Aura+

Poj za spas
Istine sjaj
U vremenu bola
Ne cujem glas

Tvoj glas volim
Pjevaj mi sad
U smiraj dana poj šuma
Miris mora i mjesec mlad
Da odbacim misli i da prevarim strah
Pjevaj tiho a silno
Zaledi mi dah

Jer
Bolestan je sat,morbidan je dan.
Iskrivljeni svi
Miris ponosa,ukus gluposti
Izgubljeni sni
Reci mi da znaš kako mine bol
Kako staje boj
Pjesmom ubij jecaj moj

Moj spas nice u šapatu tvom
Dok vidam rane i placem
Stvori pjesmu i spasi me njom
Znam ti možes umiriti strah
Pjevaj tiho a silno
Zaledi mi dah

Iz pepela jecaju dani
Odnose duše sa sobom
Glupost se glupošcu brani
Naziva grobom il' robom
Alavi ratovi žive
Ginu i tromi i mladi
Kradljivci lopove krive
Bez pojma o žedi i gladi

Bar ti mi nedaj sve da gledam
Teret nosim sam
Moj krst je krst života
Vjecnost ili sram
I svako moje djelo
Sam ustvari ja
I jedna pjesma
Tvoga oka koje sja

Plivam

Plavi obzor tvoje sjene sjaj
Srcem zbori
Igra traje zaneseni svi
Traju pregovori
Zastao je zbunjen djecak sam
Na tvom licu
Ogleda se mracna istina
Lov na pticu

Rijeka nosi mostove bez traga
Covjek pliva
To što cuvam jos djecacki san
Ti si kriva
Citaj slovo s' mojih usana
Vjeruj sebi
Ja jos nisam sazreo za plan
Plivam tebi

Kad se razbije san
Dali sam spreman za dan

Priznaj da cuvas mi dlan
Nisam još zreo za plan

Tren Tog Sjecanja

U noci kad niko ne bdije
I sebicne more se nižu
Sjetih se price o sebi
Mladost se iskrala tiho
Dok puzah po utrobi zemlje
Nemadoh znanja o tebi

Za vratom mi stajaše ljudi
Što krv im se cijedi iz oka
I oblak im crni nad glavom
Nemadoh snova ni puta
Sem života da otmem toj aveti
I besanih noci u plavom

Sjetih se plamena
U mojim rukama
Sjetih se dna
Prezrenih lica
I usnulih duša
Bez sna

Al' to je tek tren tog sjecanja

U ocima samotnog svirca
I sjecanje ispovjest stvara
Cetiri strane cetiri djela
I jedna stvorena ljubav
U smiraj tihom glasnu
Pognute glave zboranog cela

 Cudan oblik zla

Zašto skrivaš bol
Mukom suzi daješ sjaj
Preplitak je osmijeh taj

Tvoji krici svi
Cuju se i osjecam
To je onaj sram od dna

Cudan oblik zla
Pjeva iza tjemena
Šta je plod tog sjemena

I svaki put kad sjaš
Znam da maskom skrivaš sve
Što znaci ti i sjeca se

Ipak teško je
Citav život trpiš sram
I bivaš tud i bivaš sam

Reci mi molim te
Da znaš
Šta je to
Što osjecaš

Suvišne rijeci zbijaju zvuke
Svaka je strepnja skrivena dahom
Usne ti plešu,tresu se ruke
Ti se raduješ strahom

Cemu rijeci sulude
Cemu sav taj strah
I sam si dio zablude
Oboje smo prah

Mali plavi san

Predivni svitce
Sad sklopi krila svoja
Jutro suncem dolazi
Rugobna bubo
Na svjetlu dana snivaj
Da blistaj tmini pokloniš

Ti ljudski robe
Što keziš zube svoje
Na pomen da si slobodan
Mani se toga
Potraži bolji nacin
Da budeš svjesno radostan

Ljubavi moja
Ti dobro znaš šta pricam
Znaš za ludost u meni
Budi šta hoceš
I vila i gorila
Ako to si stvarno ti

Svijetom se braniš
Svijet ti je stran
I tek ponekad bdije
Mali plavi san

Osudi me

Mudrac je sjeo na obican kamen
Kamen se nije ni mak'o
Zašto je to cudesno

Hrabar si viteže mladi s tim macem
Ako si odviše baci ga
I uzmi nož

Ginuše mladi za potomke svoje
Da potomci njihovi ginu
Opet za svoje i tako u krug

Glava nas nogama vodi ka cilju
Šta kad je glava pod nogom
Prazan je hod sigurno

Ti osudi me
Ma i ubij me
Uvjek cu misliti loše o misljenju
Zapali me
Opet isto je
Vjerujem beskrajno samo da ljubav je bog

Poklon

Svecani sprovod me smiruje
Blistavim osmjesima caruje tamnina
Svako u svojoj košulji
Satkanoj od snova,prljavoj od vina

A jad se razmece
Ceka na pravi tren tad' pecat svoj da stavi
I suze miruju
Dok se ne zahukta rijeka koja slavi se

Hajde sa mnom,bježi od njih
Spasi se
Crvena varka velikog sjaja
Gasi se
Dal' postojis kad si s' njima
Ima l' te
I tvoje su oci usnule

Krvavi do koljena
Krv iz ekrana lije krvavi su snovi
Ljubav sa povezom na ocima
Ceka u redu da se pokloni tom strahu

A ja te osjecam
I to je nesto sto je ostalo od mene
Zlo predosjecam
A hrlim tebi ko bez glave i bez srca

 Pravo ime

Suzo zapali mi oci
Blistavim bolom zakloni
Šarene obzore lažne
Mocima svojim ukloni

Slijep od sjaja tudeg sna
Sad ne vidim ko sam ja

Silo covjecije tuge
Nazovi me imenom svojim
U ljubavi ostavi traga
Velike srece se bojim

Gluv od smijeha tudeg sna
Sad ne cujem sebe ja

A ona još te voli
Njene su rijeci znak
Zna tvoje pravo ime
Moju svjetlost i moj prah

Slika

Ona imala je obicaj da misli
Znala sniti i kad nije snena
Procijeniti kad da krene kuci
Pokriti se nebom zanesena

Gradila je mostove i skele
Puštala se nizvodno da pluta
Uvjek sama ogradena vjerom
Nikad od vec videna i cuta

Cuvala je za sjecanje dokaz
Mali treptaj beskrajnog na dlanu
Poplocala stazu u tom smijeru
Izabrala samo jednu stranu

Ljubila je samo znane oci
Pritajeno posmatrala ljude
Uzdizala blažene i ljupke
Prezirala one koji sude

Silna li je bila njena slika
Osvijetljena zarom njenog smijeha
Dar života malobrojnih srecnih
Uzor žene cistiliste grijeha

Ona imala je obicaj da misli

Sunce Sjevera

Otvori ocii svoje snene
I pogledaj
Šta je stalo osim želje
U ovaj sjaj
Jedno zrno bilo cega
Treba da mi daš
Da u želji strah prebolim
Samo jedan mracni svijet je naš

Crni oblak iznad mene
Ne znam da li zna
Da je kriv što nemam volje
I bojim se sna
Neka mije moje misli
Tvoja nada za nas
I u sjeni snenog oka
Da umoran ipak spoznam spas

Zašto ne mogu da vidim lice andela
Koje nosiš ispod cemera
Boja sna obicna digla se iz pepela
Probudila sunce sjevera

Težak teret misli nose
I jedan znak
Tople ruke stežu žice
Gubim zrak
Milion slika leti nebom
I svaka je tvoja
Kome suze da poklonim
Kad ih nisam isplakao ja