Potaknite pisca u sebi! :: Knjizevnost ~ Umetnost ~ Kultura

Potaknite pisca u sebi!

Gledam prazan list papira, a bogme gleda i on mene. O čemu pisati? Toliko sam sati u životu proveo zureći u bijeli papir da je pravo čudo kako još nisam spušio snježno sljepilo

Tu mi se ne vidi ćela, al' valjda se kuži da mi je koža k'o bebi... Smiley

Prije bi me u takvim neplodnim fazama hvatala panika. Već sam se zamišljao kako i sa šest banki cupkam na bini vatrogasnog doma u Dugoj Resi i pjevam 'Buba švabe'. Užas! Kad odjednom, usred sumornih misli - IDEJA! Bez najave! K'o udar groma! Nemam pojma otkud.

A koliko su me samo puta pitali: 'Pa dobro, otkud ti inspiracija? Kako pišeš pjesme? Otkud ti ideje?'

Pa dobro. Evo, kod mene to ide ovako. Napominjem, KOD MENE! Jer ne postoje pravila, ne postoji priručnik o tome kako biti nadahnut, inspiriran i plodan (ne u seksualnom, nego umjetničkom pogledu. Premda je i seks ponekad umjetnost, ali o tome u nekoj drugoj kolumni).

Znači, svi mladi kantautori, POZOR! Kako naći inspiraciju i pisati dobre tekstove? Znajte da droge i alkohol nisu neko rješenje, jerbo je 99 posto napisanog u takvom stanju - sranje. Trust me! Ono što sam napisao nakon trećeg piva ujutro bi završilo na lomači. Ali evo što pomaže:

1. Budi osjećajan, pusti suzu i reci: Evo sve za muzu...
Znači, slobodno se rascmolji što je Titanik potonuo ili suzu radosnicu jer je Zebra trkačica na kraju ipak osvojila utrku. Nema mjesta za coolere i mačo tipove kod pisanja pjesama. Oni nek' se bave full kontaktom i kockanjem. Umjetnost je obećana zemlja za mekušce, psihički labilne i nesretne melankolike.

2. Otvori oči
Hej, pogledaj malo oko sebe i vidjet ćeš da živimo u jednoj od najispirativnijih zemalja u Europi. Barem za pisanje angažiranih pjesama. Toliko je nepravde, gluposti, pohlepe i sličnih sranja da se ovdje angažirani osjećaju k'o muhe u javnom WC-u. Hrane napretek. Meni nije jasno o čemu pjevaju švedski tekstopisci...

3. Razgovaraj, izlazi i slušaj
OK, istina je da je samoća jedan od preduvjeta kreativnosti, ali treba izlaziti među ljude ako želiš pisati o ljudima i biti storyteller. Likovi u mojim pjesmama šeću gradom i nemaju pojma da su već opjevani. Moram priznati da su mi tu jako pomogli Springsteen, Dylan i Waits. Treba učiti od najboljih.

4. Ne razmišljaj o tome što će ti reći rodbina i frendovi
Čim je izašao 'Šamar', znao sam da će bit' novinarskih upita u stilu: 'Mile je l' tebi često mlohava čuna?(hihihihihi)' Srećom, o tome nisam razmišljao dok sam je pisao, jer bi bend ostao uskraćen za jednu dobru zajebantsku pjesmicu.

5. Ne siluj rimu
Ako nešto mrzim, to su nategnute rime ili one glupave koje završavaju na '-la' u stilu 'Ti si mi dala, / a da nisi ni znala', pa onda infinitivne rimice kao što su 'Mogao sam znati / da ćeš mi dati' i sl. Johnny Štulić je vjerojatno najsvjetliji dokaz da se i bez rime i stroge forme mogu pisati odlične i strastvene pjesme. Kad se bijes okalupi u rime, često izgubi energiju, pa stvar ispadne jalova i tupa.

6. Budi ljut, ali ne i ogorčen
Bitna je razlika u tome što su ljutnja i bijes osjećaji koji pokreću revolucije, dok ogorčenje ne pokreće ništa osim mrzovolje i suicida. Ono što te može spasiti od kobnog prelaska u ogorčene je humor iliti, po naški, dobra zajebancija.

I za kraj, ono najvažnije za sve buduće kantautore... Budi drzak i ne slušaj ovakve pametnjakoviće kao što sam ja, nego pokaži da se bez obzira na gore navedeno može napisati fantastična ogorčena pjesma na -la i -ti.

ŽIVIO!!




Mile KEKIN
srijeda, 11.05.2005