Indulgencija (lat. indulgere - biti blag, obziran, popustljiv) ili oprost je u katoličkom nauku otpuštanje vremenite kazne za grijehe.

Katolička crkva podjeljuje oprost nakon što je krivica grijeha izbrisana sakramentom pomirenja ili ispovijedi. Prema katoličkom nauku, učinak indulgencije je oslobađanje od čistilišta, za sve grijehe počinjene do trenutka kada je oprost podijeljen.

Godine 1517. papa Leon X. je uveo praksu podjele oprosta za novac, čime se financirala izgradnja Bazilike sv. Petra, što je bio jedan od glavnih prigovora Martina Luthera. Današnji uvjeti za stjecanje oprosta su određene molitve.
Izvor Wikipedia

Posto sada svi znamo sta je u pitanju, prisetili smo se knjizica iz osnovne i srednje.. voleo bih cuti komentar... mozda i objasnjenje/opravdanje ovoga.

Stvar je jasna jer se sve vrti oko novca.
Znaci, samim tim sto je neko na zemlji (ljudsko bice) dao sam sebi za pravo da dijeli oprostaje po svojoj slobodnoj volji pada u vodu ona prica o sudnjem danu i strasnom sudu koji nas sviju ceka a sa time i kompletno ucenje Biblije.
A da ne pricam koliko to govori o karakteru Katolicke Crkve i Pape kao njenog vrhovnog poglavara.
Po tome, mozes pociniti kakav hoces zlocin, nakon toga je dovoljno da odes do katolickog svestenika, ispovijedis se, das dobar prilog (sto veci prilog veci je i oprost grijeha) i mozes ici kuci da spavas snom pravednika jer si "cist" pred bogom.
Ispravite me ako grijesim ali zar Juda nije upravo zbog novca izdao Isusa i zavrsio je objesen dok mu je novac ispadao iz ruke. Od tada se svako onaj ko je pohlepan izjednacuje sa Judom (izdajnikom) i smatra se prokletim. E sad, ako Katolicka Crkva ide Judinim stopama (a sto je vise nego ocigledno) sta onda treba reci za nju?

Davno sam jos cuo pricu o tome zasto Srbi kazu "Pomozi Boze" a zasto Hrvati kazu "Oprosti nam Boze".
Srbi traze pomoc za probleme i teske situacije sa kojima su se susretali kroz istoriju i sa kojima se susrecu u svakodnevnom zivotu a sa druge strane Hrvati traze oprost za pocinjene grijehe i zlocine koje su pocinili kroz istoriju ili koje cine u svakodnevnom zivotu.
Navedeni izrazi su samo sitnice ali ako obratite paznju na njih i razmislite malo o tome vidjecete da to itekako ima logike.

Offtopic:
Kad editjes duple postove, uvek ostavi poslednji a edituj ostale.

OK

Ovdje ima dosta komentirati, no samo ću dati par naglasaka. Možda nekad bude više vremena da se pozabavim svime.

@SF
Dobro si objasnio pojam, no taj pojam pripada prošlosti upravo zato jer se uz njega vežu određene činjenice. Danas Crkva sakramentom pomirenja daje oprost za grijehe, ali daje oprost od vječne kazne, tj. pakla. Dakle ispovijeđu, naravno ispravnom, čovjek je oslobođen vječne kazne, no ostaje mu ona vremenita, tj. još uvijek mora ispaštati za svoje grijehe, no takav čovjek može živjeti u nadi da će vidjeti Oca, recimo tako, da će ući u raj. Vječna kazna je pakao, vremenita kazna je čistilište. Jedino postoje situacije kada je moguće dobiti potpuni oprost, to takve situacije obuhvaćaju čitav niz različitih djela koje nije baš lako ispuniti, ne zato da bi malo ljudi to činilo, nego zato da bi se tim činima pročistilo vjerovanje i produbilo pouzdanje u Boga. Znači kod tebe prva dva pasusa nisu baš točna.
Nekad su pokore za grijehe bile vrlo dugotrajne i čovjek, vjernik je jednom počeo činiti pokoru za svoje grijehe i do kraja života je vršio takvu pokoru, koja nije bila lagana i jednostavna. Čovjek je za to vrijeme bio "osuđen" da živi sam, bez obitelji, morao je biti na ulazu u Crkvu i moliti ljude da mole za njega itd., itd. Naravno sve je počelo javnim priznanjem grijeha i ulaskom u pokornički stalež, koji se i ruhom prepoznavao. Vremenom su ljudi izbjegavali priznavati grijehe, što je i normalno ako se uzme u obzir ono što se događalo, pa su se i kazne, tj. pokora počele skračivati. Početak se dogodio na Britanskom otočju gdje je postojala praksa privatne ispovijedi, tj. monah je monahu ispovijedio svoje grijehe i dobio i za to je dobio pokoru, još uvijek dugotrajnu i mučnu. Jedina razlika je bila u tajnosti ispovijedi, tj. nije bilo javnog ispovijedanja i priznavanje grijeha. To je naravno bilo "rezervirano" za monahe. Tada su ti monasi krenuli u ponovnu evangelizaciju Europe i donjeli svoju praksu. Oni su sa sobom donijeli i tzv. libri poenitentiales - pokorničke knjige, gdje je za svaki grijeh bila propisana "tarifa". Npr. laganje je bilo deset dana strogog posta, krađe 30 i vraćanje duga itd., itd. Sve su se te kazne matematički zbrajale tako da se dogodilo da je čovjek trebao biti na kruhu i vodi sljedećih 400 - 500 godina. Shvaćaš što mislim. Kako se iz toga razvila tzv. tarifna pokora? Kad je recimo neki trgovac ili plemić, ili obrtnik došao na ispovijed i rekao svoje grijehe i morao postiti, recimo, 50 dana, a time bi trpio njegov posao on je mogao svoju kaznu prepustiti nekom od siromašnih za neku određenu svotu i taj je siromašni ili podanik ili kmet vršio tu pokoru. Tada se smatralo da samo stroga pokora može spasiti čovjeka i vratiti ga na pravi put. Tako je nastalo mnoštvo seljaka i sirotinje koji su ispaštali tuđe grijehe, a sve da bi preživjeli. Da bi Crkva tome stala na kraj, ona je počela uzimati novac od bogatih, a kao pokoru davala neki simbolični čin. Po meni, propust koji je ocrtao cijeli danji razvoj sakramenta pomirenja. A taj novac je davala za pomoć sirotinji, monasima, i gradnju crkava i samostana. Stvarnost je ta da je Crkva htjela spasiti siromašne, no stvorila je potrošački mentalitet, nešto što nam svi, donekle s pravom, prebacuju. Ovo je ukratko, stvarno ukratko razvoj od životne pokore do tarifne pokore, a danji razvoj nije ni tema a i puno je za pisati. Treba naglasiti da se ponovno dogodio velik zaokret, u kojem je i Luther imao svoju ulogu, naime u Crkvi sve krize donesu ploda, samo sa malim zakašnjenjem, gdje se ponovno vratilo na taj "stari" mentalitet, tj. pomirenje. Najvažnije je da više u Crkvi nema indulgencija i sve se ne vrti oko novca, premda se vrti mnogo novca. To bi bilo ono što sam mislio reći o toj temi.

Slijedeće

@malaj

Htio bih samo pokušati tumačiti one tvoje poslovice. Sad, budući da sam Hrvat, pitanje je koliko će biti objektivne. I taj komentar ne stavljam da bih potakao i dokazao netrpeljivost, nego samo priliku za promišljanje. Kažeš da su Hrvati zločinci, možda i jesmo, koji uvijek moraju reći "Oprosti nam, Bože", a Srbi su pravednici, koji uvijek žele da Bog bude s njima pa kažu "Pomozi Bože". No stavi te uzrečice u kontekst zadnjeg rata. Srbin ide s puškom na Hrvata i govori "Pomozi Bože". U čemu da pomogne? Ako nosi pušku, očito želi da mu Bog pomogne ubiti Hrvata. S druge strane imamo Hrvata, koji također s puškom ide na Srbina i goviri "Oprosti nam, Bože". Što da oprosti? Očito ubojstvo Srbina koje će se dogoditi. Bilo bi glupo govoriti o pravednosti, a sigurno je glupo od mene postavljati tako stvari, jer po tome vi Srbi ispadate agresivci i ubojice, a stvarno ne mislim tako i jedino što sam htio jest pokazati kako se sve može različito tumačiti.
Zato mislim da za sve događaje treba gledati okolnosti u kojima su se događale i što je najvažnije, uzeti mnogo različitih izvora, jer svaki čovjek ima svoju viziju događaja i povijest, pa ako uzmemo samo jednog pisca, gledamo njegvim očima i donosimo neobjektivne zaključke. Čovjek treba uzeti mnogo različitih mišljenja, ponekad i mrskih, da bi mogao donijeti objektivniji, a ne objektivni sud.

Pozdrav

Jel moze neko da mi pomogne? Radim za maturski Martin Lutera,pa mi treba nesto o indulgenciji. . .  

Religija je biznis, od svih religija katolicko 'hriscanstvo' je ubedljivo najveci. Predstavljajuci sebe kao "Bozije izaslanike"na Zemlji, i oni koji se boje smrti dobrovoljno placaju tim 'biznismenima' za takozvane "besmrtne licence", na koje je ukazao Isusov brat Juda koji je ukazao na Fariseja Pavla, koji je stvorio "Hriscanstvo" ;
" For certain men whose condemnation was written about long ago have secretly slipped in among you. They are godless men, who change the grace of our God into a license for immorality and deny Jesus Christ our only Sovereign and Lord. "
Pravoslavlje nije mnogo daleko, ipak ne trazi novac za "oprost" grehova, ali ipak trazi dosta novca, posto njihovi
menadzeri nece da rade za zivot, a svoju teoriju da objasnjavaju ljudima besplatno.
Isus je bio kristalno jasan kakve veze ima Bog sa novcem. Nikakve.
I "oprosti nam Boze" i "Pomozi Boze" su ispravni stavovi koje vernik moze da ima, Bog oprasta sve sem
svedocenja o slobodnoj volji ( Matej 12:32 ) i nije greh traziti pomoc od Boga kada te neprijatelj
napadne.
Nazivati Srbe "agresor" kada se Srbin nalazi na svojoj teritoriji, ili "ubica" kada Srbin ubija u samoodbrani je
apsolutni intelektualni bankrot.
Da nije svetske sile #1 UK/US, i njihovog biznisa, Hrvatska nikada ne bi bila nezavisna drzava.
Nisam siguran koliko je za tebe to shvatljivo. 

@eyepheelYU
Puno stara tema, a ima podosta novijih u kojim mozes ovo prezentovati.