ŠTO SE SJAJI NASRED SARAJEVA

— Što se sjaji nasred Sarajeva?
Il' je alem, il je dragi kamen?
Il' je diba među terzijama?
Il' nevjesta među djeverima?
Il' je đerđef među veziljama?
Il' je igla među ćurčijama?
Il' je čaša među bekrijama?
II' je vila, il' je ljuta guja?

— Nit' je alem, nit' je dragi kamen,
nit' je diba među terzijama,
nit' je đerđef među veziljama,
nit' je igla među ćurčijama,
nit' je čaša među bekrijama,
nit' je vila, nit' je ljuta guja,
već je snaha među djeverima.

POLETJELA PTICA LASTAVICA

Poletjela ptica lastavica
kroz dućane, mimo bazarđane.
Bazarđani čohu prelaguju,
a terzije terli-dibu šiju,
kujundžije zlatan ćemer kuju,
a dunđeri bijele dvore grade.

Sjedi Ahmo, kalem razrezuje,
umače se kalemtraš po ruci,
obreza se desnom po lijevoj;
mala rana, al' se na zlo dala.

Dolaze mu svi redom jarani:
— O, jarane, bole li te rane?
— Da ne bole, ne b' se rane zvale!
Al' ne bole rane na rukama,
već me bole rane na srdašcu:
sinoć mi se draga preudala!

KARVAN IDE PREKO ROMANIJE

Karvan ide preko Romanije,
za karvanom Simo Sarajlija,
a za njime Stojko kiridžija:

— Oj, boga ti, Simo Sarajlija,
je l' slobodno malo zapjevati?

— Oj, boga mi, Stojko kiridžija,
jest slobodno koliko ti drago!

Tad zapjeva Stojko kiridžija:
— Romanijo, puna li si vuka,
puna vuka i puna hajduka,
a još više lijepih djevojaka!

TAŠLIHANE, MALI CARIGRADE

Tašlihane, mali Carigrade,
u tebi su paše i veziri.

Car vezira kroz biser doziva:
— Lalo moja, na divan mi dođi!

Vezir mu se kroz merdžan odziva:
— Padišahu, moje jarko sunce,
na divan ti ja ne mogu doći,
jer ne mogu Ćemalušom proći
od ćošaka i od mušebaka,
od momaka i od djevojaka,
od ljepote Atlagića Fate
i ljepote Dizdarević Meha!
Ćemaluša šira od Misira,
ljepši Meho od carskog vezira.

U OMERA VIŠE SARAJEVA

U Omera, više Sarajeva,
zeleni se gora oko dvora
i u gori zeleno jezero.

Na jezeru Omerova ljuba
lice mije, gorke suze lije.
Sinoć joj se Omer snevjerio
s robinjicom Adem kadunicom.

KONJ ZELENKO ROSNU TRAVU PASE

Konj zelenko rosnu travu pase,
za čas pase, za dva prisluškuje,
gdje djevojka svoju majku moli:
— Ne daj mene, majko, za nedraga!
Volim s dragim po gori hoditi,
glog zobati, s lista vodu piti,
studen kamen pod glavu metati,
neg' s nedragim po dvoru šetati,
šećer jesti, u svili spavati.

SVE MLADIĆI — BIJELI ZAMBACI

Sve mladići bijeli zambaci,
zlato Jovo vinova lozica.

Mislile se bišćanske djevojke:
— Ko će zlatnu lozu savijati
i šećerli grožđe pozobati?

Hitar soko, materina Mara,
vinovu je lozu savijala
i šećerli grožđe pozobala.

KULU GRADI LJUBOVlĆU MLADI

Kulu gradi Ljuboviću mladi
prema kuli age Hasan-age.
Gledala ga s pendžera Zlatija,
đuzel šćerka age Hasan-age.

Gledala ga pa je govorila:
— Ja kršna li momka za gledanja!
Kad je danju 'vakav za gledanja,
ja kakav je noću za ljubljenja?

RAZBOLJE SE CARE SULEJMANE

Razbolje se care Sulejmane
— prvog dana šeher Ramazana.
Njega pita sine Ibrahime:

— Mili babo, care Sulejmane,
je l' ti žao što ćeš umrijeti?
Je l' ti žao stola i Stambola?

Njemu veli care Sulejmane:
— Ja ne žalim što ću umrijeti,
i drugi su cari umirali,

niti žalim stola i Stambola.
Već ja žalim caricu gospođu
što je moram mladu ostaviti.

U JUNAKA UTEKLA DJEVOJKA

U junaka utekla djevojka
sa jastuka, sa bijele ruke.
Kako ga je sanak prevario,
treću se je noćcu probudio.

Djevojka mu haber doturila:
— Kopilane, čelebi Hasane,
ko li spava kad se grli mlada?
Tada spava samo luda glava!