„... imao sam viziju o načinu koji nam može omogućiti da više nikada nemamo neprijatelje, ako ste zainteresirani za tako nešto. Riječ je o interesantnoj teoriji - sve što trebamo učiniti jedan je odlučan čin i oslobodit ćemo svijet od svih naših neprijatelja odjednom. Evo što ćemo učiniti. Znate li koliko novca trošimo na nuklearno naoružanje i obranu? Trilijune dolara. Umjesto toga mogli bismo potrošiti novac hraneći, oblačeći i educirajući siromašne, što bi se višestruko isplatilo - bez da isključimo ijedno ljudsko biće, niti jedno ...tada bismo kao jedna rasa mogli zajednički istraživati svemir - unutarnji i vanjski - zauvijek ."

Bill Hicks , američki komičar i filozof

 
Bilo bi tipično članak ovakvog naslova započeti rečenicom - „nalazimo se na pragu novog doba", no to bi bilo suhoparno i izlizano, a i prilično netočno. Ne nalazimo se na pragu novog doba - novo doba je već stiglo. Već smo zaplovili jednom novom erom koja nas može odvesti do neslućenih dostignuća, ali većina ljudi to još ne prepoznaje. Oni čekaju dovoljno „konkretne" pokazatelje da bi tek tada sebe počeli prilagođavati novim vremenima. No, takvi su pokazatelji već vidljivi, premda ne bodu oči s naslovnica žurnala ili televizijskih ekrana. O njima će više riječi biti kasnije, ali ima nešto što je itekako vidljivo i doslovno bode oči sa svih strana. Riječ je o činjenici da se stari svijet raspada ili, bolje rečeno, nalazi u posljednjoj fazi raspadanja. To se prije svega vidi po globalnoj nekrofiliji koja se ogleda u čovjekovoj nesposobnosti da zaustavi ratove, odnosno zadivljujućoj sposobnosti da generira nove. Zbog vlastite nevoljnosti da živi konstruktivno i kreativno, čovjek je postao nekom vrstom globalnog virusa, bićem koje ugrožava ekološku ravnotežu, a količinom oružja koje posjeduje u stanju je uništiti planetu - ne jednom, nego više stotina puta. Takvo biće ne može opstati. Kad je o virusu riječ, priroda je jasna - treba ga iskorijeniti, odnosno transformirati u životni oblik sposoban za suradnju s ostalim vrstama te planetom na kojoj živi.

Globalnoj nekrofiliji uvelike doprinose mediji - novine, filmska i TV industrija - koji stvaraju psihološke preduvjete ratovima i kaosu koji vlada. TV program obiluje fizičkim uništenjem i emocionalnim nasiljem, promovira isključivo destruktivne oblike „ispunjenja", a jedan je od glavnih sadržaja smrt i način umiranja, odnosno kriminal, način kriminalne djelatnosti te vrste istraživanja kriminala - od detektivskog pa sve do forenzičarskog posla.  Ukoliko ovakvo stanje usporedimo s fazama raspadanja iz tibetanske doktrine o umiranju ( Phowa), tada je analogija očigledna. Umiranju prethodi kaos, raspad osjetila, oko tijela kruži „zadah smrti", osoba se osjeća uznemireno, a ponekad se i koprca te pruža otpor, nastojeći izbjeći neminovnom. Interes suvremenih ljudi za proces umiranja koji nije motiviran istinskom spiritualnošću, već bolesnom morbidnošću, ne može biti odraz ničega drugog do globalnog raspada. Stari se svijet raspada, koliko god mi šutjeli o tome. Svi njegovi mehanizmi već su prevladani i čeka se njegova skora smrt. Poželimo mu stoga da čim prije premine („blago u Gospodinu", ako je moguće), odnosno prijeđe na višu razinu egzistencije, takvu koja isključuje destruktivne modele - industrijsku civilizaciju, kruta goriva, totalitarne režime, glad, neimaštinu, robovanje ekonomskoj mašineriji, „neizlječive" bolesti ili ratove. Sada je na redu Novi Svijet - vrijeme je za karmičko i kozmičko izravnavanje kojim se stvaraju preduvjeti za punu manifestaciju naših kreativnih potencijala, za slobodu i obilje. A s obzirom da je takvo vrijeme na određen način već došlo, omogućimo mu da se u potpunosti izrazi i ostvari i na materijalnom planu.

S novom erom sve će se promijeniti - u materijalnom, energetskom, psihološkom i spiritualnom smislu, kao što se uostalom već i promijenilo u zadnjih stotinu godina. Međutim, novi milenij mogao bi donijeti promjene puno većeg opsega. Riječ je o kvantnom skoku, o kompletnoj transformaciji koja će, pored novog stupnja svijesti, omogućiti i prijelaz na tehnologiju višeg tipa. Iako se stvarni kvantni skok uporno koči svim sredstvima od strane osoba iz
"svjetske vlade u sjeni", nova vremena su tu i sva potrebna sredstva postoje. Oni, naime, ne mogu zakočiti jedan kozmički ciklus. Jednako kao što već postoje znanja koja čovjeku omogućuju emocionalno i duhovno sazrijevanje opsega kakav je još donedavno bio nezamisliv, tako već postoji nova tehnologija organizacije života na planeti i šire. No, takva je tehnologija za sada uglavnom skrivena i nedostupna očima javnosti. Naravno da vladari staroga svijeta ne žele ovakav prijelaz jer će za njih to značiti gubitak moći pa stoga koče razvoj i kriju najnovija otkrića. Novu tehnologiju koju posjeduju dobrim dijelom kradu od vanzemaljskih civilizacija koje već tisućama godina redovito posjecuju Zemlju . Naši vlastodršci  ruse njihove letjelice i otimaju znanje, odnosno tehničke naprave koje tamo pronalaze. Prema tvrdnjama većine suvremenih autoriteta na polju ljudskog kontakta s vanzemaljskim civilizacijama, mnoga tehnička dostignuća koja već posjedujemo posljedica su takve otimačine, ali i trgovine .

Mnoge je stvari otkrio i sam čovjek, ali velike korporacije ne dozvoljavaju masovnu primjenu takvih znanja. A svjetska se elita u tajnosti itekako služi novim dostignućima kako bi vladala ostatkom svijeta. Oni posjedujulijek protiv raka lijek protiv raka , cjepivo protiv karijesa, cjepivo protiv AIDS-a, tehnologiju kojom u nekoliko mjeseci mogu Saharu pretvoriti u plodnu oranicu, posjeduju antigravitacijsku letjelicuantigravitacijsku letjelicu , kao i čitav spektar tajnog oružja kojim mogu uništavati svoje (političke) oponenteoponente tako da kod njih izazovu naizgled „prirodne bolesti" kojima „nema lijeka". Kada zracenjem na daljinuzračenjem na daljinu mogu izazvati terminalnu bolest kao što je rak ili srčani udar, tada im svakako nije u interesu da podijele svoja medicinska otkrića s ostatkom populacije. No, bliži se kraj takvome obliku vlasti i zločinci će uskoro biti razotkriveni i kažnjeni. Novi svijet neće tolerirati stare modele vlasti, stare tehnologije ili ljudsku glupost. Sustav vrijednosti promijenit će se iz temelja i vladat će svjesne i etične osobe. A s obzirom da nas očekuje korjenita promjena, dobro je poznavati što je to što napuštamo, kakav svijet treba odbaciti kako bismo novome omogućili da zaživi.

Grombol

 

Karakteristike starog svijeta

Totalitarna vlast

Staro doba prije svega karakterizira društvena neravnopravnost, vlast manjine nad većinom, odnosno neki od oblika totalitarne vlasti. Takva vlast može biti vidljivog ili nevidljivog oblika, otkrivena ili skrivena, no još uvijek nigdje nije istinski demokratska. Ideal totalitarista je skriveni oblik totalitarne vlasti, takav kod kojeg ljudi vjeruju da su slobodni, a u stvari su pod kompletnom kontrolom vlastodržaca. Naime, kod otvorenog ili vidljivog oblika totalitarizma lako je uočiti sredstva represije - to je obično državni aparat, vojska, policija, tajna policija ili partijsko jednoumlje s „velikim vođom" na čelu. Tada nije teško uprijeti prstom i imenovati izvor tiranije, odnosno organizirati pobunu. Upravo je zato nevidljivi totalitarizam jedino trajno rješenje za tirane pa je stoga daleko važnije poznavati mehanizme prikrivene represije. Takvi su mehanizmi brojni, no svi služe kreiranju psihoenergetskog, vibracijskog kaveza popularno zvanog „ Matrix ", koji nastaje programiranjem kolektivnog nesvjesnog čitave zajednice. Neka od brojnih sredstava kojima se programira kolektivno nesvjesno jesu slijedeća:

•  društvene norme

•  religijska vjerovanja

•  dogme službene „znanosti"

•  obrazovni sustav (indoktrinacija mladih)

•  medijska propaganda

•  subliminalne poruke

•  okultna arhitektura

•  rituali (sotonistički, ali i svi ostali koji omogućuju punjenje kolektivnog nesvjesnog niskim vibracijama).


Evo i kraćeg komentara svakog od navedenih sredstava. Društvene norme divno su sredstvo kontrole. S obzirom da je vladajuća „elita" u manjini, ona jednostavno nije u stanju fizički kontrolirati većinu. Elita se stoga služi metodama kontrole uma, ali najčešće ne onima koje spadaju u sofisticirani „hi-tech-mind-control", već sasvim jednostavnom tehnikom kreiranja društveno poželjnih i društveno nepoželjnih modela mišljenja i ponašanja. Znajući da mase reagiraju kao stado (krdo) i da im je najvažnije što drugi o njima misle, stvaranjem prihvatljivih i neprihvatljivih oblika mišljenja i ponašanja elita uči mase kako da kontroliraju - same sebe. Nema potrebe za strogim nadzorom - zna se što je podobno („politički korektno"), a što nepodobno ponašanje i ljudi će strahovati od odbacivanja, izrugivanja ili fizičkog uništenja od strane onih koji su „društvu dobro prilagođeni" (zanimljivo da je stupanj društvene prilagođenosti donedavno čak bio jedan od temeljnih kriterija duševnog zdravlja, što bi bilo u redu kada bi društvo bilo zdravo). U takvu svrhu koriste se i religijska vjerovanja , a također i dogme „službene znanosti ", odnosno čitav obrazovni sustav koji se svodi na papagajsko memoriranje i ponavljanje („utvrđivanje gradiva") onoga što društvo prihvati kao „poznatu" i, što je još važnije, „poželjnu" realnost.

Metoda podijeli pa vladaj  poznata je još iz vremena starog Rima i uči se na satovima povijesti u osnovnoj školi. Stvaranje sukoba između dviju ili više strana da bi se istovremeno vladalo svima i danas je često korištena metoda vlasti, pogotovo kad je riječ o balkanskim državicama, o zemljama južne Amerike, Afrike ili dalekog istoka. Piramidalna struktura vlasti ima istu svrhu - stvoriti odijeljene sustave koji međusobno slabo ili uopće ne komuniciraju, a samo osobe na vrhu piramide imaju kompletnu sliku. Problem - reakcija (konfuzija) rešenje  jest metoda nešto manje poznata javnosti, ali vrlo dobro obavještajnim službama i to češće pod nazivom „"false flag operations" ili „operacije lažne zastave". Naime, ukoliko se nešto želi postići na skriven način, tako da javnost ne primijeti o čemu je riječ, treba stvoriti potrebu za takvim ciljem ili rješenjem od strane naroda. Stoga, ukoliko jednoga dana želimo napasti Irak, mi ćemo mu dvadeset godina ranije prodati kemijsko oružje, a zatim optužiti Iračane za posjedovanje takvog oružja, kao i za posjedovanje dodatnog oružja za „masovno uništenje" čije postojanje čak ne moramo nikada niti dokazati. Ukoliko želimo napasti Vijetnam, sami ćemo napasti vlastiti brod u zaljevu Tonkin, a za napad optužiti vijetnamske trupe. Ukoliko želimo napasti Poljsku, obući ćemo nekolicinu vlastitih vojnika u poljske uniforme i napasti vlastite graničare. I tako dalje.

Postoje još bezobzirniji oblici ovog modela. Ukoliko želimo napasti sve arapske zemlje koje još nismo porobili, sami ćemo organizirati napad na ciljeve u vlastitoj zemlji i optužiti Arape. Napad na arapske zemlje tada je lako izvesti, uz punu podršku konfuzne javnosti, čija je reakcija naizgled opravdana, ali nije zasnovana na pravim činjenicama. Ista ta javnost ne zna da je cilj čitavo vrijeme i bio takav napad, samo ga je trebalo opravdati nečime što će nalikovati na "novi Pearl Harbour". Svoje ideje čak nećemo niti kriti u potpunosti - objavit ćemo ih u svome pamfletu godinu dana ranije, znajući da je puk neuk i da ne čita službene dokumente naše udruge . Metoda korak-po-korak nešto je suptilnija, a sastoji se od cjepkanja krupnog cilja na niz malih koraka. Svaki od takvih koraka prikazuje se kao neovisan cilj, koji nema nikakve veze sa slijedećim. Na primjer, ako nam je cilj stvoriti super-državu zvanu EU, osnovat ćemo prvo Europsko Vijeće, pa nizom malih koraka trgovinsku uniju (EEZ), a tek onda, nizom malih koraka, i političku. Ako nam je, po uzoru na EU, cilj stvoriti NAU ( North American Union ), prvo ćemo kreirati trgovinsku uniju ( NAFTA ) i napraviti autoput, u tajnosti štampati Amero i zatim, korak po korak do konačnog cilja. Javnost ćemo zavarati skretanjem pažnje na nogomet i pivo, afere glumaca i pjevača ili na čudesa filmske industrije i ostale oblike kruha i igara .

O cemu li se ovde neki ubise pricajuci da bi bili podsmevani. Koliko li sam samo puta tupio i tupio o tome, ali ....

P.S. Liv  za postove i linkove u okviru njih.

Država se, naime, u pisanoj povijesti uvijek ponašala kao neprijatelj naroda, a ne zaštitnik. Povremeni kraći periodi mira i kakvog takvog blagostanja ubrzo se zamjenjuju duljim periodima nestabilnosti, ratovanja ili otvorenog apsolutizma/totalitarizma. O tome kako se ponaša vlast na ovoj planeti zadnjih desetak tisuća godina sve je u svojim knjigama već rekao George Orwell. Većina njegovih zlokobnih vizija budućnosti već su ostvarene pa je stoga lako zaključiti u kojem smjeru ide daljnji „razvoj", ili bolje rečeno - zastoj. Namjera je današnjih vlastodržaca lukavija nego ikada - umjesto da se totalitarizam zaodijeva u ruho ovog ili onog „...izma", oni nastoje stvoriti takvo društvo u kojem će čovjek misliti da je slobodan, a u stvari biti rob. Takav oblik vlasti omogućuje vladaru neograničenu moć. Stoga danas otvoreni oblici vladavine postaju tajnima, vidljivi postaju nevidljivima, a suvremena znanost omogućuje kontrolu ljudskog uma (a time i ponašanja) na toliko suptilne načine da čovjek vjeruje da je slobodan, ali radi upravo ono što se od njega očekuje. Ili, kako bi rekao prosvijetljeni komičar Bill Hicks - „ vi živite u slobodnoj zemlji, slobodni ste da radite ono što vam mi kažemo ". Pod dimnom zavjesom „globalizma" stvara se svjetski totalitarizam centraliziranjem vlasti, ukidanjem nacionalnih moneta, granica i suvereniteta. Stvara se jedna globalna vojska, jedna svjetska banka, a svi osobni podaci o individui naći će se pohranjeni u mikročipu koji će svatko biti obavezan nositi u svojoj podlaktici.

Ideja čak i nije loša kada bi planetom vladale prosvijetljene osobe, a svijet bio ujedinjen na ideji jedinstva u raznolikosti, napretka, slobode i obilja. Ideja elektronskog novca (monetarnog sustava bez papirnate gotovine) bila bi krasna kada bi bankari bile moralne osobe čiji je cilj stvaranje obilja. Oni to na žalost nisu - oni su sve samo ne to. Stoga, iako bismo svi voljeli vjerovati suprotno, stvari na žalost nisu takve kakvima se prikazuju. Utopijski, idealistički aspekti Novog Svjetskog Poretka koji su nekada propagirali Julije Cezar ili Adolf Hitler, a danas obitelj Bush ili Tony Blair , služe samo za mazanje očiju naivcima koji vjeruju u vladavinu dobra i ideju progresa. Prirodno je i ljudski vjerovati u ideju progresa te u vladavinu dobra, ali u tako nešto vjeruje samo narod, a ne i osobe na vlasti. Njihov je cilj vlast i samo vlast, svim sredstvima. Najnovije je takvo sredstvo društvo u kojem pojedinac misli da je slobodan, ali samo misli. Da bi mislio da je slobodan treba ga zavarati parolama, obećanjima i velikim idejama, a u stvari ograničiti kontrolom uma, danonoćnim radom za otplatu hipoteke, lošom prehranom utemeljenom na genetski modificiranoj, frankenštajnskoj hrani, i tako dalje. A buntovne treba zastrašiti vojnom silom ili ih eliminirati „slučajnim" trovanjima, bolestima ili nesrećama, odnosno povremenim metkom (Martin Luther King, Kennedy-jevi, Malcolm X, Gandhi, Lennon...), koji ostalim buntovnicima šalje nedvosmislenu poruku.

Nadalje, ideja elite također je stvoriti jednu svjetsku religiju jer su različite religije, kao, proizvele velika zla, većinu svjetskih sukoba i najokrutnije ratove u povijesti. Ovo jest činjenica, ali to ne znači da nam treba neka nova religija. Prvo i osnovno, jedna svjetska religija put je u duhovno jednoumlje. Jedinstvo se, naime, postiže poticanjem raznolikosti, a ne uniformiranjem. Jedinstvo u raznolikosti - da li je itko od religijskih ili političkih vođa čuo za to? Naime, na ovom je principu stvoren i sam svemir pa zašto ga onda mijenjati jednoumljem? Također, što će čovjeku uopće religija? Čovjeku treba istinsko duhovno znanje, a ne vjera i dogme. Znanje o tome da nema Boga van čovjeka, odnosno da je Bog neograničena svijest koja uključuje svaki pojavni oblik. Zanimljivo da je i Isus u biblijskim tekstovima sebe nazivao sinom Čovječjim, a ne sinom Božjim. Bog kao figura potreban je onima koji u njegovo ime žele sprovesti osobne ciljeve. „ God, Fear and Money make the world go round " pjeva Me”shell N”degeocello i time precizno ukazuje što je pravo sveto trojstvo naših čuvara. Istinska duhovnost nešto je sasvim drugo od institucionalizirane - o takvoj duhovnosti više znade jedan australski domorodac nego čitavo svećenstvo prebogatog, kičastog i dekadentnog Vatikana.

Tomislav Budak
Grombol