Ludi dani naše mladosti

Da l` još uvijek živiš tamo
gdje more nebo dira i gdje kamen ljubi sol.
Da l` još istu pjesmu znamo
koju pjevali smo često dok je sunce zvalo dan
na žal gdje miris juga budi ljeto
puno sjećanja na nas.

Da l` još isti vjetri njišu
grane bora, mladu travu što je čuvala naš san.
Da li pamtiš toplu kišu
kako miluje tvoj dlan i kako topi suze trag
i da l` se sjećaš riječi te
kad rekla sam ti - ne, jer to je kraj.

Ludi dani naše mladosti
od ljubavi do tuge.
Nismo znali kako voljeti
za sebe ni za druge.
Mislili smo da je svijet zbog nas,
samo za nas.
Ludi dani naše mladosti su nestali u tami...
Ludi dani naše mladosti, mi ostali smo sami...

Malo je radosti

Ponekad se pitam što se s nama zbiva,
tužna sam jer ne znam
što će jutro da nam dâ,
kao da sama za sve ovo kriva ja.

Ponekad se pitam što nam život nosi,
ne kažeš mi ništa, daleko si sada ti,
gdje su oni dani
kad smo bili bosi mi.

Malo je radosti, malo je nježnosti,
malo je sreće, malo sna,
malo je radosti, malo je ljubavi,
malo je sunca da nam sja.

Ponekad se pitam kako da se vratim,
gledam bijeli kamen
koji tone sve do dna,
ne javljaš se više, kako da to shvatim ja.

Malo je radosti, malo je nježnosti....

Malo sunca, malo sna

Samo je jedan život naš,
zato ga volim kakav je,
ne tražim nikad previše,
znam da se ne može imat sve.

Malo sunca, malo sna i malo smijeha
to je sve što od života tražim ja.
Malo prave ljubavi i nježnih riječi,
to je sve što o čemu srce maštat zna.

A kad nema nikoga da odagna tugu,
čak i onda muzika je uvijek tu,
malo sunca, malo sna i malo smijeha
to je sve što od života tražim ja.

Jer život tužan biti zna,
al' poslije kiše sunce sja,
moraš li danas plakati,
znaj da već sutra sreću nać ćeš ti.

Malo sunca, malo sna i malo smijeha
to je sve što od života tražim ja.
Malo prave ljubavi i nježnih riječi,
to je sve što o čemu srce maštat zna.

A kad nema nikoga da odagna tugu,
čak i onda muzika je uvijek tu,
malo sunca, malo sna i malo smijeha
to je sve što od života tražim ja.

Malo, maleno

Svu svoju ljubav za te u srcu nosim
i sve dane i noći provedene s tobom,
sve one nježne riječi, poljupce naše,
sve to je uvijek samnom u srcu mom.

Malo, maleno, malešno je,
srce je malo, maleno,
al' u nj stane sve.
Malo, maleno, malešno je,
srce je malo, maleno,
al' u nj stane sve.

Bezbrojne dane sreće u srcu nosim
i sva ona uzbuđenja doživljena s tobom,
beskrajna moja čežnja, želja za tobom,
sve to je uvijek samnom u srcu mom.

Malo, maleno, malešno je....

Margellina

S neba snen mjesec prosipa srebro
kojim vezem u sjaj svaki val
Izdaleka se čuje gitara
dok ja lagano tonem u san

I u snu neka mekana usta
već me ljube i šapću mi san

Margellina, Margellina,
u maloj barci, sad snivam ja
veslaj i nemoj me budit iz sna

Kako nježno me valovi nose
morska pučina divna je sva
Ja se njišući pokrivam lako
pokrivačem od zvijezda i sna

Dok u tami svjetluca se more
onaj mili glas čujem još ja

Margellina, Margellina,
u maloj barci, sad snivam ja
veslaj i nemoj me budit iz sna

Marinero

Srela sam te mnogo puta
u lukama bijelog svijeta
k'o leptira bez svog cvijeta
kao pticu bez doma svog

Srela sam te mnogo puta
na lađama koje plove
u gradove uvijek nove
dal' si tužan ti zbog tog

Marinero, marinero,
danas amo, sutra tamo,
samo to nas dvoje znamo,
tako prođe život tvoj.

Marinero, marinero,
mi bi sretni možda bili,
kada bismo gnijezdo svili,
marinero, budi moj.

Srela sam te mnogo puta
gdje se pjeva i gdje se pije
i gdje nitko voljen nije
tu su čudni ljudi svi

Srela sam te mnogo puta
i htjela ti nešto reći
al' ne rekoh niti riječi
poznao me nisi ti

Marinero, marinero......

 Mi u cvijeću


(Zdenko Runjić)

Ti i ja u zanosu sreće u ulici toj,
ti i ja i nebo bez kraja u pogledu tvom
i kažeš mi - volim
da, voliš me ti,
cvijećem mi hodamo sada,
a ljubav nas nosi.

Ti i ja u smiraju dana na obali toj,
ti i ja i njiše se more u osmjehu tvom
kad kažeš mi - volim,
da, voliš me ti,
cvijeće mi beremo sami,
a ljubav nas nosi.

Sreća nek' traje, nek' traje vječno,
k'o ovo cvijeće beri me nježno.
Život će biti ulicna cvjetna
niz predjele sna.

Ti i ja i ništa ne treba sad više za nas,
ti i ja u ulici cvijeća i sretan je čas.
Kad kažem ti - volim,
da, volim te ja,
cvijeće mi pružaš za ljubav
o, ljubavi moja.

Sreća nek' traje, nek' traje vječno,
k'o ovo cvijeće beri me nježno.
Život će biti ulicna cvjetna
niz predjele sna.

Ti i ja i ništa ne treba sad više za nas,
ti i ja u ulici cvijeća i sretan je čas.
Kad šapnem ti - volim,
da, volim te ja,
cvijeće mi pružaš za ljubav
o, ljubavi moja.

 Moderato cantabile

Rijeka donosi jesen,
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta,
mi smo siročad svijeta

Reci, da li ćeš noćas
moći ostavit sve,
svoju kuću, navike i ljude
i poći, a ne znati gdje

Neka svi mržnjom isprate nas,
ali, dragi, život čeka sad je čas.
Čitav svijet bit će tvoj novi dom,
neka kažu, avantura je to

Nikad, nikad žaliti nećeš
stvari, ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
ti bit ćeš slobodan sad

Neka svi mržnjom isprate nas,
ali, dragi, život čeka sad je čas.
Čitav svijet bit će tvoj novi dom,
neka kažu, avantura je to

Nikad, nikad zaboravit nećeš
stvari, ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
ti bit ćeš slobodan sad

Moja jedina misao

Svaki dan, svaku noć, svaki tren,
moja jedina misao ta je samo on,
njegov glas, njegov plač, njegov smijeh,
srećom sad ispunja svaki kut u srcu mom.

Tko zna što radi on, da l' je sam,
moja jedina misao sad za koju znam,
da l' i danas nosi još sliku lica mog
on u sjećanju svom,
da l' još ponekad noću budi se
i da l' zove me on.

Ta jedna misao me prati svud
jer to je smisao života mog
i samo sanjamda se opet nađem
u zagrljaju sina svog.

Život moj ima svoj čudan put,
bezbroj tužnih i radosnih stvari je u tom,
čudan svijet, nekad lijep, nekad ne,
uvijek nov, on zamjenit će sve, al' nikad dom.

Tu je on, njegov smijeh, njegov san,
moja jedina misao sad za koju znam,
da l' se što promjenio, što sve radi
i kako provodi dan
da li ikad spomene moje ime
i da li sjeti se sam.

Ta jedna misao me prati svud
jer to je smisao života mog
i samo sanjamda se opet nađem
u zagrljaju sina svog.

Moja te ruka trazi

Tvoja je uvijek sunčana strana,
kad ideš putem, putem do mene,
u ranu zoru i u smiraj dana
sjajne su oči, tople su sjene.

Tvoja je uvijek najljepša pjesma,
koju u noći slušam i sad,
za žedne usne ona je česma,
za puste dane jedina nada,
nad bijelim valom kad mjesec sija
tvoje je more, tvoja sam i ja

Moja te, moja te ruka traži
i moj te doziva glas,
da li me, da li me voliš, dokaži,
jer vrijeme ne čeka nas

Moja te, moja te ruka traži
i kratak, kratak je dan,
nikoga, nikoga nema na plaži
i sve je odnio san.

Tvoja je uvijek sunčana strana,
kad šalješ pozdrav i kad se vraćaš,
ostati ovdje ne mogu sama
da li me čuješ, da li me shvaćaš.

Tvoja je uvijek najljepša pjesma
koju u noći slušam i sad,
za žedne usne ona je česma,
za puste dane jedina nada,
nad bijelim valom kad mjesec sija
tvoje je more, tvoja sam i ja

Moja te, moja te ruka traži...