Svetlosti i senke Džoburga
SVESNI da su oči celog sveta usmerene ka njima, Južnoafrikanci se svojski trude da organizacija Svetskog prvenstva protekne na nivou dostojnom ovako velikog spektakla. Uspevaju li u tome, sasvim je drugo pitanje. Posle 16 dana boravka u najrazvijenijoj zemlji „crnog kontinenta“ utisak je da Mundijal ipak predstavlja suviše krupan zalogaj za ovu sredinu.
Od grandioznog stadiona i milionskog Johanesburga vredi početi svaku priču o fudbalskom raskršću Južne Afrike. Iako je nastao tek 1886. godine, Džoburg ili Džozi, kako lokalno stanovništvo naziva svoj grad, predstavlja najrazvijeniju sredinu i najveći grad u JAR. Sa predgrađima, među koja se uključuje i tako često po zlu spominjani Soveto, Johanesburg ima više od sedam miliona stanovnika. Upravo je Soveto deo na koji vas svi upozoravaju kad dođete na jug Afrike. U toj sirotinjskoj oblasti, koja se nalazi neposredno uz „Soker siti“, prema procenama, jer tačnog statističkog podatka nema, živi oko 1,5 miliona ljudi, isključivo crne puti, na svega 150 kvadratnih kilometara!
Tamo, kažu, ne treba zalaziti ni automobilom, ali ni to nije baš tako. Čak je i Soveto, odnosno jedna njegova velika ulica, postao turistička atrakcija, a koncert koji je održan noć uoči početka Mundijala na stadionu „Orlando“ u ovom delu grada okupio je više od 50.000 ljudi svih rasa, vera i nacionalnosti...
Kriminal svakako postoji, ali je tokom Svetskog prvenstva prilično suzbijen. Istina, bilo je sporadičnih slučajeva pljačkanja novinara, pa čak i grčkih fudbalera, ali u izolovanim četvrtima grada, gde očigledno ne postoji adekvatno obezbeđenje. Srpska reprezentacija zato ima sve uslove za normalno funkcionisanje, jer je njihov „Sanisajd park“ čuvan kao najbolja tvrđava od strane domaće policije i pripadnika srpskog MUP.
Upravo Sandton je, uz Monte Kazino, Melrouz i Rouzbenk, najinteresantniji za sve strane turiste, jer se radi o bezbednim mestima, gde mahom boravi samo bela populacija. Posledice aparthejda i dalje se osećaju u celoj Južnoj Africi, pa su ovakve podele nažalost i dalje prisutne, pa čak i poželjne. Navijači iz celog sveta uglavnom su locirani u ovim gradskim četvrtima, gde imaju sve uslove za dobru zabavu i miran život, samo što je sve po paprenim cenama. Naime, videvši Mundijal kao priliku da dobro zarade, domaćini su sve cene značajno povećali, a vrednost svoje valute privremeno podigli za više od 20 odsto. Tako, recimo, smeštaj u hotelu „Mikelanđelo“ u Sandtonu, koji je zakupila FIFA, košta 1.200 dolara za noć, a pre samo mesec dana u ovom elitnom objektu mogli ste da spavate za 150 dolara!
S obzirom na to da je Johanesburg metropola, grad čijim dauntaunom „vladaju“ siromašni, dok je elita mahom po urbanim predgrađima, selidba sa oruđenog severa na krajnji jug i te kako je prijala. U luci Port Elizabet, trećoj po veličini i značaju na južnoafričkoj obali, oseća se miris Mediterana. Indijski okean, duge peščane plaže, živi noćni klubovi, restorani, poneki kazino... Sve to, uz ono najvažnije, a to je bezbednost, čini od ovog grada pravi biser afričke obale, od kojeg je lepši jedino Kejptaun.
Srbi su stigli i u sredu do Nelspruita, grada na severozapadu zemlje domaćina, kako bi bili vetar u leđa reprezentaciji u najvažnijoj utakmici na Mundijalu. Protiv sebe su imali daleko veću armiju Australijanaca, ali su pre meča obećali da neće posustajati ni na trenutak, baš kao i naši fudbaleri.
RIGOROZNE KAZNE
JUŽNOAFRIČKA Republika je rigorozno reagovala po pitanju kažnjavanja prestupnika. Trojica kriminalaca, dvojica iz Nigerije i jedan iz Zimbabvea, već su se našli iza rešetaka i po hitnom postupku osuđeni su na pet do 14 godina robije, zbog toga što su poharali hotelske sobe španskih i portugalskih novinara.
PRIVATNO OBEZBEĐENJE
U JOHANESBURGU svako može da unajmi ličnu zaštitu, ali ako za dan izdvoji 4.000 randa, što je skoro 500 evra. Ugledne svetske kompanije čiji zaposleni borave u Južnoj Africi zbog Mundijala, koriste usluge ovih firmi za fizičku protekciju, koja u ekipi šalje po četvoricu naoružanih telohranitelja.
TRI GLAVNA GRADA
IAKO je najveći, Johanesburg nije glavni grad Južne Afrike, koja ih ima čak tri. Naime, Pretorija je administrativni, Blumfontejn sudski, a Kejptaun zvanični prestoni grad ove sasvim neobične zemlje.
RUČAK ZA 10 EVRA
U JUŽNOAFRIČKIM gradovima može se ručati po cenama sličnim onima u Srbiji. U restoranima za obrok treba izdvojiti između 60 i 100 randa, što iznosi sedam do 12 evra, dok je pinta piva uglavnom od 15 do 18 randa (oko 200 dinara). Taksi je prilično skup, tako da za dvadesetak kilometara u Johanesburgu treba izdvojiti oko 200 randa (25 evra), a ovaj vid prevoza je jedini bezbedan ako ne posedujete sopstveno vozilo, jer se gradskim prevozom vozi isključivo najsiromašnija populacija među kojom ima mnogo onih koji se ne libe pljačke i fizičkog napada.
* * * * *
U PILGRIMS RESTU, BLIZU NELSPRUITA, POČELA SU PRVA ISKOPAVANJA ZLATA U 19. VEKU
PUTEVIMA ZLATNE GROZNICE
DOLAZAK u Nelspruit, glavni grad južnoafričke provincije Mpumalanga, nije mogao da prođe bez posete prvim rudnicima zlata u Južnoj Africi. Krajem 19. i početkom 20. veka u ovoj zemlji je počela zlatna groznica koja je dovela hiljade Evropljana, pre svih Engleza i Holanđana, u potragu za blagom. Danas, seoce Pilgrims Rest, što u prevodu na srpski znači „odmor hodočasnika“, predstavlja turističku atrakciju kojoj ne mogu da odole mnogobrojni gosti iz celog sveta.
Pilgrims Rest, prvo naselje kopača zlata, smešten je u oblasti visokih planinskih vrhova, koji se dižu čak i do 2.300 metara nadmorske visine. Nalazi se na nekih 90 kilometara od Nelspruita, u potpunoj zabiti, gde dominira kamenito tlo s vegetacijom koju čine patuljasto rastinje i niska požutela trava.
Na ulasku u selo dočekuje najsiromašnije lokalno stanovništvo, koje se bavi prodajom oraha i proizvoda sličnih bademima i kikirikiju. S gajbicama na glavama žene ponavljaju svoja imena, tražeći od turista da se makar na polasku sete i baš od njih kupe kesicu ili dve. U donjem delu glavne seoske ulice, čiji izgled nije menjan decenijama, pošto je Pilgrims Rest nacionalni muzej pod zaštitom Uneska, nalazi se i lokalna pijaca. Na tezgama se mogu kupiti ukrasi, nakit i suveniri uglavnom ručne izrade, a prodavačice vas dočekuju obično sa cenama dva do tri puta većim nego što neki proizvod realno vredi. Cenkanjem, naravno, sve se plati po razumnoj ceni.
Izvor:
Novosti