Govori tiše

Govori tiše, sad, jer mogli bi nas čuti
želim da čujem samo drhtaj tvojih riječi
taj osmijeh blag, na licu tvom
čini me sretnom ko nikad u životu mom,
govori tiše ,al govori ,
o našoj sreći, o ljubavi.

Govori tiše da nas čuju samo zvijezde,
prisloni glavu tu i šapni riječi nježne
tvoj pogled blag sad kaže mi
da ćemo viječno sretni biti ja i ti
taj osmijeh blag,na licu tvom
čini me sretnom ko nikad u životu mom
govori tiše , al govori ,
o našoj sreći, o ljubavi.

Govori tiše sad, jer mogli bi nas čuti
ti znaš da nikad nitko ne može da shvati
da u srcu tvom, sam našla ja
sve to život nije htio da mi da.

Ima nešto jače

Ima nešto jače od ljubavi tvoje,
ima nešto tiše od kiše što pada,
ima nešto ljepše od jesenjih boja,
to je ljubav moja, to je ljubav moja.

Ima nešto jače od žene što čeka,
ima nešto tiše od usnulih rijeka,
ima nešto ljepše od snova bez broja,
to je ljubav moja, to je ljubav moja.

Ima nešto jače, a ti ne znaš gdje je,
kaži kamo lutaš i dal' prošlo sve je,
tebi tako malo moje riječi znače,
ali kad se smije, ali kad se plače,
ima nešto jače...

Ima nešto jače, a ti ne znaš što je,
zar se tvoje ruke mojih ruku boje,
tebi tako malo moje riječi znače,
ali kad se smije, ali kad se plače,
ima nešto jače...

Ima nešto jače od vjetra i mora,
ima nešto tiše od noći i zora,
ima nešto ljepše od jesenjih boja,
to je ljubav moja, to je ljubav moja.

In memoriam

Dok pjevalo je srce moje,
onoga dana, istoga sata,
crna smrt je pokucala
na naš dom, na naša vrata!

Ja plakala bih kao dijete,
da sam znala, o, da sam znala!
Molila bih da te štedi
koljenima zemlji pala!

Nema te u gradu tvome
gdje se sunčan kamen bijeli,
kolijevka još tvoja živi,
al' te vječnost od nje dijeli!
Porporelom i Stradunom,
Lapadom crn galeb kruži,
kamo ću bez tvoga srca:
kratko sunce, a mrak sve duži.

Crna ženo, kosom što kosiš,
zašto moje najdraže nosiš?
U tren jedan banu tuga
nesta slavuj iz moga luga.

Ispijmo čašu sve do dna

Koliko mnogo ljudi i budan grad,
svud oko nas,
dok glazba tiho svira kraj mene sad,
tvoj čujem glas,
pjesma i vino i skriven stol, tvoja ruka i dah,
ti opet si moj,
kao tad kad si bio mlad, kad si bio sam,
ti voliš me znam.

Noćas ću s tobom biti ja,
ispijmo čaše sve do dna,
a kada dođe dan,
uz obalu poći ću sama.

Noćas ću s tobom biti ja,
za moje oči nema sna,
opet sam tvoja, tvoja sva,
more to zna.

Koliko mnogo stvari, kad shvatiš to,
vezat će nas,
dok svjetla tiho gore, za svaku bol
ljubav je spas,
staze u sjeni i grana šum, tvoje tijelo i val,
a mjesec je pun,
kao tad kad si bio mlad, kad si bio sam,
ti voliš me znam.

Noćas ću s tobom biti ja...

Izlazi sunce

Gle, izlazi sunce
i počinje dan
još uvijek me voliš
po svemu to znam

Gle, izlazi sunce
i prolazi brod
daljine ga zovu
i beskrajni svod

R e f r e n
Kraj mora smo sami ti i ja
hladno nam nije
al' ipak kad vidim svijeta dva
ja zadrhtim sva

Kraj mora smo sami ja i ti
sunce nas grije
pred nama su sretni sati svi
k'o djeca smo mi

Gle izlazi sunce
i budi se grad
u očima jutro
svoj ostavlja trag

Gle, izlazi sunce
čuj valove te
još jednom bih htjela
da zagrlim sve.

R e f r e n
Kraj mora smo sami ti i ja
hladno nam nije
gle kako su lijepa cvijeta dva
k'o slike iz sna

Kraj mora smo sami ja i ti
sunce nas grije
pred nama su sretni sati svi
k'o djeca smo mi

Gle, izlazi sunce
k'o utjeha, spas
mi bit ćemo jedno
kad obasja nas

Gle, izlazi sunce
u luci je brod
daljine ga zovu
i beskrajni svod

R e f r e n ...

Gle, izlazi sunce
i počinje dan
još uvijek me voliš
po svemu to znam.

Ja slijedim svoju zvijezdu

Beskrajno sretnu mladost
u svome sjećanju nosim ja,
glas jednog tužnog srca
nek' do vas donese pjesma ta.

Ja slijedim svoju zvijezdu
na putu mom njen me prati sjaj.
Ja slijedim svoju zvijezdu,
a ona vodi u rodni kraj.

Reci, kuda pružaš ruke,
znaš li kako dalek tvoj je put?

Znam, ali čujem dobro poznate zvuke,
tu je moj dom, moja soba i moj omiljeni kut.
Ponekad plačem, brojim dane i sate,
jer oni koji vole kao ja putuju
ali se jednom ipak vrate,
jer ništa na svijetu ih ne može spriječiti u tome
ništa, ništa pa čak ni smrt.

Ja slijedim svoju zvijezdu
na putu mom njen me prati sjaj.
Ja slijedim svoju zvijezdu,
a ona vodi u rodni kraj.

Još jedan dan, još jedan čas

Još jedan dan, još jedan čas
i onda dugo plovit ćemo brodom.

Još jedan dan, još jedan čas
i rodnom domu reći ćemo zbogom.

Već kreće brod u novi svijet
da proba sreću i da bogatstvo nađe,
al' samo noć pratit će ga svud
nad starim krajem kada sunce zađe,
kada sunce zađe.

Ja jubin te zauvik

Jubavi moja
Riči uvik malo
Da ti srce kaŽe
Koliko bi dalo

Jubavi moja
Vrimena nan fali
Još bi jedan Život
Mi podilit znali

I kad su tukli nas valovi
Jubav smo našu sačuvali ……

Ja jubin te, jubin zauvik
Jer tako u zvizdama piše
Ja jubim te, jubim zauvik
Dok živim, dok srce mi diše
A jubin te, jubin zauvik ….

Jubavi moja
Teško rane cile
Izgube dušu
Judi pa se dile

Jubavi moja
Sunce moje zime
Uvik kad san s tobon
Jubav mi je ime

I kad su tukli nas valovi
Jubav smo našu sačuvali ……

Dubje od mora i sve do bola
S tobon bez straha do zadnjeg daha

Ja ne žalim dane

Ja ne žalim dane niti žalim noći
Kad sam sama bila jer si rek'o doći
Znala sam da negdje o svom domu snivaš
I dok misliš na me smijehom tugu skrivaš.

Ja ne žalim dane niti žalim sate
Niti mladost koju čuvala sam za te
Ti si moje svjetlo kad su dani sivi
Ti si ona ljubav zbog koje se živi.

Ja ne žalim dane one dane duge
Što ih vrijeme nama uzelo za druge
Oduvijek sam tvoja pa makar i sama
Znam da ljubav takva suđena je nama.

Ja ti samo pjevat mogu

Ne ide, ne ide bez tebe,
moja srećo davna.
Ne može ova duša bez tebe
dalje putovat sama.

Dok ti s nekom drugom
jabuke noćas dijeliš na dvoje.
Ja ti samo pjevat mogu.

I opet ja ću noćas pjevati za nas
i opet ja ću noćas za tebe pustit glas
a tebe neka druga ruka smiruje
dok te moje vjerne oči progone.