Fata i Mujo se bude usred olujne noci, u tri ujutru. Neko jako lupa na
njihova vrata.

Mujo otvara vrata kuce, a pred njim stoji pijanac, pjan ko zemlja, jedva
stoji na nogama.

Pijanac moli Muju da izadje da ga malo pogura.

"Nema teorije", odjebe ga Mujo s vrata, "tri je ujutru, covjece!" i
zalupi mu vrata pred nosom.
"Ko je bio?" pita Fata.
"Ma neki pijanac, traži da ga poguram" odgovori Mujo.
"Jesi li mu pomogo?" opet pita Fata.
"Nisam lud, tri je ujutru i napolju lije k'o iz kabla!"

"Sram te bilo", nalijepi ga Fata. "Sjecaš se, kad smo prije dva mjeseca
vracali od Sulje, kad su ti kola crkla po onoj kišurini, da se ona
dvojica momaka nisu zaustavili da te poguraju, nikad se ne bi odande
izvukli."
Mujo, se malo postidi, i na kraju se obuce, otvori vrata i prodere se u
mrak i kišu:

"Halo, jesi li još tu?"
"Jesam", dere se pijanac.
"Treba li te još pogurati?" pita Mujo u mrak.
"Treba, hvala lijepo!" kaže pjanac.
"A de si?" pita opet Mujo.

"Evo me na ljuljaski !"