjem po kafanama i restoranima.
Sa Janom Nosalom,Miodragom Ž.Ilićem, Tomicom Miljićem i dr.snima svoj drugi singl „Tri pupoljka“ (1980.),a nešto kasnije (1981.) i treći „Gledam srećne ljude“,ali ni tad nije bilo nekog većeg pomaka sve do konca 1981. godine kad najzad bliže upoznaje Miodraga M. Ilića ,koji je u medjuvremenu oformio „JV“ i počeo da razmišlja o stvaranju pevačke ekipe koja će biti drugačija od ostalih.Šemsa je još u doba snimanja singla sa orkestrom Aleksandra Ace Stepića zapala za uvo Miletu Basu,pa se često raspi
IP sačuvana
social share
ni bog ne prasta sve...

celavi oces cokoladicu...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma


Americki patriota

Zodijak Pisces
Pol Muškarac
Poruke 75692
Zastava
OS
Mac OS X v: 10.10.3
Browser
Safari 600.5.17
mob
I-mate 30 Pro









« Poslednja izmena: 29. Maj 2015, 00:53:00 od inicio »
IP sačuvana
social share
ni bog ne prasta sve...

celavi oces cokoladicu...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma


Americki patriota

Zodijak Pisces
Pol Muškarac
Poruke 75692
Zastava
OS
Mac OS X v: 10.10.3
Browser
Safari 600.5.17
mob
I-mate 30 Pro



IP sačuvana
social share
ni bog ne prasta sve...

celavi oces cokoladicu...
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 14:49:12
nazadnapred
Prebaci se na:  
Oznake: Juzni Vetar

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.086 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.