Dali je Isus sin Boziji? :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Kršćani vjeruju da je Isus Hrist ustvari Svemogući Bog koji je prije 2000 godina odlučio da se pojavi na ovom svijetu u tijelu, tj, osobi Isusa Hrista. To se zove inkarnacija, što je specifično obilježje Hinduizma i Budizma, koji su još prije kršćanstva izmislili sujevjerno vjerovanje da se ljudi poslije smrti ponovo vračaju i inkarniraju u nekom drugom novorođenčetu ili čak i u životinji. Hindusi takođe vjeruju da je Krišna ustvari bio utjelovljenje (inkarnacija) Svemogućeg Boga. Oni takođe vjeruju da je Glavni Bog podijeljen u tri ličnosti Višnu, Šiva i Krišna. Osim toga oni vjeruju u stotine drugih bogova za kišu, vjetar, putovanje itd. Oni su toliko zalutali da vjeruju da su i krave božanska bića, te ih zato ne jedu i zabranjuju ih ubijati. Zar ne vidiš kako je to sve glupo i besmisleno. Tvrdnja da je Isus (Allahova ljubav neka je s njim), ustvari, Božije utjelovljenje (inkarnacija) nema ama baš nikakve potpore u njegovim riječima nego je potvora Saint Paula (Pavleta) koji nije ni vidio Isusa. Isus Hrist ovo kaže u Bibliji:

"Zašto me nazivate dobrim? Nema nikog dobrog osim Jednog, a to je, Bog." (Marko 10:18)

Isus je govorio o Bogu ovako: "Moj Otac i vaš Otac, i moj Bog i vaš Bog." (Jovan 20:17)

Ove njegove riječi dokazuju da je Isus imao isti odnos i relaciju sa Bogom kao i svi drugi vjernici. On je bio stvorenje Božije. Da je riječ "Moj Otac" dokaz za njegovo Božanstvo onda bi i ostali ljudi bili na istom nivou kao i on i bili bi Božiji sinovi, jer je Isus odmah potom rekao "i vaš Otac". On je koristio tu riječ Otac, zato što je to bio tradicionalni Židovski način obračanja Bogu u njihovom razgovoru. Stari Zavjet takođe govori o mnogim takvim simboličnim sinovima Božijim. Ako je Isus bio Bog on ne bi rekao za nekog drugog da je "Moj Bog". On, takođe, ne bi rekao "Moj Otac", ako je on ustvari utjelovljenje Božije, tj, Očevo. Ne možemo reći da je dan i noć jedno te isto u isto vrijeme, ili da je dobro i zlo jedno te isto u isto vrijeme. A baš u tako besmislenu dogmu pokušavaju kršćanski sveštenici da ubjede običan narod. Ne može Bog biti u isto vrijeme i Sin i Otac niti može biti u isto vrijeme Bog i rob, osim ako ti isti sveštenici ne odluče da izbace i tu rečenici, kao i mnoge druge, iz Biblije da bi izbjegli još jednu neuskladivu kontradikciju. Već sam naveo na početku ovog dokumenta da je Bog u Bibliji rekao da On nije onaj koji stvara smutnju i konfuziju. Ipak, kršćanski teolozi i takozvani "apostoli", jesu ti koji su stvorili mnogu konfuziju i smutnju sa svojim prepričavanjima i spekulacijama o događajima kojima nisu ni bili svjedoci i stvarima o kojim nisu imali nikakva Objavljenog znanja. Zato je današnje kršćanstvo religija krajnje kotradiktornosti i nelogičnosti. Da je Svemogući Bog htio da se totalno odreknemo svog razuma onda nam ga ne bi ni podario. Ali Svemogući Bog kaže u Kur'anu Veličanstvenome:

"Ne povodi se za onim o što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (El-Isra 36)

Druga stvar je to da je Isus po Matijinom Evanđelju morao proći Sataninu kušnju. Naime, on je, po naređenju Svetog duha, morao otići u pustinju i postiti 40 dana, te u takvom izgladnjelom stanju pretrpjeti još đavolovu kušnju. Pa sam dijalog između Isusa i Satane je dokaz da je Isus čovjek a ne Bog. Prvo, Bogu nije potrebna kušnja, jer on nikom ne polaže račun nego Njemu svi polažu račun. Drugo, Bog ne može ogladnjeti jer ne jede hranu kao ni Njegovi Anđeli. Treće, Isus otvoreno priznaje da nije njegovo da kuša Gospoda. Četvrto, Isus jasno daje do znanja Satani da se čovjek klanja samo svom Gospodu Bogu. Peto, Satana vrlo dobro zna ko je Gospod Bog i on se nikad ne bi usudio da Svemogućeg Boga kuša ili da traži od njega da se njemu, Sotoni, pokloni. Prema tome, jasno je da je Isus samo čovjek i da je Sotona radi toga pokušao da ga prevari i ukrade mu vjeru. Sličan test je prošao svaki Božiji Poslanik. Kada su plemići iz Mekke došli da ponude Poslaniku Muhammedu da bude njihov kralj i da uzme blaga koliko mu volja samo da napusti propovijedanje vjere u Jednog Boga, on im je rekao:

"Kada bi mi vi stavili sunce u desnu ruku a mjesec u lijevu ruku, ja se opet ne bih odrekao moje misije na putu Istine."

Matijino Evanđelje potvrđuje moje riječi:

"Tada ga uze đavao sobom u Sveti grad, postavi ga navrh hrama i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje, jer stoji pisano: Anđelima svojim naložio je za tebe. Oni će te nositi na rukama svojim, da ne zapneš za kamen nogom svojom.”

Isus mu reče: “Stoji i pisano: “Ne kušaj Gospodina, Boga svojega!”

Tada ga uze đavao sobom na goru vrlo visoku. Tamo mu pokaza

sva kraljevstva svijeta s krasotom njihovom i reče mu: “Sve ovo dat ću tebi, ako padneš ničice i pokloniš mi se."

Tada mu zapovjedi Isus: "Odstupi, sotono! Stoji pisano: "Gospodinu, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedino služi!” (Matija 4:5-10)

"Božiji Sin"

Treća doktrina koja zbunjuje i smućuje kršćane i nekršćane podjednako, je vjerovanje da je Isus Hrist ekluzivni Božiji sin. Ova doktrina takođe nema naučne potpore, jer u Bibliji se ova simbolična fraza koristila za mnoge druge ličnosti:

"...Adam, koji je bio Sin Božiji." (Luka 3:38)

"Sinovi Božiji su vidjeli da su kčeri ljudske časne (lijepe). I kada su Sinovi Božiji došli na kčeri ljudske, one su im zanijele djecu..." (Postanak 6: 2-4)

"Israel je Moj Sin, čak Moj prvenac:" (Egzodus 4:22)

"...jer Ja (Bog) sam Otac Israelu, i Efraim je Moj prvenac." (Jeremija 31:9)

"...Gospod mi je rekao, ti (Davide) si Moj Sin: ovog dana Ja sam te rodio (stvorio)." (Psalmi 2:7)

"Jer svi oni koji su predvođeni Duhom Božijim, oni su Sinovi Božiji." (Rimljani 8:14)

Iz gore navedenog je jasno ko suza da u Židovskoj tradiciji, kojoj je pripadao i Isus, svaki vjernik koji slijedi Božiju Volju i Plan se naziva Božiji Sin. Tvrdnja da su svi osim Isusa simbolični sinovi, a da je samo Isus pravi Božiji Sin, je bez ikakva naučnog i historijskog dokaza. Ustvari Isus kaže u bibliji:

"Blagoslovljeni su oni koji prave mir (među ljudima), oni će se nazivati Sinovima Božijim." (Matija 5:9)

Sva kontradiktornost Biblije se ogleda i u tome da, Isusa jedni "apostoli" nazivaju Božijim sinom a drugi ga nazivaju sinom Josipovim (Marijin muž). Naime, apostol Luka objelodanjuje Isusovo porodično stablo (korijen) i naziva ga Isus sin Josipov..., i tako sve do, ...Adam sin Božiji. Po "apostolu" Luki, Isus nije Sin Božiji nego je Adam Sin Božiji. Sva ova protuvriječnost u Bibliji ukazuje da Biblija koju kršćani prodaju za Božiju Riječ ustvari nije Božija Riječ nego nekvalifikovano prepričavanje Božijih i nebožijih riječi. A Svemogući Bog kaže u Ku'anu Mudrom:

"Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je Mesih (Isus), sin Merjemin (Marijin)! Reci: Ko Može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha (Isusa), sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast i na Nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara šta hoće, a Allah sve može."

"I židovi i kršćani kažu: 'Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi. Reci: Pa zašto vas On onda kažnjava zbog grijehova vaših? A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će oprostiti, a koga hoće On će kazniti." (El-Maida 17-18)

"Nevjernici su oni koji govore: Bog je - Mesih (Isus), sin Merjemin! A Mesih(Isus) je govorio: O sinovi Israilovi (Židovi), klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet (Raj) zabraniti i boravište njegovo će Džehennem (Pakao) biti; a nevjernicima neće niko pomoći.

Nevjernici su oni koji govore: Allah je jedan od trojice! A samo je jedan Bog! I ako se ne okanu onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.

Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je.

Mesih (Isus), sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili Poslanici -, a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću." (El-Maida 72-75)

Originalni Grijeh i iskupljenje Isusovom krvlju

Ova doktrina je takođe inovacija koju je izmislio samoproglašeni Isusov apostol Saint Paul (Pavle), nasuprot vjerovanju i Isusovoj riječi da će svako biti nagrađen po djelima svojim. Kršćani vjeruju da je Adam zagrizavši zabranjeno voće počinio grijeh. Taj njegov grijeh su naslijedili svi njegovi potomci, pa su prema tome sva novorođenčad griješna. E, sad, pošto je Bog pravedan i svaki grijeh mora biti isplaćen, On je poslao Svog sina Isusa da iskusi strašnu bol i agoniju i da svojom prolivenom bezgriješnom krvlju otkupi sve ljudske grijehe. Prema tome, oni koji vjeruju da je on platio za njihove grijehe su spašeni, bez obzira na brojnost ili veličinu grijeha. Ova tvrdnja je totalna besmislica, jer Adam je platio za svoj grijeh izlaskom iz Raja, a bilo bi i nepravedno da svi njegovi potomci još uvijek snose odgovornost za njegov grijeh. Pa ni na ovom svijetu, koji ima relativnu pravednost, niko ne snosi odgovornost tuđeg grijeha. Pa kako bi to bilo da neko ubije osobu ili opljačka banku, a za to svjesno optuže osobu koja nema ništa sa tim kriminalom. Ovakvo rezonovanje je suprotno svim ljudskim i Božijim normama pravednosti i istinoljubljivosti. Sam Isus pobija tvrdnju da se svako dijete rađa sa grijehom:

"Muče se mala djeca da priđu do mene, i ne branite im to, jer od takvih je Kraljevstvo Božije. Zaista, vam kažem, ko god ne priđe Kraljevstvu Božijem kao malo djete (nevin), on ući tamo neće." (Marko 10:14-15)

A i Allah Milostivi kaže u Kur'anu:

"I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem Danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati:

Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati!

Onaj ko ide pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta - na svoju štetu luta, i nijedan griješnik tuđe grijehe neće nositi." (Kur'an 17:13-15)

Pretpostavimo da je dogma o iskupljenju ljudskih grijeha na osnovu Isusove krvi istina. Zašto onda ovoliko kršćana već dva milenijuma pati i umire od rata, gladi i bolešćina? Ako je Isus već platio za sve kršćanske grijehe zar nije onda nepravedno da kršćani još uvijek plaćaju za svoje grijehe. Na kraju krajeva, zašto onda ljudi kršćani kažnjavaju druge kršćane ako počine neki kriminal (grijeh)?!! Šta onda ima smisla da sveštenici pozivaju ljude da vode bezgriješan i pobožan život ako je Isus već platio njihov ceh? Drugi problem sa ovom teorijom je taj, da ako je Isus ustvari utjelovljenje Svemogućeg Boga, onda bi po njegovoj smrti na križu cijeli kosmos kolapsirao, jer kao što smo prije objasnili, ništa ne može opstajati samo od sebe nego Božijom absolutnom moći. Stoga, ako je onaj koji obdržava svemir u postojanju, i sam mrtav, onda će svemir ostati prepušten sam sebi, a to znači momentalan gubitak egzistencije. Kontaš?!! To ti je kao kad osoba drži čašu vode u ruci i iznenada zaspe ili umre. Zna se šta će se desiti potom sa tom čašom. Treći problem sa ovom teorijom je taj, da je jedan dio Svetog Trojstva nestao smrću Isusa na križu i da je tri dana bilo Sveto Dvojstvo. Četvrti problem sa ovom teorijom je činjenica, da ljudi mogu ubiti Svemogućeg Boga ili bar jednu Njegovu trećinu. Možeš li svariti svu ovu apsurdnost i nelogičnost!?? Problem je to što je Saint Paul (Pavle), a ne Isus, doveo do cijele ove kontradiktornosti svojim filozofskim spekulacijama, koje nemaju ama baš ništa sa Božijom Riječju. On je pomješao Isusovu vjeru sa paganskom vjerom drevnih Grka i Rimljana, koji su bili mnogobošci i vjerovali u Bogove u ljudskom obliku. Problem je bio to što Saint Paul nije želio da ima Mojsijev strogi zakon na svojim plećima, jer sa takvim monotestičkim zakonom i disciplinom on nije mogao privoliti Grke i Rimljane, koji su se tada ponašali gore nego stoka, jer nisu imali nikakva Nebeskog Zakona. A Mojsijev zakon je jasno obznanio da je svako odgovoran za svoja dobra ili loša djela. I tako je Pavle izmislio da je Isus utjelovljenje Svemogućeg Boga da bi se umilio Rimljanima. On je takođe izmislio da je Isusovo raspelo jedini razlog ljudskog spasa na vječnom svijetu, i da ljudi koji su rođeni griješni mogu postići Božiji oprost samo ako vjeruju da je Isus razapet za iskup njihovog priježivotnog (Adamovog) grijeha i ovoživotnog vlastitog grijeha. Takvim izjavama on je poništio cijeli Mojsijev Zakon (Stari Zavjet), jer je porekao da se čovjek može spasiti svojim trudom i pozitivnim ponašanjem. Od tada su njegovi nasljednici, koji su većinom bili novopećeni Rimljani, razrađivali kršćansku vjeru koja nema Nebeskog Zakona nego zakon Saint Paula, po kojem je jedini spas u vjerovanju Isusova iskupljenja ljudskih grijeha. Bog nije nepravedan, pa prema tome zalutali i nemoralni ljudi su morali izmisliti ovu doktrinu da bi se oslobodili Mojsijevog zakona i samodiscipline. Zar ne vidiš da sami sebe protivriječe. Sve Kršćanske zemlje se povode za pravilom, "šta radiš to ćeš i dobiti". Nije ni čudo onda što su se naučnici i vlastodršci odvojili od crkvenog teoretisanja koje je neprimjenljivo u normalnom ljudskom bivstvovanju. Jedini koji se suprostavio toj Saint Paulovoj religiji je bio Barnabas za kojeg je Isus rekao:

"Ako vam on dođe, prihvatite ga." (Kolosijanci 4:10)

Ustvari, kada je Saint Paul došao u Jerusalem, Isusovi apostoli mu nisu vjerovali, jer je on vrlo surovo tretirao Isusove sljedbenike. Barnabas je bio taj koji ih je nagovorio da mu daju šansu da se iskupi za prijašnje grijehe i nepravdu koju je počinio prema Isusovim sljedbenicima.

"A kad dođe Savao (Pavle) u Jerusalem, gledao je da se pridruži učenicima; i svi su ga se bojali, jer nijesu vjerovali, da je učenik.

Tada se Barnaba zauze za njega i dovede ga k apostolima, i pripovjedi im, kako je na putu vidio Gospodina, i kako mu, je govorio, i kako je u Damasku slobodno propovijedao u ime Isusovo." (Djela 9:26-27)

Da je Barnaba tada znao kakvu će Saul štetu donijeti Isusovim sljedbenicima, sigurno ga ne bi preporučio apostolima.

Nepogriješivost Gospela (Evanđelja)

Novi Zavjet ili Kršćanska Knjiga ima četiri Evanđelja ili Gospela, kako ih zapadnjaci nazivaju. Nijedno od tih Evanđelja nije napisao apostol koji je svojim ušima čuo Isusa kako govori u ime Božije. Evanđelje Ivana je jedino Evanđelje koje govori o Isusovom božanstvu i vječnoj egzistenciji. Pa čak i u tom Evanđelju ne govori Isus za sebe da je Bog ili da je biće sa vječnom egzistencijom, nego to navodno Ivan kaže o njemu. To Ivanovo Evanđelje je napisano između 110 i 115 godine poslije Isusovog navodnog vaskrsnuća. Problem je to što su svi pisani dokumenti koji su sadržavali neke Isusove riječi bespovratno nestali prije vremena kad je prvo Markovo Evanđelje napisano na Grčkom jeziku. I to prvo Evanđelje je bilo napisano slobodnim stilom često izražavajući mišljenja i želje svog, i dan danas, nepoznatog pisca. Ni dan danas najveći stručnjaci Kršćanske vjere ne znaju ko je napisao prvo Evanđelje iako se zove Markovo Evanđelje. Ista stvar je sa drugim Evanđeljima koja sačinjavaju Kanon, tj, Zakonik. Imajući u vidu krhku vjerodostojnost Biblije, pitam se da li je, i taj Biblijski kontroverzni Saint Paul, ikada izrekao takve bogohulne stvari ili mu je neko, kao i drugim apostolima, lažno pripisao takve heretičke spekulacije. Ja se ograđujem vjerovanja da je taj čovjek to ikad rekao, i sve što sam napisao protiv njegovih izjava je, ustvari, usmjereno protiv onoga ko je to napisao. A Allah najbolje zna ko je autor tih riječi. Kada bi ti imala ambiciju da detaljno i objektivno prostudiraš sakupljanje i vjerodostojnost Biblije i sama bi shvatila, kao i mnogobrojni svjetski poznati Kršćanski teolozi, da je Biblija puna kontradikcija, koje niko nije mogao usaglasiti uprkos mnogim revizijama i ispravkama. Kako onda neko može tvrditi fanatično, stavljajući glavu u pjesak kao noj, da je Biblija 100% Božija riječ kada su joj glavna Evanđelja, i sama mnogo puta izmjenjena, ustvari samo prepričavanja osoba koje nisu nikad vidjele Isusa, a neki od tih autora nisu nikad vidjeli čak nijednog od Isusovih učenika. Neka nam je Svemogući Bog na pomoći kako smo nemarni da pronađemo istinu i saberemo konce koje nam je Satana pomrsio i još uvijek mrsi. Istina se svjesno prodala za nagomilano zlato u Vatikanu, Bizantinu i Moskvi. Ružno je to zašta su oni Allahove riječi prodali, a Pakao će ugledati ali im pomoći neće biti. Isus će ih na cjedilu ostaviti, jer on nikom nije rekao Ja sam Bog i mene obožavajte nego je rekao:

"Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga." (Biblija, Marko 10:18)

"I reče Isa (Isus): 'O sinovi Israilovi! Ja sam vam Allahov Poslanik, da potvrdim ono što je u Tori (Stari Zavjet) i da vam najavim radosnu vijest o Poslaniku koji će doći poslije mene, čije ime je Ahmed (Muhammed)." (Kur'an 61:6)

Ja sam Musliman i dužnost mi je da te pozovem Istini kao što su Mojsije, Isus i Muhammed pozivali Istini, pa ako hoćeš vjeruj a ako nećeš, budi mi svjedok na Sudnjem Danu da sam te pozvao Istini Božijoj i da sam svoju dužnost prema tebi ispunio. A Allah nam je Svevišnji Sudac. A moj Svoritelj meni kaže:

"I na put Gospodara svoga mudro i lijepim riječima pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su odlutali sa puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu."

"I pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim!"

"I ne moli se, mimo Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi i njemu ćete se povratiti!" (Kur'an 28:87-88)

"Reci (Muhammede): 'Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah ja Njemu nikoga ne smatram ravnim." (Kur'an 12:108)

"Allah će na sudnjem danu odvojiti vjernike od Jevreja, Sabijaca, Kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca. Allah je, zaista, svemu svjedok." (Kur'an 22:17)

A što se tiče našeg vjerovanja mi kažemo i vjerujemo isto što i Božiji Poslanici:

poslanik Mojsije:

"Neimaj drugih bogova uz Mene!" (Izlazak 20:3)

Poslanik Isus:

"Počuj Israele: 'Gospod vaš, Bog, je jedan Gospod'!"(Marko 12:29-30)

"Gospodinu, Bogu svojemu, klanjaj se i Njemu jedino služi!”(Matej4:10)

Poslanik Muhammed:

"A vaš Bog - jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog." (Kur'an 2:163)

"Reci: Allah je Jedan.

Allah je Utočište svakom!

Nije rodio i rođen nije,

I niko mu ravan nije!"

(Kur'an 112)

Sjećaš se šta je Allah prvo objavio Poslaniku Muhammedu, "Ikre bismi rabbike...(Čitaj, [uči, saznaji] u ime Gopodara svoga!).

Bože naš pomiluj nas milošću Svojom i obasjaj naša srca Istinom Svojom i oprosti nam ono što zaboravimo i u neznanju pogriješimo. Amin!

Neka je slava i hvala Allahu i neka je Njegov blagoslov na sve Njegove Poslanike od Adama do Muhammeda, i na sve one koji prate Istinu preko Poslanika proslijeđenu. Amin!