Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 17:57:11
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Protiv straha  (Pročitano 1110 puta)
05. Feb 2008, 09:13:33
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


Пустињу краси то што се у њој скрива бунар!!!

Zodijak
Pol Žena
Poruke 12617
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.11
mob
Nokia 
Protiv straha

Koliko je razvoj nauke zaista doprineo uspostavljanju kontrole nad društvenom strepnjom? To je rat koji se, po svemu sudeći, još uvek vodi.

Piše: Slobodan Bubnjević

U danima kad nivo strepnje preraste normalne vrednosti, što je političko-društvena nepogoda koja postaje karakteristična za klimu našeg podneblja, bar nekakvo lično olakšanje može se doživeti u ubeđenju da je u modernom dobu uspostavljena značajna kontrola nad strahom. I da se, bez obzira na lokalno okruženje, ta kontrola održava zahvaljujući stalnom razvoju nauke, kao jedna od njenih pomalo zaboravljenih uloga. Da li se slažete sa tim gledištem? Ili smatrate da nauka, naprotiv, dodatno podstiče strahove?

Nastanak veštine sistematskog širenja straha i tehnologija upravljanja masovnim histerijama obično se vezuje za incident od 30. oktobra 1938. godine kad je u Noći veštica, radio-mreža Columbia Broadcasting System zajedno sa područnim stanicama, emitovala radio emisiju po motivima romana H. Dž. Velsa “Rat svetova”, koju su izveli Orson Vels i njegovi glumci iz pozorišta Mercury.

Mada je, kako se može pročitati u objavljenom transkriptu, spiker CBS-a više puta obaveštavao publiku da je u toku samo originalna dramatizacija, slušaoci su navedeni da poveruju kako je zaista u toku invazija Marsovaca na istočnu obalu SAD. Emisija Orsona Velsa je pre svog završetka izazvala veliku paniku – ljudi su u strahu od Marsovaca napuštali kuće, putevi su zakrčeni, telefonske linije su se usijale, a po mnogim naseljima izbili su neredi.

Međutim, širenje straha bitno je starije od ovog slavnog projekta Orsona Velsa – tradicija plašenja ljudi ima korene duboke kao ljudska civilizacija, ali se ovde nećemo vraćati tako davno. Naime, pre samo nekoliko vekova, u takozvanom prednaučnom dobu, bila je gotovo svakodnevna pojava da se sa lakoćom izazivaju masovne histerije, i to bez nekih posebnih veština propagande (koja je, uostalom, ozbiljno shvaćena tek u XX veku).

Dance macabre


U doba kad su nastajali Galilejevi prvi fizički eksperimenti, a Kopernikov novi sistem sveta još nije bio usvojen, crkva je bila jedino sigurno utočište za ljude zastrašene kugom, ratovima, kometama i utvarama, ali je ona i deo svoje vlasti, takođe, zasnivala na strahu. Opštu histeriju i strepnju stvarale su predstave pakla, pesme i slike plesova mrtvaca (Dance macabre) koje su neprekidno podsećale na prolaznost života, dok su pojedini hrišćanski misionari i propovednici obilazili sela i gradove sasvim specijalizovani za delatnost prepadanja ljudi.

Tako je kao jedan od mnogih, izvesni italijanski jezuita Paolo Senjeri držao zastrašujuće propovedi o paklu, obično u sumrak, na nekoj poljani na obodu naselja. Kad je njegova užasnuta publika dostizala stanje potpune zastrašenosti, Senjeri je go do pojasa i sa bičem, vodio “sve one koji su grešni” do crkve u kojoj se, uz svetlost sveća sprovodilo masovno samokažnjavanje i pokajanje.

“Vatra će sama vršiti službu svih dželata i zauzimaće mesto svih muka koje se mogu zajedno sastaviti”, uzvikivao je Senjeri. “Osećaće se istovremeno jara žeravice, studen ledenice, ujed guje, žuč aždaje, zubi lava, žestina mučenja, čupanje živaca, iščašenje kostiju, tuča kamenja, kiša udaraca bičem, vratni gvozdeni okovi, lanci na rukama, gvozdeni grebeni, vešala, točkovi i konji mučila, sve će se to sjediniti i sakupiti”.

“Početkom modernog doba strah je u Evropi, skriven ili otvoren, bio prisutan svuda”, smatra francuski istoričar Žan Delimo i time otvara svoju poznatu knjigu “Strah na Zapadu” koja se bavi stvaranjem osećaja straha u Evropi od XIV do XVIII veka. Izvesno da je u to vreme donji prag sveopšte strepnje bio dramatično niži jer sve do kraja XVII veka nije bilo mogućno pronaći relevantna naučna objašnjenja čak ni za elementarne prirodne pojave kao što su munja, magla ili zviždanje vetra.

Neprijatna emocija

Fiziološki posmatrano, strah kod jedne ljudske jedinke izaziva uzbunu u hipotalamusu koji potom vrši potpunu mobilizaciju organizma, što podrazumeva značajne promene u endokrinom sistemu. Potonja reakcija organizma može ga učiniti spremnim za opasnost koja preteći nadire, ali i sasvim suprotno, potpuno blokiranim.

Ima više definicija straha. Prema Vebsterovom rečniku, strah je neprijatna emocija koja se javlja zbog nadolazeće opasnosti, zla, bola, itd, bez obzira da li je pretnja realna ili umišljena. Većina drugih definicija vrti se takođe oko tumačenja straha kao osnovnog nagona koji je emocionalni odgovor na realne ili imaginarne opasnosti.

No, verovatno najbolji opis ove pojave dao je književnik Hauard Filips Lavkraft (1890-1937), koji je uz Edgara Alana Poa najveći „majstor strave“ u književnosti, u svom poznatom radu „Natprirodna strava u književnosti“ (koji je izdavačka kuća Logos – Omen ove godine ponovo objavila zajedno sa njegovim slavnim romanom „Slučaj Čarsla Dekstera Vorda“). Kako kaže Lavkraft, „najstarija i najjača čovekova emocija je strah, a najstarija i najjača vrsta straha je strah od nepoznatog“.

Strahovi mogu biti potpuno nevezani za tradiciju ili emocionalno uslovljeni kod svakog pojedinca, ali se obično smatra da je ovaj individualni fenomen utopljen u kolektivno. Naime, među brojnim fobijama koje ljudi imaju, neke se očigledno češće javljaju – strah od zmija mnogo je više rasprostranjen od straha od cveća.

„Nepoznato, a to znači nepredvidljivo, postalo je za naše primitivne pretke jedan strašan i svemoćan izvor blagodeti i nesreća koje su ljudski rod snalazile iz zagonetnih i vanzemaljskih razloga i koje su bez sumnje spadale u one sfere postojanja o kojima ništa ne znamo i kojima ne pripadamo“, smatra Lavkraft i zaključuje da „svi uslovi u kojima se razvijao taj divlji život u svojim prapočecima tako su snažno doprinosili osećanju natprirodnog da uistinu ne bi trebalo da nas čudi revnost sa kojom je čovek svoje nasleđeno suštastvo zasitio religijom i sujeverjem“.

Strah i strepnja

Psiholozi obično razlikuju strah i strepnju. „Bojazan, strav, užas, trepet pripadaju strahu; briga, zebnja, seta pripadaju području strepnje“, slaže se i istoričar Žan Delimo, objašnjavajući da se prva grupa emocija odnosi na poznato, druga na nepoznato. „Predmet straha je nešto određeno, čemu se možemo suprotstaviti. Predmet strepnje nije ništa određeno i doživljava se kao bolno iščekivanje pred nekakvom opasnošću koja je utoliko strašnija što nije jasno indetifikovana: ona je opšte osećanje nesigurnosti“, objašnjava Delimo.

U tom osećanju nesigurnosti, strepnja se vezivala za neobjašnjive prirodne fenomene, a posebno za nebeske pojave. Evropske hronike beleže čitav niz opisa tih „čudesnih znamenja“ u raznim godinama, od kojih su samo neke: „Nova i čudesna znamenja zbila su se u napuljskom kraljevstvu sa tri sunca koja su se pojavila oko četiri sata ujutru“ (1531), „Leteća zmija ili aždaja, velika i neobična pojavila se i svi su je mogli videti nad gradom Parizom“ (1579), „Nova kometa koja plamti nebom navešćuje nam da je blizu vreme kad se više neće čuti jauk, zapomaganje i krici zbog pogibelji“ (1604).

Povodom pomračenja Sunca od 12. avgusta 1654. godine, francuski hroničar Onore Buše kaže da su se „činile najveće gluposti“ po celoj Francuskoj, Španiji, Italiji i Nemačkoj: „Neki su širili glasine da kogod se nađe u polju u trenutnku pomračenja, neće dočekati veče, zbog čega su se najlakoverniji pozatvarali po svojim kućama. Čak su i lekari povlađivali ovim budalaština i govorili ljudima da vrata i prozore drže zatvorene i da se u sobi ne vidi svetlost do svetlosti sveća, kad se pojavila glasina da toga dana svi moraju stradati, došlo je do neviđenih obraćenja, zajedničkih ispovesti i pokajanja“.

Međutim, ljudski duh još uvek „neprekidno proizvodi strah“. Ova histerija podseća na sasvim sličnu paniku zbog potpunog pomračenja Sunca koja se, nažalost, u Srbiji dogodila ne tako davno, na samom kraju vladavine prethodnog režima, kad je „opšte osećanje nesigurnosti“ zatvorilo gotovo celu naciju i potpuno paralisalo zemlju.

„Isti takav proces naći ćemo i u ravni civilizacije“, smatra Žan Delimo. „U jednom dugom razdoblju kolektivnog traumatizma Zapad je nadvladao strepnju imenujući, to jest indetifikujući i čak proizvodeći posebne strahove“.

В92
IP sačuvana
social share
         

Ко не  жели да чује плач сиромашних, плакаће и сам, али га нико неће чути.

Ви  сте сви плодови истог стабла. Не поносите се љубављу према својој земљи, радије се поносите  љубављу за цели људски род.

Мудар  човек ништа не сакупља: што више направи  за друге то више има.
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


Пустињу краси то што се у њој скрива бунар!!!

Zodijak
Pol Žena
Poruke 12617
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.11
mob
Nokia 
Natprirodne potrebe

Izvesno je da atmosfera društvene strepnje pogoduje natrprirodnom i nenaučnom. Prema istraživanju koje je ovog meseca objavljeno u časopisu Psychological Science verovanje u natprirodne pojave podstaknuto je usamljenošću. Ljudi koji se osećaju usamljenim češće veruju u natprirodne pojave, bilo da je reč o Bogu, anđelima ili čudima.

U eksperimentu koje je Nikolas Apli sproveo na Univerzitetu Čikago, ispitanici su videli tri filmske scene koje podstiču emocije usamljenosti, straha i zadovoljstva, da bi potom bili zamoljeni da opišu svoje kućne ljubimce. Ispitanici koji su osetili usamljenost životinjama su u mnogo većoj meri pripisivali antropomorfne osobine, a prilikom skaliranja svojih verovanja u natprirodne pojave, usamljenici su dali najveće ocene.

U drugom delu istraživanja ispitanicima su predstavljene kompjuterske predikcije njihove budućnosti koje su, navodno, bile napravljene na osnovu njihovih ličnih podataka. Grupa kojoj je predskazan usamljenički život pokazala je značajno veće verovanje u natprirodno od grupe kojoj je rečeno da će imati bogat socijalni život.

Logična je teza da ove natprirodne potrebe otežavaju racionalno sagledavanje sveta i u direktnoj su suprotnosti naučnom metodu. „Ispravno je pretpostaviti da ono što naša čula i naš um opažaju odgovara jedino samoj ljudskoj prirodi, a ne univerzumu i prirodi stvari uopšte“, napisao je još u XVII veku poznati mislilac i utemeljivač ideje o eksperimentalnoj nauci Fransis Bekon (1561 -1626) u delu Novum organon, kojim je u osvitu razvoja modernih nauka pokušao da preispita prevaziđeni Aristotelov naučni metod.

Upravo je Bekon produbio značenje grčke reč idol (eidolon) koja je označavala fanstastičnu sliku – utvaru, označavajući idolima „lažne pojmove koji zaokupljaju ljudski razum“ i koje treba otkloniti kako bi se razumevanje prirode produbilo i o njoj sakupilo što više podataka, a čovečanstvo zahvaljujući tome steklo veću moć. Bekonov program bio je temelj na kome se razvila savremena nauka.

Vatre svetog Elma

Međutim, odnos strepnje, društva i nauke bitno je kompleksniji. Dok sujeverja i zablude oblikuju atmosferu društvene strepnje i proizilaze iz sveukupnog okruženja, pojedini savremeni filozofi nauke smatraju da su upravo iracionalni strahovi dodatno podstakli razvoj nauke.

„Da je čovek već dugo i postojano zaokupljen postizanjem razumevanja izuzetno raznovrsnih, često zbunjujućih i ponekad pretećih pojava u svetu koji ga okružuje pokazuju mnogobrojni mitovi i metafore koje je smislio“, piše poznati filozof nauke Karl Hempel u knjizi „Filozofija prirodnih nauka“ objašnjavajući drevno ljudsko nastojanje da objasni „postojanje sveta i samog sebe, život i smrt, kretanje nebeskih tela, ravnomernu smenu dana i noći, promenljiva godišnja doba, gmljavinu i munje, sunčevu svetlost i kišu“.

„Neka od ovih objašnjena zasnivaju se na antropomorfnim koncepcijama prirodnih moći, neka se pozivaju na skrivene sile ili činioce, druga se, pak, odnose na Božje nedokučive planove ili sudbinu“, smatra Hempel. Sa buđenjem i bujanjem nauke, razvilo se „shvatanje sveta koje je jasno i logički povezano sa našim iskustvom, te je tako sposobno za objektivnu proveru“. Pojava lotpastih munja ili pojava vatre Svetog Elma, koju su moreplovci viđali na svojim putovanjima, primer je fenomena koje su fizičari pokušali da objasne i koji su podstakli razvoj jedne naučne oblasti kao što je fizika plazme.

Misteriozna bolest

Naučno istraživanje neprekidno se suočava sa neobjašnjivim, ali to retko izaziva strahove u široj javnosti, čak ni onda kad je ugrožena čitava naučna paradigma – obični ljudi na početku XX veka ni približno nisu bili zbunjeni ishodom Majklsonovog eksperimenta sa etrom ili pojavom fotoelektričnog efekta, koliko ih je u to vreme uzbuđivao spiritualizam i mesmerizam.

Teško je i danas zamisliti kako štampa koja je sklona paranormalnom pravi senzaciju od čudnog ponašanja pojedinih superprovodnika ili od prevelike jačine kosmičkog zračenja. U istoriji nauke, međutim, ipak ima zaista jezivih primera.

U Opštoj bolnici u Beču, lekar Ignacije Zemelvajs je 1844. godine pokušavao da istraži takozvanu porodiljsku groznicu, fenomen za koji se nije moglo pronaći nikakvo racionalno objašnjenje. Naime, na Prvom odeljenju porodilišta ove bolnice smrtnost porodilja bila je četvorostruko viša nego na susednom Drugom odeljenju i mnogo veća nego kod žena koje su se porodile na ulici. U nizu proverenih i odbačenih hipoteza, Zemelvajs je do odgovora došao tek 1847. godine, kad je preminuo njegov kolega pošto se posekao skalpelom za vršenje autopsija, što je dovelo do infekcije.

U to vreme uloga mikroorganizama kod sličnih infekcija nije bila poznata, ali za razliku od Prvog, na Drugom odeljenju su se o porodiljama starale babice koje nisu vršile autopsije i Zemelvajs je shvatio da porodiljska groznica nastaje tako što su on i njegove kolege inficirali porodilje „materijom sa leševa“.

Zemelvajs je svoju hipotezu kasnije proširio na „gnojnu materiju koja potiče sa živih organizama“, kad su on i njegove kolege pregledali ženu sa rakom grlića materice, a potom bez pranja ruku prešli na druge žene, da bi inficirali i usmrtili jedanaest porodilja. Ma kako ceo slučaj bio okrutan, Karl Hempel navodi Zemalvajsov slučaj kao ispravan tok biranja i provere naučne hipoteze.

В92
IP sačuvana
social share
         

Ко не  жели да чује плач сиромашних, плакаће и сам, али га нико неће чути.

Ви  сте сви плодови истог стабла. Не поносите се љубављу према својој земљи, радије се поносите  љубављу за цели људски род.

Мудар  човек ништа не сакупља: што више направи  за друге то више има.
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


Пустињу краси то што се у њој скрива бунар!!!

Zodijak
Pol Žena
Poruke 12617
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.11
mob
Nokia 
Lekoviti skepticizam

Skepticizam je najjače oružje protiv straha. Ako u kakvoj neosvetljenoj ulici ili tokom neočekivanog isključenja struje, zaista u tami ugledate nešto avetinjsko, što bi se moglo smatrati ne ili nat-prirodnim, uvek se možete prepustiti i „antropomorfnim koncepcijama prirodnih moći“. No, velika je verovatnoća da ćete, ako dovoljno sumnjate, za svaki svoj neuobičajeni doživljaj pronaći racionalno, nedvosmisleno i u više ponovljenih eksperimenata potvrđeno naučno objašnjenje.

Međutim, za većinu neobičnih i jezivih pojava pokazuje se da već u startu nisu smislene i da počivaju na lažnim svedočenjima. Izvesni doktor Kaldvel iz Ajove je 1877. godine u Njujorškom medicinskom biltenu objavio izveštaj o ekshumaciji kojoj je, navodno, lično prisustvovao. Kladvel je u izveštaju naveo da su kroz pukotine kovčega izbile kosa i brada čoveka koji je sahranjen glatko obrijan. Budući da je bio u potpunoj suprotnosti sa činjenicama o dužini rasta ljudske kose nakon smrti, ovaj izveštaj je odbačen kao lažan, mada je zabluda o rastu kose posle smrti i danas rasprostranjena. „Naučna objašnjena moraju zadovoljiti dva sistematska zahteva – zahtev relevantnosti i zahtev proverljivosti“, objašnjava Hempel, dodajući da to znači da se ni u kom slučaju ne smeju odbaciti nepovoljna otkrića kad su relevantna i proverljiva.

Snaga nauke nije u količini činjenica, već u skepticizmu. Inače, tokom naučnog istraživanja nije dovoljno samo prikupiti dovoljno podataka o nekom fenomenu da bi nastala upotrebljiva teorija. Podsetimo se da je još tridesetih godina XX veka slavni filozof Karl Poper (1902- 1994) predložio takozvani hipotetičko-deduktivni metod, tako da su po Poperu nauče teorije uvek privremene – one se neprekidno testiraju tako što se postavljaju eksperimeti koji potencijalno mogu da ih obore.

Najslavniji takav, mada nimalo strašan slučaj jeste niz neuspelih pokušaja da se ustanovi postojanje etra, posle čega je ovaj koncept odbačen, a mesto klasične fizike zauzela je Ajnštajnova teorija relativnosti. Prema poznatoj teoriji američkog filozofa Tomasa Kuna, naučne paradigme opstaju sve dok ne naiđu periodi revolucije kad se zbog neobjašnjivosti eksperimentalnih podataka moraju odbaciti. Ako se utvrdi da snažna i korisna teorija nije u skladu sa ponovljivim eksperimentom, usvaja se nova teorija, a prethodna se koristi samo u strogo definisanom domenu važenja, u kontekstu u kom ne pravi probleme.

No, da li je naučni skepticizam i sam zaslepljen? Često se naučnicima prigovara da oni zbog svoje karijere ili društvenih obzira nisu zainteresovani za ispitivanje fenomena koji tradicionalno izlaze iz domena nauke, kao što su astrologija ili telepatija, ali zapravo nauka nema razloga da se njima uopšte bavi. Takve paranaučne teorije nisu zasnovane na definisanim modelima niti su utemeljene na eksperimentu, što je samo po sebi sasvim dovoljno da se ne mogu shvatiti kao naučno validne.

Kultura straha

Mada su konflikti unutar naučnih paradigmi retko povod za širu, nenaučnu strepnju, razvoj nauke i tehnologije neprekidno indukuje nove strahove. Oni nisu samo posledica konzervativnog otpora napretku društva, kakav je svojevremeno bio strah od železnice, već imaju svoje donekle realno utemeljenje u mogućnosti masovnog uništenja.

Bez sumnje je projekat „Menhetn“ bio prekretnica u istoriji naučnih strahova – trenutak kad je nauka zauvek izgubila svoju nevinost. Naime, američka vlada je tokom Drugog svetskog rata na ovom tajnom projektu izgradnje atomske bombe, pod rukovodstvom Roberta Openhajmera okupila više hiljada naučnika u pustinji Novog Meksika. U takvom masovnom poduhvatu nastala su brojna sporedna otkrića, od kojih mnoga imaju tehnološku primenu, što je i danas motiv za pokretanje gigantskih naučnih poduhvata.

Međutim, glavni rezultat "Menhetna" bile su tri nuklearne bombe, od kojih je prva „Gadžet“ testirana u pustinji kod Los Alamosa, a druge dve su u avgustu 1945. godine bačene na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, gde su samo u prvom udaru zajedno usmrtile 140 hiljada ljudi i ranile otprilike isto toliko.

Time je svet ušao u epohu atomske strepnje koja je bila svepristuna tokom hladnog rata. Kad je u aprilu 1986. godine došlo do havarije na reaktoru 4 nuklearne elektrane Černobilj u Ukrajini, strah od atomske energije preneo se i na njenu civilnu primenu.

Uz ove atomske strahove, danas su u vezi sa naukom najrasprostranjeniji strahovi od pandemija, od kloniranja, genetski modifikovane hrane, toksina u vodi i hrani, kao i od raznog savremenog oružja. Jedna nepotpuna, ali obimna lista takvih strahova može se pronaći na stranici Vikipedije posvećenoj „kulturi straha“, što je inače pojam koji se odnosi na dominaciju straha u životu savremenog društva.

Ova tema posebno je aktuelna od kako je u SAD počeo rat protiv terorizma, dok pojedini mislioci poput Noama Čomskog smatraju da su strah i strepnja veštački stvoren državni mehanizam. Istraživanja inače pokazuju da čak 19 miliona Amerikanaca boluje od nekog oblika patološkog straha. Ova brojka je niža u drugim delovima sveta, ali je izvesno da je, uprkos naučnom napretku, strepnja još uvek prisutna u modernom svetu.

„Još uvek postoji fiziološka fiksacija drevnih nagona u našem nervnom tkivu zbog koje bi oni dejstvovali i onda kad bi se naša svest oslobodila svih izvora čudesa“, pisao je svojevremeno Lavkraft. Da li je to znači da nam fundamentalne nauke ništa ne pomažu u savlađivanju strepnje? Ili da je one samo podstiču?

Taj rat se, bez sumnje, još uvek vodi. Međutim, mora se priznati da bi u svetu bez nauke teško opstao bilo kakav moralni, ekonomski ili društveni sistem od onih koje danas poznajemo. U takvom svetu strah možda ne bi odmah postao jedini gospodar, ali više ne bi imao svog najvećeg i najljućeg neprijatelja.

В92
IP sačuvana
social share
         

Ко не  жели да чује плач сиромашних, плакаће и сам, али га нико неће чути.

Ви  сте сви плодови истог стабла. Не поносите се љубављу према својој земљи, радије се поносите  љубављу за цели људски род.

Мудар  човек ништа не сакупља: што више направи  за друге то више има.
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 17:57:11
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.085 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.