Za samo eden den

Po tvoite pateki sto odese jas beli ruzi postilav i kako gladna ptica veruvav deka juzen veter i na zapad dusa postila
Za sekoj zbor sto mi go kaza jas vo sebe dolgo sonuvav i nekev da se razbudam, oci da otvoram za da ne te izgubam

refren:
Za samo eden den, za samo eden cas bi dala i cel zivot da sum kraj tebe jas
So sekoj eden den stom so tebe sum jas se ona sto izvenalo ke rascveta

Za eden pogled koj sto dise se bi dala da gi baknuvam tvoite oci smaragni, tie oci topli sto mi nosat stari spomeni
Se kolnev sebesi sto kradev deno'i i noki da te sokrijam vo sebe da ne otkrijam za kogo postojam za da ne te izgubam

Bolero Lora

Za njom svi još i danas žale.
Njene su oči uvijek najviše sjale.
U našem gradu nema je više,
niti se javlja, niti nam piše.

Voljela je ona crvena svjetla,
svilene haljine i ritam bolera.
Svoj miris dana čuvat’ je znala,
bolero Lora, ona se zvala!

Bolero Lora, bolero Lora,
tko je zna, taj voljet’ je mora!
Bolero Lora ljubi očima!

Bolero lora, bolero Lora,
mornari zbog nje prodaju mora!
Bolero Lora, piju noćima!

Do dna, Lora!

Denny Boy

Budiš me u pola noći, Denny boy.
Dvjesto puta na dan kažeš – „Ja sam tvoj“.
Šapućeš mi nježne riječi,
pa te onda nešto spriječi...

Moj Denny Boy.

Tiho, kao leptir odeš, Denny Boy.
Često noću zna da fali osmijeh tvoj.
Ja, eto, ipak, nisam ljuta,
reći ću ti dvjesto puta:
moj Denny Boy.

Daj!
Čuvaj me k’o kap na dlanu!

Daj!

Ne ostavljaj me nikad' samu,
moj Denny Boy!

Daj!
Budi ovdje prije jutra!

Daj!
Nek’ jednom svane sretno sutra!

Moj Denny Boy

Dug put

Mijenjamo smijer,
i tražimo kut.
Jastučić mek...
Čeka nas još dug’ put!

Dug’ put...

Zrcala dva,
postelja, kruh,
jutro i sat...

Čeka nas još taj put!

Bit će teško, ali ići će.
Krasti skirvene bonbončiće,
neke zabranjene igračke,
zaključavat svijet u ladice.

Ti ćeš znat’,
ja ću htjet’,
ti ćeš moć’,
ja zaključat’ ću taj svijet!

Da!

Ti ćeš znat’,
ja ću htjet,
i zaključati taj svijet!

Da!

Ja ću htjet’,
ti ćeš moć’.
Ja zaključat ću taj svijet!

Da!

Ti ćeš znat’,
ja ću htjet’,
ti ćeš moć’,
ja zaključat’ ću taj svijet!

Đulijan

Đulijan, vozi tatin auto,
ima strašan stan,
Al’ ove, joj, ići će u college,
kaže djeda moj.

Đulijan,
s taticom po svijetu luta svaki dan –
New York, Rim.
Djeda kaže: „Gledao sam ja taj film!“

Ruke gore, Đulijan!
Pleši s nama, daj nam stan!
Ruke gore, sve do zore
pleši s nama, Đulijan!

Ja bih noćas vlakom do Japana

Oblaci nas grle, kiša pada...
Kišobran je mali, da bi bio spas.
Smetaju nam svjetla ovog grada.
K’o u inat, sve je protiv nas!

Povedi me vlakom do Japana.
Uberi me, kao trešnjin cvijet.
Povedi me, ljubav je nama.
Voli me, dok ne svane!
Povedi me noćas u daljine,
na krilima bijelog anđela.

Povedi me vlakom u tišine..

Vodi me, dok ne svane..

Joj, joj...

U snove...

Ja bih noćas vlakom do Japana...

Ja neće šok

Jedna cura njemu se gura,
ne, se ne damo!
Mala, slatka, noga joj kratka,
ne se predamo.

A, jok!
Ja neće šok!

Dam rok da odeš s mog,
juriš drugog

Ja njoj – šljaga, pa preko praga,
ne se zezamo!
A ona – ovca, još bi do novca,
ne joj ne damo!

A, jok!
Ja neće šok!

Dam rok da odeš s mog,
juriš drugog

Ne se da se curo predam,
moga malog ne ti ne dam!
Idi, curo, juriš drugoga!

Ne se da se curo predam,
moga malog ne ti ne dam!
Idi, curo, tražiš drugoga!

Ja njoj – šljaga, pa preko praga,
ne se zezamo!
A ona – ovca, još bi do novca,
ne joj ne damo!

A, jok!
Ja neće šok!

Dam rok da odeš s mog,
juriš drugog

Ne se da se curo predam,
moga malog ne ti ne dam!
Idi, curo, juriš drugoga!

Ne se da se curo predam,
moga malog ne ti ne dam!
Idi, curo, tražiš drugoga

Ljubomora

Moj lađe, moji snovi,
tonu, iako su novi.
Tek od juče tebe imam ja.

Već se priča da sam peti,
koji za tobom trči, leti,
meni snove kvari ljubomora,

Mirno spavaj, tebe volim.
Svakom' mogu da odolim.
To što kažu, nije istina!

Mirno spavaj, pusti laži.
Srce samo tebe traži!
Proći će te ta ljubomora!

Ljubomora, bez razloga!
Ljubomora, nama ne, ne, ne treba!

Mama

Boli me to,
što mama četrdesetu broji,
a još uvijek za mračnim uglovima stoji.

Vraća se kasno, pijana od svega.
Onda umorna skida smrad,
jer zadnji je bio gad.

Mama, daj, promijeni sav taj svijet!
Dosta sebe nudiš!
Mama, molim, plačem, obećaj mi!
Mama, živim strašno grozan san –
stalno nekog ljubiš!
Mama, grad već spava,
a gdje si ti?

Tko zna?

Mi se tako dobro...

Draga moja prijateljice! (Dobro veče!)
Mi smo loše imitacije (Ma, šta mi reče!)
(Ipak, dobro je, mi se tako dobro...)

Izgledi su sve mršaviji (Ne postoje!)
Razgovori sve nezdraviji (Milo moje!)
(Da, dobro je! Mi se tako dobro..)

Avantura čest nam gost,
Pet, od sedam – dobar post!
Sve se, kao, nešto igramo.
Jedan danas, sutra šest.
Šest na jednog – slučaj čest.
Mi se tako dobro diramo!