Ja sam pjesma

Iz kamena sam rasla,
iz zemlje, iz vode
i prošla sam kroz vatru,
kroz vrijeme što ode
i bila uvijek mlada
i ljepša no druge
k'o svjedok tvojih slavlja,
k'o glas tvoje tuge!

Iz ljubavi sam rasla
u tebi, u svima
k'o izvor što nabuja,
k'o more i plima
i pjevao je pastir,
mornari i djeca
i bila sam k'o zvono
što slavi, što breca.

Ja sam pjesma,
ja sam pjesma, pjevaj me!
Ja sam žena, ljubi me!
Ja sam pjesma,
ja sam pjesma, pjevaj me!
Ja sam dijete, čuvaj me!
Ja sam pjesma,
ja sam pjesma, pjevaj me!

Dok treptale su note
k'o ptice na žici
ja kliktala sam s tobom
i sjala kao svici
u travi punoj rose
i palila svijeću
da dotaknem ti srce
i darujem sreću.

Iz ljubavi sam rasla
u tebi, u svima
k'o izvor što nabuja,
k'o more i plima
i pjevao je pastir,
mornari i djeca
i bila sam k'o zvono
što slavi, što breca.

Ja sam pjesma,
ja sam pjesma, pjevaj me!
Ja sam žena, ljubi me!
Ja sam pjesma,
ja sam pjesma, pjevaj me!
Ja sam dijete, čuvaj me!
Ja sam pjesma,
ja sam pjesma, pjevaj me!

Ja sam tvoja muzika

Ja ne smijem gubiti nadu
u samoći što slijedi
i ne smijem gubiti smijeh,
a u srcu mir,
jer to je jedino što vrijedi.

Ja ne smijem gubiti nadu
u ove dane bez tebe
i živim kao da si tu
ne dam uspomenama
da i na trenutak blijede.

Još je žedna duša moja
nekih dragih stihova,
tajnih dodira...
Da sam stvorena od nota
ja bih bila muzika, tvoja muzika
da sam tvoja muzika...

Ja ne smijem gubiti ljubav
u ove dane bez tebe
i ne smijem gubiti smijeh
a u srcu mir
jer to su darovi što vrijede.

Ja ću uvijek biti tvoja

Pomislim na tebe kad samoća pokuca,
kad me kiše jutrom probude.
Tvoje oči sigurne su, tvoje ruke znam,
što ću onda kad te ne bude.

Ti i ja samo prošli, što i drugi prolaze
svaki dan je bio godina,
ono što smo tražili, to smo dobili
samo nam je ljubav ostala, ljubav ostala...

Ja ću uvijek biti tvoja,
ti si prva suza moja,
tajna moje mladosti...
Ja ću uvijek biti tvoja...

Kad jednog dana prisjetim se svega

Kad jednog dana prisjetim se svega
i svome srcu tiho kažem "spavaj, uzalud je bilo"
pod svjetiljkom i pahuljama snijega
ja bit ću sama, sve će biti mirno

I neću znati što se samnom zbiva
prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema
I neću znati što se samnom zbiva
prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema

I čitav život bit će mi na dlanu
svi susreti, sva obećanja, tako mnogo mi smo htjeli
i samo pjesmu čujem dobro znanu
mi djetinjstvo smo naše u snu sreli

Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi
Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi

A ide svome kraju ova zima
i blijeda zora već je blizu, u daljini grad se budi,
ja moram dalje - uvijek nade ima,
dok pokraj nas su prijatelji, ljudi

Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta
Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta

Kad jednog dana prisjetim se svega
i začudim se svome licu što promijenilo se nije,
kad pomislim na ono što nas čeka
i što se negdje u daljini krije

Tko će mi u tom času snage dati,
sam je čovjek kao slamka što oluje nose
Tko će mi u tom času snage dati,
sam je čovjek kao slamka što oluje nose

Katedrala

(iz mjuzikla Notre Dame de Paris)

Rekli su Bit će bolje,
to igra je sudbine.
Bog te uzeo k sebi,
a ljubav ostaje.

Budiš me glasom zore,
ljubiš bojama sna,
maziš vjetrom u kosi...
Znam, tu si, gdje sam ja.

Moje srce sad je katedrala,
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla.
Moja duša oduvijek je znala:
s druge strane sna
opet naći ću te ja.

Zemlja zemlji se vraća,
a duša tvorcu svom,
ljubav od svega je jača,
ti živiš u srcu mom.

Smiješ se drhtajem zvijezda,
mjesec ti košulju tka,
grliš me mirisom mora,
znam, tu si, gdje sam ja.

Moje srce sad je katedrala
k nebu pružena,
satkana od sjećanja.
Moja duša oduvijek je znala:
s druge strane sna
opet naći ću te ja.

Moje srce sad je katedrala,
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla.
Moja duša oduvijek je znala:
s druge strane sna
opet naći ću te ja.

Kad se jednom vratiš ti

Tvoje riječi, lažne riječi, nisu mogle da probude ljubav moju,
nisu znale da me tješe čak ni onda kad sam plakala zbog tebe.

Tvoje riječi, tako prazne nisu mogle da ispune srce moje;
samo stranci jedno drugom uvijek bili smo nas dvoje.

Kad se jednom vratiš ti sad već ostavljen od svih
i zaželiš opet nekog pored sebe,
nemoj tražiti moj dom jer je žar u srcu mom
već odavno posve ugašen za tebe.

Kad se jednom vratiš ti i kad shvatiš da si kriv
što još uvijek živim nesretna i sama,
bilo što da više daš bit će prekasno da znaš
i za ljubav i za mržnju među nama.

Svake noći ja te sanjam kako spavaš kao nekad pored mene,
svake noći ja se budim jer sam umorna od ljubavi i snova.

Svake noći ja te gledam kako odlaziš bez pozdrava i riječi;
zadnji pozdrav to su za te moje oči puni suza.

Kristinka

Iznad oblaka u plavom beskraju
tvoje oči vidim, Kristinko,
moje misli starim vlakom putuju
do tvog srca, do tvog osmijeha.

Tu u vrtu raste isti bijeli cvijet,
miriše na tebe, Kristinko,
svi smo otišli u neki drugi svijet,
među nama bezbroj godina.

Ispod prozora još čujem isti glas,
zove tvoje ime, Kristinko,
ali sada tamo više nema nas,
ostala su samo sjećanja.

Prve tajne, prve nježne ljubavi,
sve to dijelili smo, Kristinko,
mi smo isto htjeli, isto voljeli,
mi smo bili dio jednog sna.

Samo uspomene kao vreli trag,
prijateljstva davnih, Kristinko,
tko je srcu jednom bio tako drag
nikada se ne zaboravlja.

Ova pjesma našu priču čuva sad,
u njoj mi smo vječni, Kristinko,
s pjesmom svak je opet barem na čas mlad,
zapjevaj je s nama, Kristinko.

Larina pjesma

Tvoj smijeh, Lara, umro je s danom tim
kada si ti zadnji put bila s njim.
Znam, znam, Lara, da mrziš onaj vlak
lica kroz dim, ledeni zimski zrak.

Ti si pošla kroz snijeg, Lara,
a on u pakao vatre te,
Pamtiš li zvuk pjesme vojnika tih
i njegov glas tužan i tako tih?

Ti si pošla kroz snijeg, Lara,
a on u pakao vatre te,
al' sunčan dan vratit će drage sne:
vjeruj, Lara, k'o prije bit će sve...

Ljudi

Polako se pale prozori
u mojoj sobi mrak
to netko meni govori
to meni daje znak

i ta se priča ponavlja
ko jučer nam je sve
na stol se jelo postavlja
i gleda se Te-Ve

LJUDI
otišla bih daleko do ljudi
pratila bih mutne zvijezde sjaj
ali znam
nešto možeš sâm, sve mogu LJUDI

LJUDI
mogu da ih volim, da ih sudim
vrelo srce, hladan zagrljaj
ali znam
svjetlo u daljini - to su LJUDI

polako se pale prozori
da l' na me misli tko
da nekom dušu otvorim
još želim samo to

Mladosti, moja lijepa radosti

Sva bogatstva si mi dala,
sve ljepote ovog svijeta,
zbog tebe su sunca sjala,
zbog tebe su bila ljeta

Zbog tebe sam još i sada
zarobljena od ljepota,
jer za svaku moju ljubav
dala si mi sto života

Mladosti, moja lijepa radosti
ljubavi moje, tvoji su dani
živim jer ti si na mojoj strani
Mladosti moja, lijepa radosti
mladosti, moja lijepa radosti....
jedro na buri, galeba krilo,
bez tebe ne bi pjesama bilo
mladosti moja, lijepa radosti
mladosti, moja lijepa radosti

Dala si mi tajne dvore
perivoje od jasmina
i da kradem i da berem
rusule i tvog đardina

Dala si mi, još mi daješ,
trajalo je i još traje
ljeto kao život dugo,
ljubavnice, moja drugo

Mladosti, moja lijepa radosti....