Zvao sam te

Zvao sam te, duso moja
da ti sviram cijele noci
sve do jutra da te diram
zvao sam te da ti sviram
da ti sviram, da te diram

Cijele noci cekao sam, dosla nisi
majka tvoja rekla je
da za me nisi
nije istina da za me nisi
samo za me, duso, ti si

Zvao sam te, oko moje,
jer te volim
bez tebe ko kruh
na vatri, duso, gorim
ne daj drugome da te poklone
siromah sam, duso, bez tebe

Zvoncici

Dolove i brijeg
zabjelio je snijeg
sa saona kroz noc
nas se cuje smijeh
okicen i plah nas
vranac juri svud
a zvona dalek zvuk
pokazuje nam put

Ej, zvoncici, zvoncici
zvone cijelu noc
i ostaju u sjecanju
sto nikad nece proc'

Zvoncici, zvoncici
zvone na sav glas
kroz tihu noc i citav kraj
zvone za sve nas

Ponoc vec je tu
za satom ide sat
i juri vranac nas
i nikad nece stat
tiho pada snijeg
ko perje mek i lak
prijatelj je drag
veseli mu se svak

1928.

U tisuću devetoj stotini,
u dvadeset i osmoj godini,
jednog jutra usred Beograda,
puno tuge i još više jada.

U Skupštini pištolj opalio,
Stjepana i Pavla pogodio,
Hrvatska je majka zaplakala,
braća Radić za Hrvatsku pala.

Kad je Stjepan Radić umirao,
Hrvatsku je braću dozivao,
oj Hrvati braćo moja mila,
naša majka Hrvatska je živa.

 Andrija Čordaš

Andrija Čordaš, siroče iz drugog rata,
omalen čovjek, vedrih očiju,
čopori svinja, vatrica tinja,
Savske bare i dubina,
velikog neba slavonskog,
im'o dva psa, dva druga,
to nije bilo gazda i sluga,
to je bilo prijateljstvo iskreno.

Pričaju ljudi mlad je bio,
lijepu je Slavu zavolio,
a nju je bolest, rano uzela,
k'o vuk samotnjak tugu je krio,
nije po birtija plak'o i pio,
samo on zna kako našao je mir,
kad bi ga pitali što živi tako,
zašto ne stekne imanja,
a on bi rek'o,
pa nek se bogati 'ko o tom sanja.

Ref.
Jer nije sretan k'o puno ima,
sretan je onaj tko malo treba,
ne da se sreća zlatom kupiti,
sva blaga svijeta ništa ne vrijede,
jadan je onaj kog' vrag zavede,
pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,
đaba mu svega,
kad u duši mira nema.

Sanjivom plavom seoskom zorom,
svirala frula širokim šorom,
njegova pjesma je sokak budila,
i sve su gazde baš njega htjele,
kod njeg' su svinje bolje jele,
tko zna zašto, možda i njima dobrote fali,
a znao je reći, marva je marva,
u trnju jede, u blatu spava,
ali se nikada ne uprlja k'o čovjek.

Bio je Andra na svoju ruku,
po selu pričali mimo svijeta,
ljudi k'o ljudi, ljudima uvijek nešto smeta,
a samo je živio kako je htio,
i s ono malo sretan bio,
na račun tuge, na račun sreće šale zbij'o,
život je cesta pa biraj gdje ćeš,
al' zalud grabiš i zalud stječeš,
kad tamo gore ništa od toga ponijet' nećeš.

Ref.
Jer nije sretan k'o puno ima,
sretan je onaj tko malo treba,
ne da se sreća zlatom kupiti,
sva blaga svijeta ništa ne vrijede,
jadan je onaj kog' vrag zavede,
pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,
đaba mu svega,
kad u duši mira nema.

Bježale godine, uvijek je tako,
pa i on stario polako,
i sve se rjeđe čula frula u jutro rano,
i prođe dobro, prođe i loše,
stari sokaci nestadoše,
i dođe, neko vrijeme njemu strano,
nestalo marve, nestalo gazda,
nestalo šuma i salaša,
nestalo s njima i posljednjeg Čordaša.

Umro je Andra onako tiho,
kako i umru takvi ljudi,
bez puno suza i tužnih stihova,
svećenik reče tek dvije, tri riječi,
pokoj mu duši, a bio je veći,
nego bi čovjek rekao na izgled,
samo je Sava na tren stala,
samo je vrbak spustio grane,
ljudi se kunu da su psi plakali.

Ref.
Jer nije sretan k'o puno ima,
sretan je onaj tko malo treba,
ne da se sreća zlatom kupiti,
sva blaga svijeta ništa ne vrijede,
jadan je onaj kog' vrag zavede,
pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,
đaba mu svega,
kad u duši mira nema.

Bijeli Božić

Bijeli Božić zasjao,
kao zlatni brijeg,
i u sobi ostao,
jer je vani snijeg.

Ref.
Božić bijel i začaran,
radostan i svet,
možda takav jedan dan,
zbliži cijeli svijet.

Noćas će nas grijati,
okićeni bor,
i naš dom će sijati,
kao carski dvor.

Ref.
Božić bijel i začaran,
radostan i svet,
možda takav jedan dan,
zbliži cijeli svijet.

Svijet će s jutrom zaspati,
zadovoljan, tih,
naša jelka zasjati,
sjajnija od svih.

Ref.
Božić bijel i začaran,
radostan i svet,
možda takav jedan dan,
zbliži cijeli svijet.

 Bijeli Božić (White Christmas)

Ja sanjam jedan bijel Božić,
da opet dođe u moj grad.
Da su zvijezde gore,
i tiho da se stvore,
svi ljudi koje volim ja.

Ja sanjam kako snijeg pada,
i odmah tužan postanem.
Jer kraj stare škole,
gdje se mladi vole,
nisam tebe pronašao ja.

Ja sanjam ljeto u zraku,
da opet dođe u moj grad.
Da su zvijezde gore,
i blizu da je more,
tek tada, bit' ću sretan ja.

Cvijet od kamena

Tek što krenem, stanu koraci,
ne mogu te natrag vratiti,
radi tebe vrijedi stati,
padati i ustajati,
al' ti put u stopu pratiti.

Teče jedna rijeka duboka,
ona sve o mom životu zna,
brzo teče, nema sreće,
kad me moja draga neće,
kao da je sva od kamena.

Ref.
Dva života nemam za sebe,
dva života trebam za tebe,
jedan život malo mi je,
samo jedan dosta nije,
da se žedno srce napije.

Gori vatra, nema plamena,
jesen došla, ti si otišla,
kad bi barem malo stala,
malo ljubavi mi dala,
ne bi bila cvijet od kamena.

Ref.
Dva života nemam za sebe,
dva života trebam za tebe,
jedan život malo mi je,
samo jedan dosta nije,
da se žedno srce napije.

Daleko ti kućica

Zna se i ovo što je čije,
ovdje tebi mjesto nije.

Ref.
Daleko ti kućica, dragi Jovica,
daleko slobodica, joj Jovica.

Neće s tobom biti bratstva,
svetoga mi mog Hrvatstva.

Ref.
Daleko ti kućica, dragi Jovica,
daleko slobodica, joj Jovica.

Slomit' ćemo silu vašu,
oslobodit' lijepu našu.

Ref.
Daleko ti kućica, dragi Jovica,
daleko slobodica, joj Jovica.

Dalmatinski šajkaš

Od svoje prve mladosti,
oćuti srce moje.
Da ću za morem širokim,
ginuti željom svom.

Nu ostaviti dom svoj, ne mogu nipošto,
ne mogu nipošto, ne mogu nipošto.

Ref.
Stog' samo ovim krajem,
koji davno već poznajem,
tjeram svoj čamac maleni,
nek drugi svijetom plovi,
nek zlato, biser lovi,
ja niš' ne marim za to.

Oj divne mi Dalmacije, zaboravit' je neću ja,
oj divne mi Dalmacije, zaboravit' neću.

Mnogi' mi strahota mi,
prijeti nam more,
nikad ne znadeš hoćeš li,
dočekat' zore.

Strašno nam prijete valovi,
prijeti na more.

Ref.
Stog' samo ovim krajem,
koji davno već poznajem,
tjeram svoj čamac maleni,
nek drugi svijetom plovi,
nek zlato, biser lovi,
ja niš' ne marim za to.

Mornaru haj, mornaru haj,
mornaru haj, mornaru haj,
al' ja ne mogu s tobom poć',
ne mogu s tobom poć'.

Oj Dalmacijo tebe ne mogu,
oj zato tebe ja ne mogu nikad ostavit'.
Dalmacijo, Dalmacijo, Dalmacijo,
Dalmacijo, za te umirem ja.

Ej, da mi je

E da mi je još jedared,
cijeli šor probuditi,
pred zoru sa ciganima,
od rakije poluditi.

Da mi je da selo opet,
pita šta mi je,
ej, da mi je.

E da mi je na tren barem,
svoju mladost vratiti,
na povratku iz birtije,
tvojoj kući svratiti.

E da mi je dušo moja,
kao ranije,
ej, da mi je.

Ref.
Ej, da mi je, da mi dadu,
još jednom te ljubit mladu,
kao da se nije ostarilo.

Da mi je još jednom moći,
ljubit tvoje crne oči,
i tvoje tilo janje moje milo,
samo jednom dosta bi mi bilo.

Pa neka me vrag odnese,
ak' mi čega žao,
uzeo sam puno više,
nego što sam dao.

Samo jedna pusta želja,
ostala mi je,
ej, da mi je.

Ref.
Ej, da mi je, da mi dadu,
još jednom te ljubit mladu,
kao da se nije ostarilo.

Da mi je još jednom moći,
ljubit tvoje crne oči,
i tvoje tilo janje moje milo,
samo jednom dosta bi mi bilo.