ŠTO TE NEMA?...

Kad na mlado poljsko cv'jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"

Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
"Što te nema, što te nema?"

Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
"Što te nema, što te nema?"

I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:

Sve smo mogli mi


Sve smo mogli mi
da je duzi bio dan
da si nasao
za me malo vremena
sve smo mogli mi
da si samo htio ti 
biti nezan kao nekada
kako naci put koji vodi do tebe
kako naci mir kad je svega nestalo

Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nezan kao nekada

Nikoga nema u sivom gradu
ulice moje korake kradu
i ja kao sjena sad lutam
u tvome srcu padaju kise
i sve se nase polako brise
iz svijeta tog

Sve smo mogli mi
da je duzi bio dan
da si naso za me malo vremena
sve smo mogli mi
da si samo htio ti 
biti nezan kao nekada

Ti znas dom gde zivi on


Zivot tuznu je napravio pricu
sad sam sama ja ostala u njoj
a svi kazu da prica o mladicu
samo laz je jer on nije moj

I lutam sad po svetu tom
a neznam dom gde zivi on

Na mom putu je stanica daleka
tako sama ja necu naci nju
pa i onaj sto kaze da me ceka
nikad nije ni dolazio tu

I lutam sad po svetu tom
a neznam dom gde zivi on

Jedna zvjezda sa neba vec je pala
jedna ljubav je umrla sa njom
samo suza na obrazu je sjala
kao spomen vjerovanju mom 

I lutam sad po svetu tom
a neznam dom gde zivi on

Vjerujem


Vjerujem da iza svake ljubavi
jedna od zvjezda zadrhti
i nebom plove tragovi.
Vjerujem da svijetom kruze pogledi
vjecni i neuhvatljivi, od kojih sav svijet zavisi...

Vjerujem u stare price o istini
Nista se strasno ne desi kad nebo zemlji oprosti.
Vjerujem da ljubav nikad ne umire
Neko ce sve nase ratove pretvorit u vjecne svatove !

Vjerujem da svaka suza prolazi
dugacak put do vjecnosti
i da se tamo pozlati...

1988.god

Zemljo moja


Vidim polja sto se zitom zlate
i na bregu vidim rodni dom.
Svakog trena mislim na te
zemljo moja.
A u polju moja dusa spava.
U sred zita kao zlatna klas.
Postelja joj meka trava,
zemlja moja.

I dok ja nisam tu,
pokraj njega skupa gledam mesec zut.
Svaku noc cujem glas,
koji zove, dodji sreca ceka nas.

Ovde noci nisu tako plave,
ovde sunce nema takav sjaj.
Ovde nisu takve trave,
zemljo moja.
U tvom glasu nek mi ljubav spava,
nek me ceka ja cu brzo doc.
Nek je ljubi tvoja trava,
zemljo moja.

Zivot pise romane


Zivot pise romane, a ja mu nisam tema
jer tako mnogo snage za moju pricu nema
zivot pise romane, a mjesto imena moga
postoje prazne strane, a ja se pitam - za koga?
Romani, svi koje zivot pise
romani, bez mene ne mogu vise
romani svi ce spaljeni biti
romani - istinu ne smiju kriti!
Zivot pise romane o svemu sto se zbiva
a mene nigdje nema
kao da nisam ziva...

Na drumovima Srema

Zvijezde ti padaju na dlan
ja sam samo dio vremena
kojeg se vise ne sjecas

Upamti miris mojih haljina
nek ti ne pobjegne iz sna
srce mi steze hladna kosava
vise se nikad ne vracam

Jer sad znam da cvijet i trn
nikad zajedno ne pupaju
i dva heroja u istoj bajci
jedan drugom samo smetaju

Na drumovima sema mene vise nema
pod oblakom dok sanjas bicu daleko
na drumovima srema novi dan se sprema
nek te mjesto mene ljubi bilo tko