Govorim u snu

smjesnoga lica sami padamo,svatko na drugom kraju svijeta
zapetljanih tijela umor skrivamo...
koliko potrosenih prica,pune ulice papira.. pokidanih istina
snovima trosili smo ceste i mada se ne smije u sebi dugo sutjeli
miris prve jeseni...
kroz otrovane noci kad je sjecanje na strazi, ja ne prolazim
tada vagoni puni srebra i rijeke zlatnog praha nece jutro potkupiti
a vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni
govorim u snu
govorim u snu
koliko potrosenih prica, pune ulice papira... pokidanih istina
snovima trosili smo ceste i mada se ne smije u sebi dugo sutjeli
a vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni
govorim u snu
govorim u snu
govorim u snu

Insekt

noc pliva u casi vode
na usnulome stolu u kutu sobe
tesko disem i trazim po sebi onoga sto mi na grudima sjedi
insekt u mojim ocima
slijepi putnik mojim snovima..
insekt u mojim ocima
slijepi putnik mojim snovima..
cudan glas mi klizi s usana
vlastiti me jezik ogovara
tesko disem i trazim po sebi onoga sto mi na grudima sjedi
insekt u mojim ocima
slijepi putnik mojim snovima..
insekt u mojim ocima
slijepi putnik mojim snovima..
insekt u mojim ocima
slijepi putnik mojim snovima..
insekt u mojim ocima
insekt u mojim ocima
insekt u mojim ocima
ineskt u mojim ocima
insekt u mojim ocima..

Jedna od onih bez naslova

Ukradi konop strpljivo,
ispleti cvor, po cvor,
dobro zaveži tako, svaki pokret moj
zicom zategni tanki gospodski vrat

sve sto mozes izbjegni, otmi mi zrak
uguraj tijesno u minii kutiju šibica
pošalji nas poštom na kraj svijeta

sada me poništi,
sve mane izbroji
sada me poništi
izmisli novoga mene

pa se potrudi da nitko nikad ne sazna
gdje vodi naš trag, ni novu adresu,
najmanjih ljudi
zaljepi nas žešce u vatru šecera i dima
ušapni korak nek pršti tišina
nek prsne tišina

sada me poništi...

ukleši svijet za mene u mrežu ludila i mjene
da zapnem kad krenem i padnem na tebe

sada me poništi...

Kornjača

Mogu biti gadno strpljiv,
čekati do zauvijek,
ako to te čini sretnom,hodam poput kornjače
Namamljeni smo na svjetlo
tko glumi sunce ispred nas
kao da smo jedno tijelo
još ti čujem srca bat
Gdje se dajem sav
gdje me imaš svog
gdje se krije sad
car u oku kornjače
Sanjam da mi skupljaš srećo,
svaki dio slomljenog
spustiš me na svoje grudi
gdje te ljubim slobodno
jer oduvijek te tražim
tebe
ti što me učiš lagati
zato brani se kad dođem
želim te zaslužiti
Gdje se dajem sav
gdje me imaš svog
gdje se krije sad
car u oku kornjače
možeš li me vidjeti u licu onog s kojim živiš
možeš li me pronaći u sebi...
Gdje se dajem sav...
Gdje je to,gdje smo mi
sve su priče suvišne
Prodat ću za dodir tebe,
sjećanje u bescijenje

Kralj pola srca

cujem da jos si lijepa poput prvog jesenjeg vjetra
ni godine ne mogu tvoje lice da mi izbrisu
slusam te u sumskom vjetru,vidim te dok gledam rijeku
koja mi te odnosi... sada znam oprosti mi
tvoj duh mi ljubi lice i na usne spusta rijeci
ja sam kralj pola srca
daleko su noci a jos dalje su jutra
ja sam kralj pola srca
daleko su noci...
u mome vrtu rastu cvjetovi
sto su tvoj miris dugo cuvali... oni
tiho... tiho sapucu
izgubio si sada nju...
dani su je ukrali
u tvoje pjesme sakrili
tvoj duh mi ljubi lice i na usne spusta rijeci
ja sam kralj pola srca
daleko su noci a jos dalje su jutra
ja sam kralj pola srca
daleko su noci a jos dalje su jutra
ja sam kralj pola srca
daleko su noci a jos dalje su jutra
ja sam kralj pola srca
daleko su noci...

 Mala truba

pogledom pratim let dvije muhe - igraju se
dok sjedim sam i cekam vrijeme da se vrati
a negdje tamo iz daljine probija se - cujes li je
mala truba trazi put za njene rijeci
sad je dobro... mala truba svira dalje
sad je dobro... ona misli jos na mene
i pustam novcice iz ruku neka padnu neka zvone
sve je bolje od tisine koja grize
a negdje tamo iz daljine probija se - cujes li je
mala truba trazi put za njene rijeci
sad je dobro... mala truba svira dalje
sad je dobro... ona misli jos na mene
i pustam novcice iz ruku neka padnu neka zvone
sve je bolje od tisine koja grize
sad je dobro... mala truba svira dalje
sad je dobro... ona misli jos na mene
sad je dobro... mala truba svira dalje
sad je dobro... ona misli jos na mene
ona misli jos na mene
ona misli jos na mene

 Mjesto

Jedini trik što znam je
Dan po dan
I sve što einiš mora biti
Dan po dan
Polako
Bez žurbe
Jedino tako možda stigneš
Do mjesta skojeg puca
Divan pogled unatrag
Pusti zato što ona kaže
Boji se
Laže
Budi jak za oboje
Zagrli je,hodaj uz nju
Dišite sinkrono
Euvajte san
Dan po dan
Sve bliže je mjesto
S kojeg puca divan pogled unatrag.......
Primjetit aeš
Ona misli tvoje misli
Kradu se rijeei s vrha jezika
Dan po dan
Sve dok zadnja lekcija ne pro?e
Pored vas
I tad pogledaj gdje stojiš
Mjesto s kojeg puca divan pogled
Unatrag
S poeetka na poeetak
Prije no što je poeelo
Bilo je gotovo
Dan po dan
I kad plivaš struji suprotno
Dolaziš sigurno
Do mjesta s kojeg puca divan pogled
Unatrag.....

Mjesto za mene

Ti zbog mene,ja zbog sebe pitam se ima li te uopće
ili me vuče
svojoj blizini strah od voljeti
s kim još mogu biti voljen
može me izbrisati
Stoji netko usred mene čistom voljom dodijeljen
on me bira svog za sebe
sve što nosim kupuje
Sad sam spreman da se bacim pod korake tog sna
Ima li tu mjesta za mene
sasvim mala rupa je dovoljna da se ušuljam u tebe
Previše zaokupljen krletkom koju gradim
poskivećki super tajno dok te hranim svojom gladi
Sad sam spreman da se bacim pod korake tog sna
Ima li tu....

 Moja

Ponekad ustanem prije nje
skuham kavu i gledam je dok spava
sunce se tada prikrada
lice joj u zlato pretvara

jer sto sagradimo srusimo
ponekad vicemo pa sutimo
ukrademo pa vratimo
malo grijesimo pa shvatimo

neka vjetar nosi glas
nista nije, nista nije
nista nije vrijedno nas
nista nije vrijedno nas

moja vjera u tebe je veca od boga
veca od boga...

Mravi

moj telefon zvoni
ostavi poruku
trenutno nisam na zemlji
stanujem u svemiru
pretvorio sam prste u perje i vjetar
u strujama se valjam kao jastuk
podijeli sa mnom krevet, dotaknut' cu te krilom
na mome dlanu sjaji ponocno nebo
gradovi za nas su previse mali
s nase visine ljudi postaju mravi i na ledjima nose one koji su pali
za nas su previse mali
moj telefon zvoni
ostavi poruku
trenutno nisam na zemlji
stanujem u svemiru
gradovi za nas su previse mali
s nase visine ljudi postaju mravi i na ledjima nose one koji su pali
za nas su previse mali
vjeruj mi
sve sam to vec vidio
s nase visine ljudi postaju mravi i na ledjima nose one koji su pali
za nas su previse mali