GROBNIČKO POLJE
Excerpt
Ja od Brente vidjeh obale zelene,
Čuh žuborit njene bistre vode,
Pokraj kojih grleći se hode
Umjetnost i narav ko sestre rođene.
Vidjeh iz valova sjajna lica
Kako diže ljuba od Neptuna,
Oholosti i dražesti puna,
Kao vrat svoj labud, ponsita ptica.
U svoj hlad me mrkle primiše maslene
Od arkvajskih brežuljaka milih,
U ljubavi gdje svak listak cvili,
U ljubavi cvate, u ljubavi vene.
Visoki platani grožđem ovijeni,
Lombardije svilorodne ravni,
Boromeja spomenici slavni
Od tisuća ljeta nakrcani plijeni,
Pepeo kosti ljubovnika od Verone,
Latinskoga neba vječno ljeto,
Kist Urbinskog, od Kanove dlijeto,
I od Paladija zidine smione…
Slatke uspomene, najmiliji dio
Mog života!—Jedno samo polje
U srce mi ustani se bolje,
Na kojem sam jednom tako lijepo snio!—
Komad od cvatućeg raja, mislit ćete
Srebrom bistrog potoka opasan,
A na svakoj svrži slavuj glasan,
Od ljubavi pjesme koji poje svete—
Dol blažena, tihi zavičaj pastira,
Gdjeno vrve stada bezazlena,
Ljubavnike hladna krije sjena,
Zefir piri, frula neprestano svira,
Plačna vrba sjetno nad vodom se giba,
Bršljan penje, grozd kroz lišće viri,
Lipa cvate, krepak dub se širi,
U vedru se zraku vitka jela ziba.—
Ništa od sveg toga! Kud god oko štize,
Ništa drugo, nego kame goli;
Zaman tražiš zelen u toj doli,
Niti jedna trava glave tu ne diže!
Sve je pusto, sve je nijemo, sve užasno,
Grob golemi—gnijezdo noćnih sova—
Jedan predjel carstva Plutonova
Ipak si mi polje milo, polje krasno.
Amo, kom je život Hrvatica dala!
Našeg roda to je sveta Meka,
Čiste krvi djeda naših rijeka
Tu je okaljanu svijeta čast oprala.
Svojim kraljem tu sve Hrvat spase kralje,
Batukanu kameni su ovi
Strašni bili stupi Herkulovi,
Gdje upisa udes: Do tuda, ne dalje!
Tu nek Hrvat uči koja mu je cijena,
Tu nek crpi hrabrost, ponos, volju,
Ne ne ište vijek utjehu bolju,
Neg’ koju mu daje ova uspomena!

DIMITRIJA DEMETER