Rostilj

Sunce piči, mi roštiljamo
Cure gule krumpir u hladovini
Nedjeljom se mi planirano
Utapamo u harmoniji
Mi znamo sve već o životu
I što ti meni imaš pričati
Koliko troši benzina u zimskim uvjetima
I koji je limar najjeftiniji
Na roštilju zna se čevapi i kobase
Derbi sezone dreči na radiju
Sa škembom napred i brade masne
Jurimo ka trećem infarktu
Divlje izlaske u grad zamijenio je sad
Lagani dvokorak uz puni želudac
A sada zreli i debeli iscrpljenoj ženi
U prolazu dijelimo poljubac

 Rigoletto

Razbudio me 'mjesto kave
Odraz u ogledalu
Ovo, ovo nisam ja

Tupa faca oronula
I muka u želucu
Ovo, ovo nisam ja

Pred svojim se očima
bukvalno raspadam
Ovo, ovo nisam ja

Ovo je noćna mora ujutro
Znam da zvuči glupo
Ali ovo, ovo nisam ja

Dva prsta u usta i bit će mi super
Rigoletto
Zaronim znojnu glavu u školjku
Rigoletto
S glavom u škripcu obećavam laži
Rigoletto
Da više neću taknuti piće
Rigoletto

Oi, oi !!!

Razmisljam

Tvoje se usne pokreću, netko isključio je ton
Ponekad klimnem glavom kao dokaz da sam tu

I riječi ti nadolaze poput lavine
Zatrpan u njima zurim ti u dekolte
I razmišljam da li ti tijelo vrijedi
Ovoliko mučenja.

S vremena na vrijeme govorim što želis čuti
Da bitno mi kod žene je kakva je u duši
Znojim se dok pokušavam biti zabavan
Al' čini mi se da me gledaš preko ramena
I razmišljam da li ti tijelo vrijedi
Ovoliko mučenja.

Pričekaj da dobijem još malo hrabrosti
Jer trijezan nemam muda da ti kažem što mislim
S promilima mi raste samopouzdanje
Strah od poraza uvijek me zablokira
Dok razmišljam da li ti tijelo vrijedi
Ovoliko mučenja.

Tesko je ful biti kul

Nije lako kad si mamino zlato
Izgledati ovako opako
Nije lako ali možda baš zato
Prođu te trnci kad nabildani crnci repaju

Ta rafalna paljba, inflacija riječi
I ti bi htio nešto reći
O svom kvartu, o svom mraku
I gangovima na Pantovčaku

Imaš sample, imaš beat
Samo riječi su ti loše
Misliš da bi imao hit
Da imaš drugu boju kože

Teško je ful biti kul kad si tu
Teško je naći prave rime
Kraj ovakve male domovine

A ti obilaziš kafiće, da bi načuo priče
O borbi kvartova, uličnih ratova
Skupih drolja i skupih satova
I svemu što se rimuje na atova

«EDO»

Ne laprdaj!!

Prihvatit' nove stvari ljudi nekad ne žele
Najbolji igrač im Pele, a muzičar Zele
Ljudi šišaju, peru kosu, druge su navike
A ti si ost'o inventar Jabuke
Tvoji ne kuže, vers traje duže
Cijeli album ima teksta k'o jedna moja pjesma
Ti znaš napisat' pjesmu, ne gubiš nit
Ja je sempliram i napravim hit
Al' ti možeš zaradit' , stari hit obradit
Nije lako treba znat', umotat' plagijat
A kad se isprazni kasa bit' ćete četri asa

I za sve seljake radit' narodnjake!!!!!!!!

Teško je ful biti kul……

Trening za umiranje

Beskrajno prazan jurim prema zalasku,
Brzina mi poklanja zaborav.
S polupraznom gajbom na zadnjem sjedalu,
U ritmu muzike dodajem gas.

Ludilo me sobom vodi poput starog znanca,
Vjetar miluje mi karoseriju.
Tvoje lice, tvoje oči poput živog mrtvaca
Sad su zauvijek u retrovizoru.

Tražila si samo odgovor,
Zašto sam kralj ironije
Zašto se ne vratim ponovno,
Nastavim trening za umiranje.

Ako noćas vijesti jave
Da sam nestao bez traga,
Smiri se, ne plači od sreće.
Moj pokvareni osmjeh dobro pogledaj,
Vidjet ćes đubre kao ja ne umire.

Šamar

Opet ti drhte ramena moja malena
opet sam ti nešto kriv
zašto skrivaš lice od masnice
koja se i ne vidi.

Ti znaš kad sam nervozan planem
pa mi ruka poleti
ali te moje tamne strane
ne znače da te ne volim

Kada psovke ti guše u suzama
i kad ti glupost padne na pamet
ti se sjeti naših mali curica
i tko ovdje zarađuje

Pa se pitaj da li te boli baš toliko
moja mala glumice
kako je meni kad te volim ovoliko
trpiti tvoje očijukanje

Kako te sljede pogledi,kako se lijepe po tebi
a ti ih željno upijaš misliš da ne vidim
Kako te sljede pogledi,kako se lijepe po tebi
cijelim tijelom uživaš misliš da ne vidim

Tvoj me poljubac davi tiho pomiče
zatvaram vrata i prozore
tvoje suze me drže u opsadi
stražarae nervozni pogledi
misliš da ne vidim

Kako te sljede pogledi...

7. noć

Tata kanarinac, pas, mama i ja
Cijela se obitelj večeras skupila
Složeni ko jedan zurimo u ekran
Gdje pozdravlja nas znojni voditelj.

Ovo je mala debilana za široki puk
Odabrani egzeplari aplaudiraju
U gluposti ujedinjeni
Svi su tako uljudbeni.

U pomoć, 7. noć
Hvata me jeza jer znam da me čeka
U pomoć, 7. noć
Najveći užas svakoga tjedna.

Neuhranjena publika ceri se na znak
Najglasniji gledatalj dobiti će posuđe
Iscrpljene djevojke bezvoljno se klatare
I konji ubijaju, zar ne !!

101

Dolje me čeka opaki stroj
Cakli se svježe okupan
To je blago spušten stojadin moj
Plus alu-felge i kožni volan

Sve nove marke s pokretne trake
Samo su bezdušne olupine
Za moj unikat, 100% ručni rad
Od štosdenfera do auspuha

A ti se brzo obuci i ostavi sve
Ne pitaj me kuda idemo
Osjećam potrebu da nekud odem
Stan mi već lagano steže vrat

Ono sto zoveš ti "spiskati benzin"
Meni je mnogo, mnogo više
Čim motor zabruji osjećam da sam živ
I da život ovdje sad i nije zadnja riječ

Mnogo mi puta kidao živce
Ali za rabljeni auto to je normalno
Pod njim sam često proveo vikend
Promjenio karoseriju i motor
Al' je inače ko nov

A sto dalje

Treba mi sada bilo tko,
Da l' kurva ili anđeo.
U mraku ionako ne vidim.

Tad lakše ignoriram
Pomalo glupav osjećaj
Da još dugo neću naći mir.

Nazovi to odnos bez srca,
Perverzija il' fuk romansa ,
Budi tu, pričaj mi o jutru.

Osvanut ćemo više puta
Pripijeni na vrhuncu,
A što dalje, vidjet ću.

A što dalje, vidjet ću
(samo začepi i budi tu)

Neke ti stvari nikad rekao nisam,
(Možda ti klaun više odgovara)
Ali kriti se viječno ne može
Moja pustoš, moja močvara.

Bezobzirno cinični
I dvolični do krajnosti,
Ne dostižu nas emocije.

Vrline si uzimamo,
Sve drugo ostavljamo,
Nešto kao samoposluživanje.

Nazovi to odnos bez srca,
Perverzija il' fuk romansa,
Budi tu, pričaj mi o jutru.

Osvanut ćemo više puta
Pripijeni na vrhuncu,
A što dalje, vidjet ću.

A što dalje, vidjet ću,
(samo začepi i budi tu)

Motor

A da jednostavno ugasim motor
odvezem pojas i udahnem duboko
zalupim vratima jako i mahnem koloni
i krenem polako pješice prema zori
a da se jednostavno prosetam kroz grad
ravno kroz centar i predgrađe
sve dok uz rijeku ne nađem hlad
i tamo legnem kao posađen
i daleko od znojnih truba
psovki, kočnica
kao puž nečujno
uvučem ticala