Nažalost imao je najgoru produkciju u istoriji muzike. Krivac - Gabor Lenđel (Teška industrija). Prestao je da svira kad mu je sestra umrla od leukemije. Nikad više nije dao nijedan intervju za bilo koga, ni zasvirao... Čolić mu je svojevremeno proricao sjajnu karijeru, a bio je dobar prijatelj sa Kemalom Montenom.

 

Nisam ga nešto naročito gotivila osim pesme - Stare novine

e ja trazim akorde pjesme izvini sto te volim.... ako neko ima...

To ćeš teško naći, pjesma postoji samo u demo verziji, nije izdata na nekom od njegovih albuma. Raspitaću ti se, obećavam.

 

shobic je legenda  - imam njegova 3 albuma

jedan pravi

jedan sa demo pjesmama

jedan ko da je uzivo

jako dobre pjesme ima i pune su mu metafora

omiljene

Ashik ajsa(ili Zdrebica)

Djon

Cheta Ludaka

Nevernice

Od druga do Druga

Cipele nove

ma skoro sve mu valjaju

stvarno shteta shto je prestao svirat

Šobić ima 2 albuma i gomilu demo snimaka. Pitao sam ga kad će da izda to novo o čemu godinama priča i rekao mi je da će ubrzo, da radi na tome. I tako svaki put kad ga sretnem...

pa nije bash muzicki posao lagan i brz (jeste ako si u Grandu)

bash me zanima na shta ce mu licit taj album

Imao sam jednom priliku da čujem kod nekih mojih rođaka, kojima je on kum, par pjesama. Mile je uzeo gitaru i odsvirao nam i mogu ti reći da ako nisu bolje od starih, nisu sigurno ni gore...

Dzemper za vinograd je neprevazidjena stvar...

Može li neko danas napisati ovakav tekst? Čista poezija...

Bolesno ljeto

Ukrade mi juce neka tudja ruka
zadnje kapi mora iz usahlih vena
i umuknu zvono crkve mojih htjenja
a razbi se okno nebeskoga luka

Ostah sam na kisi k'o od Boga proklet
drzeci u ruci sest drhtavih zica
gledajuc' na stabla opustjelog parka
i na njima jata pokisnulih ptica

Osjecam u sebi k'o po nekom smecu
tumara i njuska jedno gladno pseto
omorina neka, neki vjetri juzni
mirisljave kise i bolesno ljeto

Al' u meni samo moja sudba tasta
i prosuti melem zivotnoga saca
sav sam kao neka pokradena basta
iz koje se lopov praznih ruku vraca

Jer, sta ce kome ovaj otrov sto ga sisem
ili pregrst bolnih sjecanja i sijena
sta ce kome ova pjesma sto je pisem
ili pisma sto ih salje jedna zena

Al' ne treba ni meni to sto drugi istu
ja nijesam sanjar onda kad se strada
naviklo se tijelo k'o strasilo u zitu
na ovu hladnu ljetnju kisu koja pada

ili

AŠIK AJŠA

Ni sad ne znam kako je dovedoh
One noći do studentske sobe,
Ni sad ne znam kako kraj nje legoh,
Bješe ljeto, na njoj malo robe.

Sva pokisla od ljetnjega pljuska
Niz lice se kotrljale kapi
Tanka suknja, kukovima uska
Gladna kuja za kurjakom vapi.

A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih al' kroz moju sobu.

Kliznu suknja, dočekaše bedra
Niz kičmu mi triput prođe jeza
Skidoh bluzu, dotakoh joj njedra,
Jezik mi se u čvorove sveza

Na prozor mi bješe smokva sjela
Netaknuta od veranja i krađe
Čudila se što je doživjela
Da vidi nešto, i od sebe slađe

A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih baš kroz moju sobu.

Pričala mi kako živi sama,
Muž joj radi za njemačku marku
Novca ima, al' joj ljubav treba,
A ljuljala me, kao more barku

A možda i nije htjela Ašik Ajša da se da
Tijelo joj vrelo, pogibija prava
A vani kiša pojačava

Kod komšije igrali su karte
Čule su se psovke i galama
Časovnik je švercovao sate
Od prozora bježala je tama

Zaspali smo, onako postanačke
Dok se zora žarila u licu
Poslije lude noći dubrovačke
Često sanjam u polju ždrebicu

A nije znala da sam pjesnik
I da može u stihove moje
Ašik Ajša u najboljem dobu
Uđe u njih baš kroz moju sobu.

Ta noć prođe, za njom mnoga ljeta
U onoj sobi ko zna ko sad živi
Lijepu Ajšu ja više ne sretoh
Osta pjesma, jedan papir sivi.

Kad ostane život bez kaputa
I u dušu zima se zavuče
Kada starost vidi kraj od puta
Sjećaću se, ko da bješe juče.