Istina = subjektivni pogled na svet...
Laz = sve ono sto se kosi sa tim pogledom na svet...
mudro

@gebels

pa da preformulisemo pitanje za tebe (tebi ko da je Reloader rodjeni brat) - sta je priroda? Definisi pojam prirode. Ja sam covek otvorenih shvatanja i sve cu da prihvatim sto ti kazes.

Pa ja sam ti već objasnio ako si ti tiliko ograničen ili se samo praviš da ne možeš da shvatiš u mojim ranijim postovima ,koje čak i "nepismeni" mogu da shvate,  ja tu nisam ništa kriv!

U njima je sve zapisano samo treba dublje da ih proučiš a ne površno kao što tradiš!

Neko drugi će shvatiti šta je proroda ako ti već nisi!

A ti udžbenik u ruke za 3. i 4.razred osnovne škole, šta drugo da ti kažem, kad ne znaš osnovne stvari!

Priroda = Istina!

Postoji samo jedna istina,ali nju ne može da zna nijedan čovek,jer je ona beskonačna,a čovek zna samo ono što je konačno.Ljudi mogu samo da nagađaju šta je prava istina.Ja mislim da ako se čovek dobro oseća,da je ono što razmišlja vrlo blizu istine.A pravu istinu zna jedino ono što je i odredilo šta je istina,a to je za mene Priroda,tj. Bog.

Pa znači priroda jeste parava i jedina istina kad je ona jedina i zna!

Baš tako.

Pa ja sam to svo vreme i pričao ali me izgleda "nisu razumeli" I čak detaljno objašnjavao!

Ja se slažem sa onim tekstom što si napisao,a ovde sam samo ukratko svojim rečima rekao šta sam imao.

Istina!?

Gorčina konačnih spoznaja

Istina u neupitnoj jasnoći za nas ne postoji.
S toga su sve pojave koje nas okružuju i koje doživljavamo iluzije (laži).
Razlika je samo u otklonu od apsolutne (pretpostavljene) istine.
Tj. da li je laž veća ili manja.
U svojem kretanju labirintom sazdanim od laži, čovjek zapravo i ne želi susret sa istinom.
Istina ima neugodnu osobinu: prikazuje realno stanje stvari, a ta realnost je ružna.
Čovjek je stvorio neke predodžbe o tome, što bi to trebala biti istina, ali stvorio je i modele u kojima bi se ta istina trebala zrcaliti.
To, modele, možemo shvatiti i kao kriterije  za procjenu istine.
Ispune li se kriteriji koje smo prethodno utvrdili, rezultat prihvaćamo kao istinit.
Nezgoda je smo u tome što smo prije rješavanja problema već utvrdili modus rješavanja.
Poput ključa u ključanici.
I ključ i ključanica su naši, pa će i istina biti naša kad otključamo vrata iza kojih se krije istina.
Nikakav drugi ključ, makar i bolji ne otvara nam vrata istine.
Mi smo unaprijed odredili oblik istini.
Kakva je to istina kojoj smo unaprijed odredili oblik?
Sve što odudara od našeg modela istine nije istina, makar i bila istina.
Sjetimo se geocentričnog sustava utemeljenog na Svetom pismu, koje je stoljećima važio za neupitnu istinu.
No kao je uvijek bilo skeptika, koji su smatrali  da i najčvršće istine treba podvrgnuti reviziji, nekoliko tadašnjih znanstvenika ustanovilo je novi heliocentrični sustav, survajući dotadašnju istinu u ponor ljudske gluposti.
Nastupom nekog novog budućeg sustava, heliocentrizam će ustupiti mjesto boljoj ideji.
Na što bi se čovjek mogao pouzdano osloniti u svom vječnom traganju za istinom?
Na svoje osjećaje?
Možda na znanje?
Razum?
Vjerovanje?
Sve su to klimave prečke na ljestvama kojima bi željeli dosegnuti istinu.
A i što će čovjeku istina?
Kad je tako lijepo živjeti u iluzijama.