Pjesma o Anki

Ujutro rano pred zoru
Anka je prva na moru,
barka joj malena Lokrumu plovi,
poljupce zore da lovi.

Anka, kći starog mornara,
lijepa je, nema joj para,
oči joj modre, k'o more po buri,
zubi joj bijeli k'o žali.

Uvečer kraj morskog žala,
kraj crvenoga ferala,
poleti pjesma s Porporele morem,
Dubrovnik pjeva o Anki.

 Pjesma suncu

Isto sunce grije nam lica,
čela, srca i ruke,
za sve to mu vratimo bar
ove radosne zvuke.

Svi koji nose u srcu svom
skrivene tajne te
vjernog prijatelja imaju svi,
njemu kažu sve.

Isto sunce....

Malo topline trebamo svi,
pa bili sretni ili ne,
sreća je tamo gdje sunce sja,
grije naše sne.

Isto sunce....

Sve što od drugih skrivamo svi
suncu se daje na dar,
ono zaviri u svaki kut,
zna i najmanju stvar.

Isto sunce....

Sunce što uvijek je vjerno uz nas
sve tajne svijeta zna,
koliko ljubim i trebam te ja,
sad samo ono zna.

Poletjele bijele vile

Poletjele bijele vile,
poletjele bijele vile,
poletjele bijele vile,
iznad Grada Dubrovnika.

Nijesu ono bijele vile,
nijesu ono bijele vile,
nijesu ono bijele vile,
nego mlade Dubrovkinje.

Dubrovkinjo, siđi dolje,
Dubrovkinjo, siđi dolje,
Dubrovkinjo, siđi dolje,
da ti ljubim lice tvoje.

Ne mogu ti sići dolje,
ne mogu ti sići dolje,
ne mogu ti sići dolje,
duboko je sinje more.

Poljubi me

Poljubi me, poljubi me,
na-na-na-na-na-na-na-na-na-na-na-na
poljubi me, poljubi me.
na-na-na-na-na-na-na-na-na-na-na-na

Ja te čekam opet kao svakog dana,
nisam više tužna, nisam više sama,
ja te čekam opet, gledam svjetla grada,
nikad nije bilo, kao što je sada.

Poljubi me, poljubi me,
i nježan budi, nježan kao vjetra dah
Poljubi me, poljubi me,
nek zvijezde na nas prospu zlatan prah.

Poljubi me, poljubi me,
i s tobom ja ću dočekati novi dan.
Poljubi me, poljubi me,
nek stvarnost bude to što bješe san.

Poljubi me, poljubi me, poljubi me, poljubi me,
poljubi me, poljubi me, poljubi me, poljubi me,
poljubi me, poljubi me,
i nježan budi, nježan kao vjetra dah
Poljubi me, poljubi me,
nek zvijezde na nas prospu zlatan prah.

Poljubi me, poljubi me,
i s tobom ja ću dočekati novi dan.
Poljubi me, poljubi me,
nek stvarnost bude to što bješe san.

Poljubi me s obije bande

Puno je vrimena prošlo
kako smo zajedno bili,
kontradom šetali danju,
a noću od ljudi se krili,
kontradom šetali danju,
a noću od ljudi se krili.

Puno je vrimena prošlo
a mi smo isti ka' prije,
volim te više od svega,
to se prominilo nije,
volim te više od svega,
to se prominilo nije.

Poljubi me s obje bande
s obje bande moga lica,
da procvjetam kako ruža,
da poletim kako tica.

Poljubi me s obje bande
u tom polju od lavande,
poljubi me kao nekad,
poljubi me s obje bande.

Puno je vrimena prošlo
svuda u svitu nas ima,
moji su dragi daleko,
al' ja sam u mislima s njima,
moji su dragi daleko,
al' ja sam u mislima s njima.

Puno je vrimena prošlo
a mi smo za istim stolom,
netko je sa svojom srićom,
a netko je sa svojim bolom,
netko je sa svojom srićom,
a netko je sa svojim bolom.

Poljubi me s obje bande....

 Poruka mora

Tu, sa dlana noći,
tu, sa dlana sna,
jedna zvijezda je odnijela pjesmu,
plavu pjesmu od maštanja svu,
nova zora to saznat mora
da bi mogla naći nju.

Luta moje jutro,
luta plavi dan,
duga cesta, do suhog na vodi,
duga cesta od želja bez dna.
Na njenom kraju tvoj osmijeh čeka
k'o da nešto želi reć.

To što zvijezda uzme,
more uvijek vraća.
To što ljubav pruži,
znaj, ne gubi se nikad.

Tu, na tvojoj usni,
tu, u glasu tvom,
nađoh opet tu pjesmu bez kraja,
plavu pjesmu od maštanja svu,
što zvijezda uzme,
to ljubav vraća.

More pjeva riječi te....

Pozdravi ga vjetre

Kao što sam voljela njega, nisam nikoga,
kao što sam voljela tada, neću nikada,
kao što sam voljela jednom, znam, ne mogu voljeti više,
a on, on me još traži, u vjetru to piše...

Pozdravi, pozdravi ga, vjetre
kada kreneš ponovno na jug,
pozdravi i šapni da ga pamtim,
kreni, vjetre, put je dug,
Pozdravi, pozdravi ga, vjetre,
kada kreneš ponovno na jug,
pozdravi i reci da se vrati
kreni, vjetre, put je dug
o, kreni, vjetre, budi drug,
kreni, vjetre, sretan put

Kada bih živjela još bezbroj godina
znam da bi samo njemu ljubav me vodila
Kao što sam voljela njega, ne, ja neću voljeti više,
a on, on me još traži, u vjetru to piše.....

Pozdravi, pozdravi ga, vjetre......

Pred tvojim vratima

Kad jednom prođe sve,
kad se pretvori u uspomene,
kad više nisu važna lica,
imena, ni godine,
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.

Da li ćeš shvatiti sve,
ljubavlju zagrnut me,
da li ćeš dignut me s koljena
žedna tvog oprosta,
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.

Ispod ovog neba samo ti
dušu znaš mi taknuti.
I kad kapnem na tvoj dlan,
kad se stisnem kraj tebe,
nek' me čvrsto drže ruke,
tvoje ruke sigurne.
Kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.

Pronađi put

Pronađi put
iz svijeta svog
pronađi put
do srca mog

Ja sam bila kriva
priznajem ti to
ali brzo prođe
i dobro i zlo.

Ja sam bila kriva
sad je tome kraj, oprosti mi
sve dok budem živa
ja ću tebe uvijek voljeti

Pronađi put
do srca mog...

I dođe dan
da vratim dug
da kažem riječ
pronađi put.

Ja sam bila kriva
kao malo tko
tako mi je žao
što se zbilo to.

Ja sam bila kriva
sjećaš li se svega, kaži mi
sve dok budem živa
to će mene uvijek boljeti.

Pronađi put
iz svijeta svog.
Pronađi put
do srca mog.

I dođe dan
da vratim dug
da kažem riječ
pronađi put.

Ja sam bila kriva
priznajem ti to
ali brzo prođe
što se zbilo to.

Ja sam bila kriva
sad je tome kraj, oprosti mi
sve dok budem živa
to će mene uvijek voljeti.

Pronađi put
iz svijeta svog.
Pronađi put
do srca mog.

 Renato

Ja volim te, dragi Renato
da l' imaš primjedbu možda na to
Ja volim te, dragi Renato
kada ćeš shvatiti jednom to

Ti sladak si dečko, Renato
od svih si najdraži meni zato
O, Renato, Renato, Renato,
kada ćeš shvatiti jednom to

Al' uvijek kada želim s tobom biti ja
i kada drhtim sva, ti nemaš vremena
U zagrljaju kad se želim naći tvom
ti sasvim hladno žvačeš bombon

Renato, Renato, Renato,
ja znam da volim te upravo zato
O, Renato, Renato, Renato,
da l' možda shvatit ćeš jednom to

Na uglu ispred knjižare te čekam ja
sat ili možda dva, od zime drhtim sva
i znaj da nikad zadovoljna nisam s tim
pored tebe zurim u film

O, kada dođem u kuću Renata
tu sjede mama i njegov tata
O, Renato, Renato, Renato,
kada će prestati jednom to

Kad sjedim tu pored svoga Renata
uši su pune mi Bachovih kantata
O, Renato, Renato, Renato,
sad mi je dosta, ugasi to

I stvarno najbolji nisi Renato
al' sve što sjaji i nije zlato
O, o, ja volim te zato Renato
molim te, shvati već jednom to