Za sva vremena, Dubrovnik

Pjesma nek' postane brod do obale moga sna,
ljubavlju ću te braniti, biseru Jadrana.
Stoljeća pamte tvoj lik i kameni bijeli sklad,
vazda će pjesme slaviti gosparski drevni Grad.

Odavde do vječnosti
ponosan stoji Grad,
za sva vremena, Dubrovnik,
suncem okupan Dubrovnik...

Odavde do vječnosti,
zaljubljen, vazda mlad,
a sveti Vlaho nad njim bdi,
Dubrovnik moj je grad.

Pjesma nek' postane brod do obale moga sna,
ljubavlju ću te braniti, biseru Jadrana.
Pjesma nek' postane grom da svuda se čuje glas,
nigdje u svijetu dalekom ljepšega nema za nas.

Odavde do vječnosti...

Zaboravi ako možeš

Želio si da ti pišem pjesme
da najljepše biram riječi.
Želio si da moj šapat čuješ,
sve si mogo meni reći.

Nosile te tihe noći k meni
na krilima iz daleka.
Ti si znao u svitanje doći,
ti si znao tko te čeka.

Zaboravi ako možeš duge šetnje pored mora,
zaboravi što smo htjeli, gdje smo bili nekih zora.
Zaboravi ako možeš ispružene ruke k tebi,
zaboravi jednu ljubav, zaboravi da ja ne bi.

Odvele te nekud duge staze
tamo gdje ja neću doći.
Otiš'o si k'o ranjena ptica,
nestao si preko noći.

Nosile te tihe noći k meni
na krilima iz daleka.
Ti si znao u svitanje doći,
ti si znao tko te čeka.

Zabranjena ljubav

Da svaki nježni pogled
naš će nekom teret biti,
mi shvatili smo odmah
da našu ćemo ljubav mi morati kriti.

I svaku našu toplu riječ
mi šaptali smo krišom,
a proljetno je cvijeće
u nježnost naše sobe tek stizalo s kišom.

A mi smo se zavoljeli
i tajnu tu smo krili
i premda nismo smjeli,
jer drugi nisu htjeli, mi sretni smo bili.

Mi krenuli smo tad protiv svih
jer grijeh je bila ljubav za njih,
ta ljubav koja cvjeta,
sačuvana od sv'jeta i pogleda tuđih.
V

Zar ima nešto ljepše na tom svijetu

U duge zimske večeri
moj album gledam često,
te slike iz djetinjstva
pune su sunca i sna.

Zar ima nešto ljepše na tom svijetu
od rodnog kraja i doma mog
i zato radujem se svakom ljetu
kad dođe tu na žale mora mog.

Tu smijeh odzvanja radosno,
tu pjesma zvuči zanosno,
tu sunce vječno sja
i zato pjevam ja

Zar ima nešto ljepše na tom svijetu
od rodnog kraja i doma mog
i zato radujem se svakom ljetu
kad dođe tu na žale mora mog.

Zar ljubav ti ne znači ništa

Prvi puta noćas kažem da te volim,
da te moram naći i na kraju svijeta.
Prvi puta noćas kažem da te želim
kao zemlja kišu usred toplog ljeta.

Prvi puta noćas ti me gledaš čudno
kao da se nešto slomilo u nama.
Prvi puta noćas teška mi je tama,
a svjetlo što gori, gori uzaludno.

I dok tvoja ruka nekom pozdrav šalje,
ja se pitam - gdje sam i kako ću dalje?

Zar ljubav ti ne znači ništa
i živjeti možeš bez nje.
Još jednom ja otići moram,
još jednom ja ostavljam sve.

Prvi puta noćas tražim tako malo,
samo da te vidim kraj te mirne vode.
Prvi puta noćas slutim kamo ode
to daleko sunce što je kratko sjalo.

I dok tvoja ruka nekom pozdrav šalje,
ja se pitam - gdje sam i kako ću dalje?

Zar ljubav ti ne znači ništa....

Zašto sklapaš oci kad te ljubim

Jablani su šutjeli u noći,
zvijezde im se skrivale u granju,
pustom stazom jesen mora poći,
samo snove čuvao si za nju.

Putnici su putovali sami,
mutna svjetla, nestala u sjeni,
sreli smo se negdje u toj tami,
zatim dugo, dugo bili nijemi.

Sreli smo se, sjećam se i sada,
dok je mirno spavao sav grad.

Zašto sklapaš oči kad te ljubim
u tom času ja te opet gubim?
Zašto sklapaš oči kad te ljubim
možda sanjaš da sam s nekim drugim,
u tom času pitam se i čudim:
zašto sklapaš oči kad te ljubim?

Jablani su šutjeli u noći,
svoje ruke dala sam ti sama.
Vlakovi bez nas ne mogu poći,
ulice su tugovale s nama.

Sreli smo se, sjećam se i sada
dok je mirno spavao sav grad.

Zašto sklapaš oči kad te ljubim....

Znam da ima jedna staza

Znam da vazda treba ići,
znam da ima bezbroj mjesta,
postoji bar jedna cesta
do svih mjesta, ljudi svih.

Znam da negdje ima staza,
jedna staza, možda mala,
koja bi nas odvest znala
do svih ljudi, srca svih.

Sve bi, sve bi, sve bi pute pregazila,
do svih mjesta stić' bi htjela,
svima bih rekla drage riječi,
prijatelj svakom bi bila.

Znam da ima mnogo staza,
mnogo riječi k'o i nada,
jednu treba naći sada
za sva srca ljudi svih.

Što je ostalo od ljubavi

Sjećaš li se onog dana
lutanja po pustoj plaži,
sjećaš li se moga glasa,
što te zove, što te traži
sjećaš li se moga glasa...

Sjećaš li se onog dana
malog tihog restorana,
kako nam je lijepo bilo,
oko nas je bila tama,
kako nam je lijepo bilo
kad sam s tobom bila sama.

Što je ostalo od ljubavi,
što je ostalo od sreće?
Ostale su duge jeseni,
ostalo je svelo cvijeće.

Što je ostalo od ljubavi,
što je ostalo od snova?
Ostala su duga čekanja,
ostala je pjesma ova.

Sjećaš li se onog dana
zadnje šetnje, zadnjeg plesa,
kako nam je lijepo bilo,
oko nas je bila tama,
kako nam je lijepo bilo...

Sjećaš li se onog dana
malog tihog restorana,
kako nam je lijepo bilo,
oko nas je bila tama,
kako nam je lijepo bilo
kad sam s tobom bila sama.

Što je ostalo od ljubavi...

Šutjeti

Šutjeti
dok nemir mislima vrluda
šutjeti
dok putuje se bilo kuda
šutjeti
da ispriča se priča prava
šutjeti
kad ljubav ti u oku spava

Znaš li kako se šuti
kako se pogledom veli
volim te više od svega
i želim, tebe želim
Znaš li kako se šuti
a da se sve to reče
da šutnja bude priča
što teče, teče.....

Šutjeti
kad tuđe tajne želiš čuti
šutjeti
kad istinu ti pogled sluti
šutjeti
kad drugi tvojoj sreći sudi
šutjeti
dok oko tebe lažu ljudi

Znaš li kako se šuti...

Ako želiš to

Ja izmjenit ću se sva, ako želiš to,
svoje navike, svoj svijet, čitav život svoj,
bit ću druga žena sad, ako želiš to,
bit ću to što nisam ja, ako tako želiš ti.

Bit ću sjena što te prati svud,
bit ću tihi kucaj srca tvog,
ako tako hoćeš ti i želiš to.

Bit ću zaljubljena žena tad
koja spremna je na dobro i zlo,
ako tako hoćeš ti i želiš to.

Ja napustit ću svoj svijet, ako želiš to,
svoje prijatelje sve, staro društvo svo,
i zaboravit ću sve, ako želiš to,
zbrisat sjećanja ću sva, svoju prošlost, život svoj.

Bit ću samo to što želiš ti,
što si stvorio u maštanju svom,
ako tako hoćeš ti i želiš to.

Bit ću zaljubljena žena tad
koja spremna je na dobro i zlo,
ako tako hoćeš ti i želiš to.