ĐERAM ŠKRIPI, KO JE NA BUNARU

Đeram škripi, ko je na bunaru?
Na bunaru materina Mara,
zasukala bijele rukave.
Bjelje su joj ruke od rukava,
a rukavi bjelji od behara;
vodu vadi, bijelo lice hladi,
vodu lije, bijelo lice mije.

Da je meni u dušeke s njome,
turskog bih se odrekao dina!

VILA VILU IZA GORE VIČE

Vila vilu iza gore viče:
— Bila vilo, moja posestrimo,
kako smo se mlade posestrile,
još se nismo mlade darovale!
Evo vojska na Zagorju spava,
u vojsci je Zair Zair-aga;
uhvatimo Zair Zair-agu,
njim ćemo se mlade darovati!

POŠETAO MOMAK ČELEBIJA

Pošetao momak čelebija
po Mostaru, čelebi pazaru,
za pašom mu jagluk i mahrama.
Od mahrame vas se Mostar sjaji,
od jagluka Mostar i Gabela.
Pitala ga ostarjela majka:

— Oj bora ti, moj premili sine,
oklen tebi jagluk i mahrama?
Sinak majci tiho odgovara:

— Ej, bora mi, moja mila majko,
dala mi je sirota djevojka!

— Što si dao siroti djevojci?

— Dao prsten od suhoga zlata
i uz prsten hiljadu dukata.
Uzeću je za vjernu ljubovcu.

— Uzmi, sine, i srećna ti bila!

TAMBURALO MOMČE UZ TAMBURU

Tamburalo momče uz tamburu,
tambura mu od suhoga zlata,
tanke žice, kose djevojačke,
a terzijan, pero sokolovo.
Viđe zijan, ispade terzijan.

Gledala ga s čardaka djevojka:
— Nuto, majko, dobroga junaka!
Bože mi ga u sreći naredi,
pod njega bih karanfil sterala,
a pod glavu rumene ružice:
nek miriše, nek se često budi,
često budi i često me ljubi.

MUJO ĐOGU PO MEJDANU VODA

Mujo dogu po mejdanu voda;
prekrio ga zelenom dolamom
s obje strane do zelene trave,
a po glavi vezenom maramom,
što mu Ajka bajramluka dala.

Gledala ga Ajka sa čardaka,
gledala ga pa mu govorila:
— Bolan Mujo, pritegni se pasom
da ti ruža kroz pas ne propane,
da ti draga drugom ne pripane!

MJESEČINA, MJESEC U OBLAKU

Mjesečina, mjesec u oblaku,
ranjen Ale leži na sokaku.

U ruci mu dvije dunje žute,
a na srcu dvije rane ljute.

Prva rana, umire mu majka,
druga rana, udaje se draga.

Lakša j' rana što umire majka,
nego 1' rana što s' udaje draga.

U BUDIMU PRODAJU ARAPA

U Budimu prodaju Arapa,
za njeg ištu tri tovara blaga.
Kupuje ga đuzel udovica.
Ona daje tri tovara blaga
i još priđe ata nesedlata,
i kupuje tri oke sapuna,
pa ga vodi na bistro Dunavo,
te ga trlja tri bijela dana.
Ali Arap sve crniji biva.

Sve se čudi đuzel udovica:
— Žali bože tri oke sapuna,
žali bože ata nesedlata,
žali bože tri tovara blaga
što poharčih na crna Arapa,
crni Arap sve crniji biva!
Udovici nešto progovara:
— Ne brini se, đuzel udovice,
crna noćca bijel' danak rađa!
Crna krava bijelo mlijeko daje,
crna koka bijelo jaje nosi,
crn Arapin bijelu ljubu ljubi!

MOJ SE DRAGI RASRDIO NA ME

Moj se dragi rasrdio na me.
— Drugarice, mol'te mu se za me,
mol'te mu se i ne mol'te mu se!
Dugo ljeto i naljutio se,
duga jesen i odljutiće se,
duga zima i naljubiće se!

MOJ DRAGANE, SVILENI GAJTANE

Moj dragane, svileni gajtane,
dok te mlada u kose splićaše,
lijepo l' mi mladoj ujisaše!

Dušmani te gledat' ne mogoše,
iz mojih te kosa ispletoše
pa te drugoj dragoj upletaše.

DVA SU CVIJETA U BOSTANU RASLA

Dva su cvijeta u bostanu rasla,
mavi zumbul i zelena kada.
Mavi zumbul ode na Doljane,
osta kada u bostanu sama.

Poručuje zumbul sa Doljana:
— Dušo moja, u bostanu kado,
kako ti je u bostanu samoj?
Poručuje iz bostana kada:
— Dušo moja, zumbul sa Doljana,
jadno mi je u bostanu samoj.
Što je neba, da je list hartije,
što je more, da je murićefa,
što su momci, da su jezidžije
pa da pišu tri godine dana,
ne bi moga ispisali jada.