Adio

Shvaćam, našoj ljubavi je kraj,
tu je onaj kobni dan
koji promjenit će tvoj život
al' uz nju ti ostat ćeš sam

Adio, adio, moj ljubljeni,
još malo me voli i odlazi
čuvaj sad u srcu samo to
tu jednu riječ, za rastanak, adio

Sutra vezat će te prsten s njom,
nastoj, zaboravit sve,
sreću što dijelili smo skupa,
ti nikad ne traži od nje.

Adio, adio, moj ljubljeni,
još malo me voli i odlazi
čuvaj sad u srcu samo to
tu jednu riječ, za rastanak, adi

Bez tebe, bez ljubavi

Dok si bio moj, dok si bio moj,
prepun sunca bješe svaki kutak doma mog.
Dok si bio tu, dok si bio tu,
nježnost nisam žudjela, ja imala sam nju.

Bez tebe upoznah samo uzglavlje bez snova
na kojem rijeku suza, misleć na tebe, isplakala ja sam, znaj,
bez tebe upoznah samo čekanje bez kraja,
u kojem vrijeme čaše bola, misleć na tebe ispila sam ga i ja.

Dok si bio moj, dok si bio moj,
moje nebo bješe samo osmjeh s lica tvog.
Dok si bio tu, dok si bio tu,
sreću u tvom naručju upoznala sam svu.

Bit će bolje, znam

Kad u ponoć sat isprati dugi dan,
bit će bolje, znam.
Kad iz oka suza kapne na moj dlan,
bit će bolje, znam.
Tamo gdje se živi život kao san,
tamo gdje je put još suncem obasjan
vidim zlatni pram,
bit će bolje, znam.

Odnekud se uvijek javi isti glas,
bit će bolje, znam.
Mutne vode ostale su iza nas,
bit će bolje, znam.
Tamo gdje se živi život kao san,
tamo gdje je put još suncem obasjan
vidim zlatni pram,
bit će bolje, znam.

Kad u snijegu izgubi se blijedi trag,
bit će bolje, znam.
Kad u kosi zaspi topli vjetar blag,
bit će bolje, znam.
Tamo gdje se živi život kao san,
tamo gdje je put još suncem obasjan
vidim zlatni pram,
bit će bolje, znam.

Letimo bez krila iznad oblaka,
volimo bez pitanja, bez godina.
Pobjednici dok je nade u nama,
to smo ti i ja, to smo ti i ja...

Cakule o siromajima

Kažu da smo siromaji
to slika je moga škoja
bez koluri, bez okvira
svuda samo sivo
i svuda samo modro
a kućica jedna
pala je uz more
tu živimo nas dvoje
sa sedmero dice
i tri koze

Već se cilin škojem priča
da nimamo bome ništa
Svi nas zovu siromaji
ča imaju, od šta žive

Dvi-tri loze, malo vina,
cvit masline, zero uja
dvi tri koze, bokun sira
to nama je drago blago
ča imamo

O more, ča nježno miluješ žal
ti beskrajno si dobro naše
i radost nam svaki tvoj nosi val
kad u zoru se vrate brodice

Kažu da smo siromaji
al' čakule to su samo
naše ruke vole radit
i živimo zato sritno

To slika je moga škoja
uvik srcu puno draga
rojena sam ode
a ode ću i umrit
i ne more ništa
lipše bit na svitu
od ovog malog škoja
ča bidan se naša
nasrid mora

O more, ča nježno miluješ žal
ti beskrajno si dobro naše
i radost nam svaki tvoj nosi val
kad u zoru se vrate brodice

Kažu da smo siromaji
al' čakule to su samo
naše ruke vole radit
i živimo zato sritno

Kažu da smo siromaji
Čakule, da to su čakule

Da li su me voljeli

Stizali su neki, ja se nisam žalila,
grijali su se na vatri koju ja sam palila,
stizali su neki, srce još se nadalo,
da obasja i njih svjetlo
što je na me padalo.

Da li su me voljeli...

Stizali su tužni i ja sam ih tješila:
dala sam im što sam mogla
Bože, dal' sam griješila,
stizali su sretni i ja sam ih shvaćala
visoki su ti računi koje ja sam plaćala

Da li su me voljeli...

Uzela sam i ja od slabog, od jakog,
ostalo je ipak ponešto od svakog,
uzela sam i ja od gorkog, od slatkog,
ostalo je ipak ponešto od svakog.

Da sam te samo prije srela

Njemu sam dala ljubav svu, odbio je nju,
njemu sam dala mladost svu, odnio je nju.
Kad nisam znala kud vodi put, došao si ti,
sad sve su rekla naša tijela
i ovo srce da uzmeš snu, došao si ti,
da sam te samo prije srela.

Njemu sam dala nježnost svu, odbio je nju,
njemu sam dala radost svu, odnio je nju.
Kad se izgubio sunčev sjaj, došao si ti,
sad opet cvatu polja bijela,
kad sam vjerovala da je kraj, došao si ti,
da sam te samo prije srela.

Nikad se nebi kao duga,
svila nad mojim domom tuga,
ja bih ti više sreće dala,
nekad sam više ljubiti znala.

Njemu sam dala ljubav svu, odbio je nju,
njemu sam dala mladost svu, odnio je nju.
Kad nisam znala kud vodi put, došao si ti,
sad sve su rekla naša tijela
i ovo srce da uzmeš snu, došao si ti,
da sam te samo prije srela.

Dah djetinjstva

(Zdenko Runjić)

Gdje su oni dani igre i veselja
kada presretni smo bili zajedno mi tad?
Dok te čekam sama ispod jorgovana
nježnog pogleda i riječi, sjetim se i sad:

Kad se popneš na brdašce
među stijene dvje,
metni ruku na srdašce,
šapni - volim te.

Za nama su dani bezbrižnog djetinjstva
kada proljetni je lahor milovao nas.
Jesenji dok vjetar našom stazom luta
opet vraća meni davno izgubljeni glas:

Kad se popneš na brdašce
među stijene dvje,
metni ruku na srdašce,
šapni - volim te.

Dalmatinko

Lijepa si ti! Lijepa si ti!
Lijepa si, lijepa ti, Dalmatinko!
Lijepa ko trešnja, bistra ko česma, slušaš čempresa glas.
Pogaču mijesiš, suncu se smiješ, bršljan krasi tvoj pas.
Miris lavande, plamen u oku nosiš vedra ko dan.
Toplinu srca, ljubav široku pružaš svakom na dlan.

Lijepa ko bora s pametnog čela čuvaš djetinje sne.
Ljubavi puna, nježna i bijela, traješ, podnosiš sve.
Gledam te kako prostireš rublje il' dok pripravljaš stol.
Tuša te suza zaboli dublje nego vlastita bol.

Lijepa ko suza soka kad kane, jedra, vitka ko bor.
Slavuj ti pjeva, šume fontane, prosci stižu pred dvor.
Prsten od zlata, naranču rosnu nosiš sretna kroz grad.
I kad ti vrijeme posrebri kosu čuvaš nježnost i sklad.

Dalmatinko, ružo rumena, suzo mora, kamen i svod,
Dalmatinko, za sva vrimena imaš dušu, gizdavi hod.
Dalmatinko, strasna i snena zjeno neba, jedro i brod,
Na svom pragu za sva vremena uvaš vatru ime i rod.

Forza maestro

Noćas mi se nećeš skriti,
čekat ću te u portunu,
s tobom ću na balu biti,
ljubit ćeš me u kantunu,
pjevat ćemo pjesme stare
o veljunu i o vinu,
noćas nam se oči žare
kao vatra u kominu.

Noćas mi se spavat ne da,
ostala bi' tu do zore,
u zoru bi s tobom prošla
slušat kako šumi more,
umorni bi onda spali
u đardinu pokraj puta,
da te volim, ludo volim,
rekla bi' ti po sto puta.

Forza maestro, forza maestro,
pred nama ostaje, ostaje,
ostaje još cijela noć.
Forza maestro, forza maestro,
veljunu nikada, nikada,
nikada kraj neće doć.

Noćas će nam krasno biti
u tom kolu što nas nosi
kada fest taj kraju dođe
sve će balat s nama poći,
ostat će mi puno srce
do godine da me sjeća,
da sam ovdje s tobom bila,
da sam znala što je sreća.

Forza maestro,....

Gdje ima srca, tu sam i ja

Ja stojim na sceni, predamnom suci,
istina moja teče u mrak,
varljiva svjetlost gori na ruci,
umiru zvuci, u srcu trag.

Ja stojim na sceni i volim ljude,
svu ljubav svijeta mogu da dam
i bit će ljubav dok pjesme bude
da nitko od nas ne bude sam.

Koliko želja, toliko nada,
koliko srca, toliko sna,
za svako srce jedna zv'jezda pada,
gdje srca ima, tu sam i ja.

Ja stojim na sceni i pamtim dane
i pljesak pamtim glasan i tih.
Toliko riječi u pjesmu stane,
o, da li ću ikad pjevati njih.

Ja stojim na sceni, uzimam i dajem,
pjesma k'o svila klizi kraj nas,
ja zbog nje volim i zbog nje trajem
svaka je pjesma mog srca glas.

Nek' svjetla gore kad odem sa scene
i nek' se svira dugo u noć
dok pjesme bude bit će i mene
kad pjesma stane i ja ću poć'.